Tag Archive | komisija

Zona sumraka

Zona sumraka

Kako se nabavlja dijalizni materijal?  Kako se nameštaju tenderi? Kako i zašto je vaskrsnuo (o Prvom maju) Centralni tender? Ko i kako dobija pravo da raspoređuje svoje dijalizne mašine po Srbiji? Zašto se to zove donacija kada je u pitanju čista klopka za pljačku (Trojanski sistem)? Zašto dijalizni pacijent nije zainteresovano lice? Kako poreski obveznici kroz cenu dijaliznog materijala plaćaju koruptivne veze između nefrologa, državnih službenika i dijalizne farmakomafije? Zašto ćuti tužilaštvo za organizovani  kriminal? Čemu institucije sistema ako ponuđač može biti samo jedan, jer je sistem zatvoren, a naručilac se skriva iza podizvođača naručivanja?

Ima li granice zidanju cena, kada nema konkurencije, kada je sistem zatvoren, a organizator na slobodi?

Ima li prava i pravde igde na svetu, ako ovakvi dijalizni hohštapleri širom zemaljske kugle prave od dijalize svoj krvavi biznis?

Hiljade misli prolazi kroz glave 5000 dijaliznih pacijenata u Srbiji, gomilaju se pitanja, a niko ništa ne govori.

Svi ćute.

Misterija o životu posle smrti bubrega od pamtiveka muči ljudski rod. Iz straha od nepoznatog, rodile su se i razvijale najrazličitije kompulsivne radnje kojima ljudi pribegavaju da bi sakrili strah od neizvesnosti …

Mi ćemo vas danas uvesti u te čudne prostore između Zatvora i Zakona, između Jave i Sna, u treću Dimenziju u kojoj se nađe svaki dijalizni pacijent, čim kroči u svet dijalize.

S tim da to neki shvate odmah, a neki ni tada.

Poštovani čitaoci.

Uđite sa nama u svet koji ne liči ni na jedan postojeći. Svet koji postoji samo u našoj mašti, ali svet u čije postojanje su se uverili oni koji ne veruju nikome.

Dobrodošli u Zonu sumraka.

Miloš P. Jovanović, je posle dijalize ležao u krevetu i pokušavao da zaspi.

Tek je dve godine na ovom mučenju od lečenja i još ne može da shvati šta ga je snašlo.

I zašto baš njega?

U tom nekom međuprostoru između jave i sna, on vidi nejasnu tamnu priliku koja mu se približava i  obraća mu se mirnim, ali sugestivnim glasom.

„Miloše, dobro došli u svet hemodijalize, ovo je taj tvoj novi život.

Bog ti je oduzeo bubrežnu funkciju i prepustio te dijaliznoj farmakomafiji i meni.

Ja sam Diablo Dži, tvoj jedini vodič u ovom novom životu.

Ja sam jedini koji će ti reći SVE, punu i jedinu istinu o svemu što te interesuje.“

  • Interesuje me, zašto je dijaliza tako teška, zašto me toliko iscrpljuje, zašto sam stalno žedan, zašto imam tolike glavobolje, zašto me ubija nesanica, zašto me razdiru grčevi u mišićima, zašto me stalno bodu po svim mogućim krvnim sudovima, zašto ne mogu da putujem negde na odmor, zašto ne mogu da imam posao, decu, život, kao svi drugi ljudi, zašto niko od lekara neće da nam pomogne, zašto su dijalize tako slabe efikasnosti, zašto se ne naprave bolji dijalizni centri, zašto se ne izmisle bolji aparati, zašto nas društvo tretira kao stoku koja je predviđena za umiranje i nizašta drugo?

Izdeklamovao je skoro u dahu, Miloš, sve ono o čemu je razmišljao prethodnih meseci i godina.

  • Miloše, neću te terati da pročitaš ceo dijalizni wordpress, znam da je to za tebe naporno, smarajuće, dugačko..  Ali, pogledaj barem, one zvanične državne sajtove o dijalizi. Pogledaj npr. sajt republičkog zdravstvenog fonda i način nabavke materijala za dijalizu. Tamo imaju zanimljivi razgovori između Naručioca dijaliznog materijala i Ponuđača dijaliznog materijala, a po novom Zakonu, sva pitanja i odgovori moraju se javno objaviti. Evo, otvoriću ti na laptopu, pa čitaj sam – reče mu Diablo lično.

I Miloš poče da čita.

Redom.

Pitanje zainteresovanog lica: Da li nefrolozi koji su članovi Komisije za dijalizu imaju od suda ili notara overenu Izjavu da nisu nikada imali nikakvih finansijskih relacija sa Firmama ponuđačima dijaliznog materijala, dakle sa trgovcima koji rade za inostrane korporacije?

Odgovor: u cilju privlačenja stranog kapitala nefrološkim načelnicima je dozvoljeno da se ugrađuju u cenu potrošnog dijaliznog materijala kojeg plaća država, jer je državi lakše da ih tako podmiti nego da im zvanično poveća plate.

