Tag Archive | osoblje

Kako radi Frezenijus u Prijedoru: plati ili umri, pa idi negdje dalje od nas

Poštovani!

U vezi Vaših tekstova i Mučenik iz Banjaluke, mogu da kažem slijedeće:
Odnos prema dijaliznim pacijentima u banjalučkom dijaliznom centru je još i ”OK”, zahvaljujući “profesoru’ i Dr Beriću, ali u Prijedoru je KATASTROFA.

prijedor2

Na čelu Frezenijusa u Prijedoru su načelnik centra: Dr Lj.V. i glavna sestra Gorana (glavna sestra po svim pitanjima). A tamo je je prvo pitanje „MONEY“, odnosno pare, a za pacijenta ko ga „šljivi“ odnosno ko ga j***. Bitno je sve naplatiti i to unaprijed. A servis, to jest usluga, im je NULA (0,00).  A ako niste zadovoljni, pa idite negdje drugdje „nismo mi jedini“, pogotovo što niste „lak pacijent“, pa nek se drugi sa Vama zaje******.
To je lično iskustvo moje supruge i mene iz inostranstva!!!

Postovana gospodo!
Nema tu šta posebno da se priča. Ceo sistem im ne valja i nalazi se u rukama nekih privilegovanih doktora i sestara, koji su se ugurali u sistem i slijepo „poštuju“ norme onih koji su ih postavili na to mjesto, a o Hipokratovoj zakletvi nema ni pomena.
Po dolasku na dijalizu u Prijedoru odmah na vratima  smo dočekani sa pitanjem ko će to sve platiti (umjesto dobar dan, kako ste i sl), iako moja supruga ima BH državljanstvo.
Pošto nas je to emotivno pogodilo odmah smo rešili da sve platimo samo da otpočne dijaliza, jer se moja supruga loše osjećala.
Po pokušaju dijaliziranja došlo je do nemogućnosti priključivanja, jer je navodno jedna linija na trajnom kateteru zapušena. Reakcija dr V.Lj. je bila takva da je totalna neprimjerena ljekarskoj etici.

„Što si mi je doveo ovde da  mi umre, da sam znao ne bih vas nikako primio“ i to sve pred pacijentom koji je ionako bio uplašen. Na moje pitanje i šta sad, rekao mi je da je vodim gdje znam, da je on ne može priključiti.
U nemogućnosti da se vratim nazad našao sam se u vrlo neizjvesnoj situaciji, jer nisam znao šta da radim, a dalje odgađanje dijalize značilo bi smrt za moju suprugu. Nevjerovatno je da i sestra Gorana koja je cijelo vrijeme bila prisutna nije ništa pokušala, makar nekako da pomogne, u celoj toj situaciji. Ne, ona je ta ista osoba koja nas je  dočekala na vratima i pitala za novac.

i od goreg ima fresenius

Odmah nakon toga bez ikakve izvjesnosti krećemo za Klinički centar Banjaluka, i tamo poslije  mnogo muka i neizvjesnosti uspijevamo da upoznamo dr Berića koji uspjeva priključiti suprugu na dijalizu. Naravno i to je poslije plaćeno, ali je bitno da smo otklonili  smrtnu opasnost za suprugu.
Pošto i poslije toga supruga nije mogla imati uspješnu dijalizu u Prijedoru (iako je to najnoviji dijalizni centar u Republici Srpskoj), a osoblje vjeravatno nije ni želilo da se maltretira sa mojom suprugom, narednih mjesec dana bio sam prinuđen da je vozim za Banjaluku.

Odlazeći na dijalizu u Banja Luku upoznali smo svo osoblje i ono je uglavnom bilo OK. Posebno tu ističem “profesora“ kom sam zaboravio ime, i dr Berića, sa kojima sam često kontaktirao, kao i Sinišu koji je radio  u administraciji i odnosio se korektno prema nama. I ostalo osoblje puno je ljubaznije nego ono u Prijedoru izuzev nekoliko prepotentnih sestara.

Moj je dojam da u Prijedoru niko ništa ne radi osim ono što mora, a glavnu riječ vode dr Lj.V. sa sestrom Goranom, koji tamo vedre i oblače.

Prijedor1

Sa poštovanjem,

Baco K.!

(puna imena i prezimena, autora i lica pomenutih u tekstu, poznati redakciji sajta)

DiaBloG – 2015

 


.     .     .


.

dijaliza prijedor2

.     .     .

dijaliza prijedor

.     .     .