Pitanje: A da li rukovodioci dijaliznih centara koji dobijaju svoj deo iz napumpanih cena „potrošnog materijala po tipu dijalize“ ravnomerno raspoređuju te svote ili sve zadržavaju za svoj džep, adaptiraju potkrovlje stambene zgrade za sebe i sina i slične investicije?

Odgovor: plan nabavke je rađen od strane instituta Batuta i  u skladu je sa potrebama naručioca. Pitanje se odbija i naručilac ostaje pri specifikaciji koju je naveo.

Pitanje zainteresovanog lica: Zašto su za pacijente na kućnoj hemodijalizi dozvoljene nabavke dijalizatora po tipu mašine, a kod vas u Centralnom tenderu vlasnici mašina su nezaštićeni i izloženi konkurenciji ostalih proizvođača dijalizatora koji nemaju mašine? Da li ste svesni da ste stvaranjem konkurencije na tržištu dijalizatora oborili njihovu cenu na 5 evra, a kupovali ste ih po 35 evra? Naravno, mi smo taj gubitak u zaradi kompenzovali napumpavanjem cena ostalog „materijala specifičnog po tipu mašine“, ali to je prouzrokovalo dodatni rad i dodatne troškove našeg osoblja, što je takođe ušlo u cene tog materijala, a sve ste to mogli izbeći ostavljanjem rešenja koje funkcioniše već godinama za pacijente na kućnoj dijalizi i gde nema nikakvih problema, ni u snabdevanju, ni u plaćanju?

Odgovor: plan nabavke je rađen od strane instituta Batuta i  u skladu je sa potrebama Naručioca. Pitanje se odbija i naručilac ostaje pri specifikaciji koju je naveo. Za potrebe bolesnika na kućnoj dijalizi te ekskluzivne Ugovore sa Fondom zdravstva imaju samo dve privilegovane firme. Uvođenjem te obaveze i na Centralni tender, takve privilegije bi dobili i mnogi drugi proizvođači i vlasnici mašina za dijalizu, što ne želimo dozvoliti. A i videlo bi se čija je kompletna usluga najskuplja. Nismo ni mi mutavi. Ukratko: Naručilac pri svemu ostaje pri specifikaciji koju je naveo.

Pitanje: Ko su kreteni od nefrologa, koji su potpisali Pravilnik po kojem nijednom pacijentu koji nije na HDF ne može biti primenjen dijalizator veći od 1,8 m2?  Koja je to pamet, koji je to Vodič, Preporuka, referenca, naučni rad, na koji su se kreteni mogli pozvati da tako nešto napišu?  Da li se ti kreteni koji su to potpisali zovu Nada, Rođa, Rade, … da li su to Srbi uopšte, ili su samo kreteni-kompletni korisni idioti dijalizne farmakomafije i kolika je tačno njihova dobit od toga?

Odgovor: plan nabavke je rađen od strane instituta Batuta i  u skladu je sa potrebama naručioca. A Pravilnik je javni dokument i svi znaju koji stručnjaci su učestvovali u njegovom donošenju. I nemojte vi sad da se pravite mutavi, kad i vi sarađujete sa tim istim nefrolozima. Pitanje se odbija i naručilac ostaje pri specifikaciji koju je naveo.

Pitanje: priča se da će neka nova komisija krenuti da obilazi sve dijalizne centre. Zar nije logičnije da poreske i druge inspekcije obiđu Hrvatčeviće, Karamaksiće, Vidže, Nefrone, Nade, Steve, Ćuriće i ostale pevce, a ne sitnu boraniju, koji su samo sledbenici njihovi?

Odgovor: plan nabavke je rađen od strane instituta Batuta i  u skladu je sa potrebama naručioca. Pitanje se odbija i naručilac ostaje pri specifikaciji koju je naveo.

Zainteresovano lice je postavilo sledeće pitanje: Zašto ste samo neke dijalizatore izdvojili da se nabavljaju bez konkurencije, a većinu drugih niste? Da li je to po Pravilniku i da li je to pošteno?

Odgovor: Plan nabavke su radili oni iz instituta Batuta. Plan je u skladu sa potrebama korisnika. I ko ti jebe mater!

Za uvećanje sopstvene zarade zainteresovano lice postavilo je sledeće pitanje: Poštovana Komisijo, ne znamo kako ste došli do projektovane cene našeg proizvoda „krvne linije za hemodijalizu na aparatu po tipu mašine“ od 350 dinara? To su cene od pre čak nekoliko meseci, pre nego što su svi proizvođači krenuli da napumpavaju cene svojih proizvoda zaštićenih da se nabavljaju bez konkurencije kao „zatvoren sistem“. Od tadašnjih 350 dinara mi smo te iste linije prodali na nekoliko tendera u Srbiji, po znatno većim cenama, od 650 dinara, 850 dinara i poslednjih meseci i po 1 650 dinara. U prilogu dopisa šaljemo vam kopije tendera na kome su te iste linije plaćene 1 650 dinara. Ponizno vas molimo da u vašem centralnom tenderu, pošto se radi o šestomesečnoj nabavci za celu Srbiju, ispravite tehničku grešku od 350 dinara i stavite realnu cenu od 1 650 dinara. U protivnom svi aparati koje smo mi donirali u dijaliznim centrima širom Srbije, neće moći raditi, jer smo mi jedini distributeri i tih aparata i tih linija. A imamo i političku i pravnu podršku da je sve to po Zakonu. Drugim rečima, držimo vas za muda, i vi morate da ispravite predmetni podatak.

Odgovor: Plan nabavke su radili oni iz instituta Batuta, a ne lica zaposlena u Naručiocu. Navedena primedba se usvaja kao opravdana i u tehničkoj specifikaciji biće upisana predmetna projektovana cena u iznosu koji ste naveli. Do greške je došlo jer su ovlašćeni upisivači iz instituta Batuta koristili stare podatke, od pre nekoliko meseci.

Zainteresovano lice: U prošlom odgovoru ste mi ničim izazvani pomenuli statute, Batute i rođenu majku, moje pitanje je da li nameravate da uskladite svoje ponašanje prema evropskoj povelji o ljudskim pravima, slobodi štampe, spontanim demonstracijama i nezavisnom sudstvu, dakle svim stubovima američkog društva odakle je i firma koju protežirate.

Odgovor: poštovani, u vašem dopisu potkrala se jedna mala greška, prema Alimsu vaša predmetna mater nije nigde definisana kao rođena, te se ista smatra odbačenom i nećemo promeniti ništa u konkursnoj dokumentaciji, pa makar ti dubio na Nadinom dupetu. A po osnovu Zakona o ravnopravnosti dodaćemo: I oca ti jebem, u prkno, majmune jedan.

Zainteresovano lice: Zašto ste naveli tehničke specifikacije i precizirali procente dijalizatora za dijalizatore pojedinih firmi, koje niko osim tih firmi ne može ispunjavati, dakle legalizovali ste direktnu kupovinu od samo jednog ponuđača i pod izgovorom javne nabavke vršite uplate tim firmama za iznose koje one same odrede?

Odgovor: Plan nabavke su radili oni iz instituta Batuta. Plan je u skladu sa potrebama korisnika i u skladu je sa savremenim trendovima u nefrološkoj terapiji, tako su nam rekli nefrolozi koji su potpuno nezavisni, ne od tih firmi koje učestvuje na tenderu, nego od njihovih dijalizatora i drugih potrošnih artikala.

Zainteresovano lice: Nemojte pobogu našim ljudima, srpskim pacijentima, stavljati te eksperimentalne visokopropusne dijalizatore kojima se uklanjaju i vitalno neophodne supstance iz ljudskog organizma, pobićete naš narod! Da li ste svesni da se takvi dijalizatori nigde u svetu ne koriste za redovnu upotrebu, nego retko i ciljano, i još su u fazi ispitivanja. Da li ste svesni da se za upotrebu takvih dijalizatora mora imati sertifikat da voda za takav tretman mora biti ultra-čista, a nijedan naš dijalizni centar ne radi kontrolu vode ni po kriterijumima da je obične čistoće, a kamoli ultračista? Da li ste svesni tragedije koju omogućavate trpanjem para u džepove pohlepnih trgovaca i pojedinih korumpiranih nefrologa?

Odgovor: Plan nabavke su radili oni iz instituta Batuta. Plan je u skladu sa potrebama korisnika i u skladu je sa savremenim trendovima u nefrološkoj terapiji, tako su nam rekli Djoka i Nada. Po tim shvatanjima, svi koji se nisu za života izjasnili da neće da imaju Frezenijus ili Bankster dijalizatore, imaće ih po Zakonu o podrazumevanoj saglasnosti. Spisak onih koji se budu za života izjasnili da ne žele te dijalizatore vodiće se u Javno-komunalnom preduzeću „Pogrebne usluge“.

. . .

Ima perioda kada svako od nas uđe u svet treće Dimenzije, u svet koji ne liči ni na jedan postojeći. Svet između Sna i Jave, između Zatvora i Zakona, u kojemu se nađe svaki dijalizni poslenik, s tim da to neki shvate odmah, a neki ni tada.

Ali, sada će se Miloš probuditi i izaći iz ove Zone sumraka.

Da, on će odmah otići za kompjuter i proveriti šta zaista piše na ovim linkovima:

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-64%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%201%20po%20tipu.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-64%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%202%20po%20tipu.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-64%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%203%20po%20tipu.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-64%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%204%20po%20tipu.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-64%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%205%20po%20tipu.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-64%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%206%20po%20tipu.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-63%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%201.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-63%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%202.pdf

http://javnenabavke.rfzo.rs/download/2019/cjn2019/404-1-110-18-63%20Dodatano%20pojasnjenje%20br%203.pdf

I videće, da ništa od ovoga što je video u Zoni sumraka nije tačno.