Advertisements

Kako korektno zastupati HD pacijente

Kao dugogodišnji pacijent na hemodijalizi susrećem se sa različitim problemima koji muče većinu dijaliznih pacijenata. Bilo je i gorih vremena (npr.90-tih), ali je i sada situacija daleko od dobre. Da bi se neke stvari poboljšale na željeni nivo potrebno je da se sami pacijenti aktiviraju. Prvenstveno u svojim centrima. Tako je nekolicina nas aktivnijih u mom centru odlučila da formira naše udruženje i da polako krenemo sa radom. Kao predloženi predsednik tog udruženja dobila sam zadatak da osmislim i napravim određeni Plan rada. Plan rada udruženja je neophodan za bolje funkcionisanje hemodijalize i ostvarivanje svih prava pacijenata.

U tom planu istakla sam nekoliko osnovnih tačaka.

Prvi problem je vezan za sporost u rešavanju komplikacija sa krvnim pristupom. Mi se moramo izboriti da nas vaskularni hirurzi primaju hitno (po prioritetu) čim nam se desi tromboza AV fistule ili grafta. Svako čekanje, slanje u bolnicu i plasiranje katetera, uz sve ostale troškove i rizike, nije povoljno ni za nas, ni za zdravstvenu službu u celini.

Drugi važan problem jeste snabdevanje. Udruženje treba da se izbori za redovno snabdevanje odgovarajućim linijama, dijalizatorima, rastvorima, prema potrebama svakog pacijenta pojedinačno. Svaki pacijent zahteva drugačiju veličinu dijalizatora (u zavisnosti od telesne težine, krvne slike, stanja srca..) i nivoe Ca u  rastvoru. Redovno treba da dobijamo preparate gvožđa, vitamina, eritropoetina (obavezno).

Treći važan problem jeste pitanje hemodijafiltracije (HDF).  Novim pravilnikom je dozvoljeno samo 20% Hdf u svakom dijaliznom centru. A obavezno je 50% niskopropusne  dijalize, znači one koja je sprovodjena i pre 30 godina! To je užasna diskriminacija! Ovo pitanje se mora rešiti sa RZZO, ali verujte, to samo svi pacijenti ujedinjeni mogu da promene, samostalno i pojedinačno nećemo postići ništa.

Četvrti problem jeste problem sa nedovoljnim brojem osoblja, premalo ih je. Postoje standardi na koliko pacijenata dolazi jedna sestra, ali to se ne poštuje.  Isto je i sa pomoćnim osobljem.  Svaki centar za dijalizu mora da ima dovoljan broj doktora, med.tehničara, pomoćnog osoblja, majstora za aparate. Sala za dijalizu mora da zadovoljava sve tehničke uslove kao i da pacijeti budu u odvojenoj negativnoj, prolaznoj i pozitivnim salama.

Peto, pošto dijalizni pacijenti imaju dosta pratećih zdravstvenih problema treba da postoji po jedan stalni kardiolog, oftalmolog, vaskularni hirurg, infektolog, dijetetičar i socijalni radnik –  koji bi bili nadležni za pacijente sa dijalize, kao stalni konsultanti.

Šesto, poboljšati prevoz. Prevoz pacijenata treba da bude na vreme za dijalizu, a ne 1h pre, a po završetku tretmana pacijent ne bi trebao da čeka na prevoz duže od 15minuta.

Sedmo, svim pacijentima treba pomoći da ostvare svoja prava iz socijalne zastite, tuđu negu i pomoć i drugo.

Eto, ovo bi bio moj Plan rada i iznošenje najvažnijih problema za rešavanje. Ukoliko neko želi da mi pomogne, da se uključi, ili da doda svoje predloge, bila bih mu zahvalna.  U svim centrima trebaju da se formiraju aktivna udruženja i to treba da urade mlađi ljudi, jer ne može se očekivati od starih ljudi da se bore. Oni nemaju ni snage, a većina ih se ne služi ni kompjuterom.

Svi treba da se zapitamo šta radi naše Savezno udruženje i gospodin predsednik?

Očigledno ništa, jer su kancelarije u Gandijevoj br.89 na Novom Bg zaključane, na telefone se niko ne javlja. Zove se da imamo udruženje, ali to u praksi ne funkcioniše. Da je Savezno udruženje nešto radilo i reagovalo sigurno ne bi bio donesen sramni i užasavajući pravilnik o dijalizi objavljen u”Sluzbenom glasniku RS” broj 88/12 od 11.septembra 2012.godine.

Razmislite o svemu ovome, slobodno mi dajte sugestije, predloge.

Pozdrav.

JJD

.

Picture1b