Jednostavno, nije tačno.

Ni blizu.

.

.

.

DiabloG – 2019

.

.

.

Šuntavilo, Brisači, Limunada, Supruga i Duple cene – Hronologija dijaliznih tendera

Cirkus na dijaliznim tenderima – Jer, tako smo u mogućnosti! (Nadnaslov)

Šuntavilo, Brisači, Limunada, Supruga i Duple cene – dokaz da je RZZO izgubio sve kompase u zaštiti monopolista.  (Naslov)

Tehnomed održao lekciju nefrolozima i pravnicima Fonda, ostalo će Inspektori za organizovani kriminal. (Podnaslov)

Poštovani čitaoci,

Ako ste pomislili da smo zaboravili da vas izvestimo o događanjima na dijaliznim tenderima, varate se. Ništa što utiče na kvalitet dijaliznog lečenja neće nam promaći. Možda nećemo moći objaviti komentare isti dan ili mesec, ali, sve što je vezano za kvalitet dijaliznog lečenja naći će svoje mesto na ovom sajtu. A i gde bi drugde?

Ko još sme da kaže da je (dijalizni) car go, osim nas? A ne da je go, nego još i zaudara. Zaudara na trulež, moralnu i materijalnu, kao krpelj koji se nasisao naših para i naše krvi, i sad ne može da se pokrene, obamro od profita i ravnodušan na naše češanje.

Dakle, ključna novina u stalnoj RFZO igri: „Kako zaštiti naše monopoliste?“ lansirana je ovog leta. To je zaista bio hit leta, 2015. godine.

Od ranije vam je poznato da su uvođenjem kategorije „Materijal specifičan po tipu mašine“ (link) naši monopolisti dobili „pravnu“ osnovu da budu izuzeti od konkurencije, od nadmetanja, pa su taj materijal prodavali Fondu po ceni koju sami odrede. To vam je ono: „broj ponuđača po ovoj stavki: 1 (jedan)“, odluka: Komisija je kao ispravnu prihvatila dostavljenu ponudu, Rešenje: sklapa se Ugovor sa jedinim ponuđačem, po ceni koja je bila u ponudi i koja je prihvaćena“, itd, itd… sve na taj kalup.

U taj materijal po tipu aparata za dijalizu, realno spadaju samo mikrobiološki filteri. Sve ostalo proizvodi se od strane desetine drugih dijaliznih firmi i u svetu postoji jasna procedura koja ne štiti niti stvara monopoliste. U sred Nemačke postoje firme koje proizvode arterio-venske linije za sve vrste dijaliznih aparata, kao i firme koje proizvode dijalizatore i suve bikarbonate za sve vrste dijaliznih aparata.

Pa šta je onda u Srbiji sporno?

Sporno je to, što u Srbiji takve (ni nemačke!) firme ne mogu prodavati svoje AV linije niti suve bikarbonatne koncentrate, jer je u državi Srbiji RFZO komisija uvela obavezu da onaj ko to želi mora doneti potvrdu od proizvođača aparata da su te linije „kompatibilne“ tj. odgovarajuće tom aparatu.

Znači druga firma, koja takođe učestvuje na tenderu sa ponudom istog artikla, treba da odobri ostalim firmama da i one mogu učestvovati sa svojim ponudama za isti artikal.

Da li se ikada desilo da neka firma da takvu dozvolu konkurenciji?

Nikada, naravno.

Da li će se ikada desiti da neka firma da takvu dozvolu konkurenciji?

Neće, naravno.

Jedan monopolista je čak tvrdio da njegova firma ne može garantovati bezbednost pacijentu ako se ne koristi njihov originalni materijal?! Kakva laž. Da li je iko ikada video takve bezbednosne garancije?! Kamo sreće da je to dato pacijentima ili bolnicama, pa da na osnovu toga mogu tužiti dotične proizvođače dijaliznih mašina koje su ne jednom ugrozile, pa i uništile živote pacijenata. Nažalost, takvih garancija – nema. Nikada ih nisu dali niti će ih dati. Pa oni čak i servis naplaćuju, po tarifi koju sami odrede.

Sistem koji je napravio RFZO, definitivno je „legalizovao“ monopol kakav ne postoji nigde, ni u Evropi, ni u svetu.

Pri tome je to, taj isti RFZO i otvoreno priznao. U jednom svom ranijem dopisu otvoreno su priznali da postoje bipolisti, dve firme koje drže skoro sav dijalizni biznis u Srbiji. Čak se navodi i da su imali nemali uticaj na sastav i odluke tenderskih komisija!!!     (https://dijaliza.wordpress.com/2014/08/06/)

Ludilo.

I sad im opet ugađaju.

Novi (stari član) Predsednik tenderske komisije (nefrolog, načelnik, direktor, profesor, drd, mrd, prd), sada je čak javno ustvrdio da je domaći zastupnik firme Gambro dao sve svoje aparate samo na revers dijaliznim centrima, te da ih uvek može povući natrag, ako ne bude zadovoljan rezultatima tendera.

Šok.

Ostali članovi komisije su se samo zgledali, kada je takva jedna tvrdnja izneta, javno, u zvaničnom telu ove države. Ako ne bude zarada koliko mi tražimo, mi ćemo vam uzeti aparate, pa da vidimo šta ćete onda? A vlada se ovamo hvali kako državu niko ne može da ucenjuje.

Smejurija.

I šta se dalje dešava?

Odjednom, u materijal specifičan po tipu mašine ulazi sve više stavki. Ne samo bakteriološki ultrafilteri, nego i AV linije, suvi bikarbonatni koncentrat, pa čak i sredstva za čišćenje i dezinfekciju aparata.

Odjednom, svi ti artikli ulaze u jednu stavku: materijal koji zavisi od tipa mašine.

Tako da onaj ko bi hteo učestvovati na tenderu, a nema bakteriološki filter za dijalizni aparat, ne može ponuditi niti išta ostalo.

A bakteriološki filter nema niko, naravno, niko osim: zastupnika proizvođača mašine.

Na stranu to što neki od tih tipova mašina više uopšte nisu ni registrovani, odnosno istekla im je registracija u Agenciji za medicinska sredstva, ne postoji servis, niti rezervni delovi za njih, a negde su im čak i firme proizvođači propale, tj. ugašene su ili kupljene od drugih firmi.

To našim „stručnjacima“, nefrolozima iz „Stručne“ komisije nije ništa značilo, oni su sve takve sulude odluke i uslove aminovali.

Na kraju se jedan od (potencijalnih) učesnika tendera, uhvatio za glavu i glasno jauknuo:

Pa da li su ti nefrolozi šuntavi pa ne mogu sami da ocene da li je jedna krvna linija kompatibilna za određeni aparat nego im taj posao mora vršiti druga firma, koja takođe učestvuje na tenderu.

Pogledali smo u rečnik, šuntav, znači: blesav, smotan, onaj koji se kroz ceo život vuče držeći druge za rukav, spoticač o sopstvena stopala, kilav, nikakav.

Eto, dakle, kakvi su nam nefrolozi zapali. U komisije.

Predstavnik Tehnomeda, je čak predložio članovima komisije da se spuste samo 100 m ispred, u dijalizni centar Dragiša Mišović i da tamo na licu mesta namontiraju liniju i vide da li odgovara.

Ne, ne pada im na pamet, da mrdnu svoje guzice i sami nešto „utvrde“.

Onda im je dotični predstavnik Tehnomeda objašnjavao da kad čovek kupuje brisače za automobile nikada ne kupuje brisače po tipu automobila, nego one koje sam odabere. Naravno da će neki trajati kraće, a neki duže, ali osnovnu ulogu, brisanje stakla svi moraju da vrše, bez obzira na tip automobila.

Ne, ni to nije vredelo.

Komisija je odgovorila da ostaje pri svakoj tački svoje specifikacije.

Nije pomogao ni primer da limunska kiselina u slobodnoj prodaji košta 4 dinara, što je više od 100 X manje od traženih 426,00 dinara za limunsku kiselinu kojom će se čistiti „po tipu“ dijalizni aparat posle dijalize. Aparat za koga nema dokaza da se više igde proizvodi i da za njega uopšte postoje rezervni delovi i servis.

Zbog stenograma i dijalizne istorije, taj njegov dopis, vredi preneti u celini:

Апарат за дијализу је један технички систем. Изграђен је или произведен на бази знања из области машинства, електротехнике, електронике и медицине. Пошто се ради о техничком систему можемо успоставити аналогију са другим техничким системима. Најбољи пример за то је аутомобил, пошто већина људи има додира са аутомобилом. Када купите нови аутомобил произвођачи вам дају гаранцију. На пример пет година или 100.000 пређених километара. Услов за гаранцију је да редовно одржавате аутомобил у њиховом сервису. У то спада замена уља и филтера или можда и још неких делова. При томе таква услуга је обично скупља него у неком неовлашћеном сервису, али не значајно. Након истека гаранције ви ћете, као власник аутомобила, одлучити да ли ћете сервис обављати и даље у овлашћеном сервису и да ли ћете га уопште и обављати онако како је то произвођач прописао или ћете сервисни период мало „развући“ због кризе која је заштитни знак нашег времена. Ако доће до квара у гарантном року произвођач ће о свом трошку уградити оригинални део. Али када гарантни рок истекне да ли већина људи иде у овлашћени сервис ради уградње оригиналног дела или уграђује популарно названо „турске“ делове који се производе за све аутомобиле. Да ли се такви аутомобили и даље возе. Наравно, сваки дан.

Сада ћете рећи да је апарат за дијализу медицински уређај па се на њега не могу уградити „турски“ делови као на аутомобил. Да од апарата за дијализу зависи људски живот. Колико год то изгледало банално, ипак је аутомобил, са техничке стране, сложенији систем. Поред тога од његове исправности зависи више живота. Путника у аутомобилу и других учесника у саобраћају и људи у околини. Познат је пример грешке на једној марки аутомобила када је приликом сипања бензина долазило до варнице па су експлодирале читаве бензинске пумпе...

Mислимо да је време да се демистификује дијализа, материјал по типу апарата, заједнички материјал, правилници и цела регулатива која је имала један основни задатак, да од нечег ненормалног направи нешто нормално. То је увек тешко.

Пошто је предмет ове јавне набавке материјал „по типу апарата“ кренућемо редом по техничкој спецификацији. Требало би да „материјал по типу“ значи да је то материјал који одговара само за тај тип апарата и ни за један други. Зашто се ту подразумева да такав материјал мора да производи само једна компанија у целом свету. То није материјал „по типу“ компаније, него модела апарата. Сврставањем „материјала по типу“ у једну партију за један апарат ви управо подразумевате да само једна фирма, конкретно Bellco, Gambro или Hospal, који не постоје, и Fresenius, могу да произведу такав материјал. Нисте чули за Bain Medical, Yihua, Kavasumi, Nikiso, Etropal, Hydilena, Almed, Nipro, Serum Verk, Toray. Разумљиво је да ви нисте чули, али како доктори из стручне комисије нису видели штандове на бројним конгресима које су посећивали (о трошку монополиста).

Како смо навели, идемо редом. Крвне линије или АВ линије сте детаљно дефинисали и описали у једном одговору баш у овој јавној набавци…  Tакође је јако лепо написано да „димензије и детаљну спецификацију АВ комплета прописује произвођач одговарајуће машине“. Нормално је да захтевате да такво медицинско средство буде регистровано за употребу. И на крају имамо кључ. Понуђено добро мора у потпуности да буде компатибилно апарату. Шта то значи када су у питању АV линије. Да ли је читава стручна јавност шунтава па не зна да види да ли линија одговара поједином апарату. Овде говоримо само о регистрованим производима. У прилогу достављамо вам један узорак крвне линије произвођача Етропал из Бугарске која је намењена за апарат Fresenius 4008. У истом дворишту имате центар за дијализу Др Драгиша Мишовић, па упоредите са линијом коју је произвео Fresenius. Шта представља заштита произвођача апарата над монополом продаје пластичне крвне линије, коју производи десетак компанија широм света? Када на аутомобилу мењате метлице за брисаче ви можете да бирате оне од неколико хиљада динара, које лепо пријањају уз стакло и добро бришу и оне од неколико стотина динара, које су мало круте, стружу по стаклу, али када пада киша и оне бришу. Ту можете да бирате, али овде то није случај. Овде важи Закон о јавним набавкама, који налаже обезбеђење конкуренције и штедњу државних пара.

Следећи тужан пример менталне дискриминације су патрони са содом бикарбоном. …

Течни алкални концентрат за дијализу се углавном више не производи у свету јер је замењен са прашкастим бикарбонатом, а то је учињено управо из разлога (микробиолошке безбедности и) економичности. Свуда у свету је прашкасти букарбонат јефтинији од течног јер је мање паковање, није уложен рад за мешање са водом и много су мањи трошкови транспорта и складиштења. Наравно, тако је свуда у свету осим код нас. Ако се сећате канистер течног алкалног раствора је коштао 500 до 600 динара за 10 литара. Стварно је потребно 7,5 литара, па су у свету паковања била од 8 литара. То је око 500,00 динара по третману. …

Како сте сад дошли до цена прашкастог бикарбоната? 100.000 комада сувог букарбоната у одговарајућем паковању, 720 грама за 950 динара (!) по комаду за заштићеног понуђача без конкуренције. То је сан за целу Европу.

Посебан куриозитет ове техничке спецификације је три пута више лимунаде него прошле године. Ставка 9. У другој партији: Средство за стерилизацију машине на бази лимунске киселине, кертриџ, чак 37.400 комада по цени од 426,00 динара по комаду. Више од три пута него претходне године. Занимљиво је да је број дијализа на овим апаратима увећан за око 50% (!), а средство на бази лимунаде је увећано за више од 300% па смо дошли скоро до 16 милиона динара за ову ставку. Можда нисте чули да фирма Gambro која је производила апарате АК Ултра 200 не постоји већ трећу годину и да је престала да постоји управо због оваквог приступа: пуно малих скупих производа који дијализу треба да учине сасвим посебном. Вероватно нисте чули да је и Fresenius некада продавао средство на бази лимунске киселине које се звало Цитростерил, па га одавно више не продаје у Србији. Истина је да је стерилизација лимунском киселином добра за апарате за дијализу, али лимунску киселину можете наћи у свакој продавници. Дајемо вам један пример са приложеним фискалним рачуном.

Пре извесног времена у једном Вашем одговору сте навели да РФЗО мора да заштити два најважнија снабдевача дијализним материјалом. То је свакако био скандал, да се у току једне јавне набавке јавно одредите да некога штитите. Како су у Србији скандали сванодневна појава и то је прошло и брзо пало у заборав. Оно што овде упада у очи је да ипак не штитие та два добављача подједнако. Постоје мале симпатије према једном. Зато се овај други као нешто буни у дописима које вам је послао у овом поступку.

Једном понуђачу сте умањили цене за значајне износе, а другом су цене остале на лепом нивоу, а количине су повећане за више од 30%. Све то и не би било тако необично да је „миљеник“ продужио регистрацију апарата у Агенцији за лекове. Ви сте повећали број тетмана на апаратима који се одавно не производе и нису регистровани у Агенције за лекове, а на оним апаратима који су регистровани смањили сте цене и количине. То је занимљива стратегија.

Поновљамо вам захтев за измену конкурсне документације:

– Свака ставка из техничке спецификације треба да буде засебна партија.“

(http://www.javnenabavke.rfzo.rs/download/javne%20nabavke/centralne/404-1-110-15-45%20ODGOVOR%20NA%20DODATNO%20POJASNJENJE-26.06.pdf)

O čemu se radi?

Šta reći na kraju ovakve argumentacije?

Ništa.

Republička Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki usvojila je ove argumente i naložila da se predmetna javna nabavka PONIŠTI u celini!

http://www.kjn.gov.rs/sw4i/download/files/article/1800-2015odlukark.pdf?id=14871

Drugi skandal, vezan je za Fresenius, naravno, i taj je skandal mnogo opasniji. Opasniji po neke članove stručnih komisija, ali i sve birokrate iz RFZO-a koje su učestvovale u ranijim komisijama.

O čemu se radi?

Radi se o neodržavanju dijaliznih tendera već treću godinu zaredom.

Poslednji tender za dijalizatore je održan novembra 2013. godine i RFZO je odlučio da po njemu nastavi snabdevanje i narednih godina, jer je, kao, na tom tenderu postigao uštede od 30% u odnosu na cene dijaliznog materijala na prethodnim tenderima.

Na ovo snabdevanje mimo zakona, naravno da su se žalile firme koje očekuju raspisivanje novih tendera, jer u tome vide svoju šansu da i one nešto prodaju. А dа је Zakon kršen, u to nema nikakve sumnje!

Postupak je privukao pažnju, ili je dodeljen, Tužilaštvu za organizovani kriminal!

Ni manje ni više.

Ali, i RFZO je imao svoju (tanušnu) odbranu.

Oni su sve radili u interesu pacijenata! (Pazi sad to, kukala nam majka, ako nas ovi brane …)

Jer, kao, kad se raspiše regularan tender, onda se uvek neko žali, pa se dugo čeka na odluku, pa Republička komisija usvoji (!?!) žalbe, pa traže novi tender … a bolesnici ne mogu da čekaju, pa eto, oni zato nastave po starim kvotama i starim cenama, sami kupuju.

I tako su kažu, na tom tenderu iz 2013. postignute dobre cene, 30% manje.

Ali …

Uvek ima neko ali … što devojci sreću kvari.

U međuvremenu, održani su regularno tenderi za dijalizni materijal u vojnim dijaliznim centrima (VMA, Niš i Novi Sad).

Na tim tenderima u većini partija pobeđuje japanski Nipro, sa cenom još 30% manjom od one kojom su se hvalili predstavnici RFZO!

A što je najinteresantnije, Fresenius je na vojnom tenderu prihvatio tu trku u snižavanju cena i sam je oborio cene svojih materijala na istorijski minimum, pokušavajući da udavi Nipro i da im stavi katanac na sve aktivnosti u Srbiji. Fresenius je tada ponudio „domaće“ dijalizatore za 887 do 1078 dinara. Najveći Freseniusov dijalizator, HdF100S, 2,4m2 površine, tada je (konačno) bio samo 1078 dinara. (FMC cene: 1,3m2LF: 887   1,6m2LF: 897   1,3m2HF: 887   1,6m2HF: 969   1,8m2HF: 1029   2,4m2HF: 1078 RSD) – i opet su poraženi, nižim cenama, Japanaca.

Šta se dalje dešava?

Ove cene, sa vojnog tendera, dospeju, naravno i do Tužilaštva za organizovani kriminal, koje sada dobija i dokaz, crno na belo da RFZO nabavlja bez tendera i skuplje, a Vojska zakonito nabavlja, a mnogo jeftinije.

Cene za stotinjak vojnih pacijenata su očigledno za oko 30% (još) manje od onih koje država plaća za ostalih 4500 dijaliznih bolesnika u Srbiji već treću godinu zaredom.

Država je očigledno i svesno pokradena!

Tužilaštvo ne može ostati nemo.

Ključni dokaz, su cene sa vojnog tendera. Materijalni dokaz!

Zicer.

Dobitna situacija, koju nijedna država, nijedno Tužilaštvo, ne bi propustilo da realizuje.

Ali, nikada ne potcenjujte Freseniusove kapacitete i stepen korumpiranosti domaćih „državnih službenika“.

Fresenius je dakle platio najskuplje pravne mozgove, da mu naprave izlaz iz ovog ćorsokaka, u kojeg su zapali „emotivno reagujući“ na Nipro.

Zainteresovani za izlaznu strategiju, osim FMC menadžera, bili su naravno i domaći saučesnici iz RFZO-a, članovi Komisija, itd. itd.

I šta su smislili?

Pa, kao ne mogu se te cene upoređivati!?!.

Nisu kao, isto vojni pacijenti i civilni pacijenti!?! (I sve takve gluposti).

U pitanju su, kao, „različiti komercijalni uslovi“, jer vojni tender je tražio isporuku materijala u Beogradu, što je mnogo blizu i jednostavno, a ne kao civilni tender isporuke širom Srbije, na 51 adresu, pa kao, vojni fond plaća u roku od 30 dana, a civilni u roku od 90 dana, pa sve tako neke kapitalne razlike, koje se u suštini svode na: transport.

Da li je moguće da cena transporta čini 30% cene dijaliznog materijala?

Nema šanse. Toliko svi znamo.

Ali, ono što ne znamo, a ni iz priloženih papira nismo shvatili (http://www.kjn.gov.rs/sw4i/download/files/article/1800-2015odlukark.pdf?id=14871), zašto je Republička komisija uvažila ovu žalbu Freseniusa.

Pitali smo nekoliko nezavisnih komentatora, da ne kažemo „analitičara“ dijaliznih zbivanja.

Većina misli da je Republička komisija ovim usvajanjem žalbe dala alibi nekima da ne odu u zatvor.

Drugim rečima: onu potpuno dobijenu tužilačku poziciju, je učinila spornom, jer nije uvažila cene koje su postignute na vojnom tenderu. Dozvolila je duple standarde, različite cene, za isti proizvod, pri čemu su cene za stotinjak (vojnih) pacijenata bile značajno manje nego cene za 4500 pacijenata u celoj Srbiji!?! Ispade da se za malu porudžbinu daje popust, a za veliku ne.

Ko u tome nađe logiku treba mu dati Nobelovu nagradu.

Takvom odlukom mnoga dupeta su ostala spašena (verovatno), ali je i država ostala opljačkana (sigurno).

A onda je usledilo i otkriće koje je zapravo pravi i jedini dijalizno-tenderski hit leta 2015. godine.

Nije Fresenius imao pametne pravnike pa je Komisija usvojila njihovu žalbu. Ispostavilo se da supruga od predsednika Komisije radi u jednoj od zaštićenih firmi „po tipu“ aparata.

Otuda odjednom postaje jasnije zašto su neproporcionalno porasle potrošnje (300%) za aparate koji se više ne proizvode.

I postade i jasnije kako su i zašto su, „ljuti protivnici“, dugogodišnji monopolisti ili bipolisti, konačno dospeli pod kontrolu Komisije za zaštitu konkurencije (link).

Jer, javna je tajna da se oni o svemu dogovaraju, da su direktori tih firmi dugogodišnji saradnici i da se međusobno ispomažu, obično u korist Freseniusa, jer koga je moliti nije ga ljutiti…

Dakle, po zakonu, republička Komisija je bila dužna da po službenoj dužnosti pokrene postupak za poništenje protivzakonito sklopljenih ugovora sa tendera 2013. godine, ali ona to nije učinila jer je bila u sukobu interesa. Supruga predsednika Komisije radi kao šef pravne službe u firmi koja učestvuje u svim dijaliznim tenderima i prodaje „po tipu aparata“, tj. bez konkurencije.

Kad se to otkrilo, predsednik te Komisije brže bolje podnosi ostavku, da bi pobegao od odgovornosti, ali …

Ali, na odlukama te Komisije i dalje su njegovi potpisi, tj. i dalje je predsednik.

Nećemo vam ovde ni prepričavati, niti citirati, tekstove iz odluka republičke Komisije, jer je to jedna neubedljiva, terminološki zbrkana, misaono zapetljana, nemušta konstrukcija, u kojoj se ne mogu naći nikakvi argumenti.

Monopolistima i njihovim zaštitnicima bi bilo jednostavnije da su slobodno upotrebili onu čuvenu frazu od Šuntavila:

„Jer, tako smo u mogućnosti.“

(Just because we can)

Suntavilo

Na ove odluke nema žalbe.

.

DiaBloG – 2015

.

.     .     .


Jer, tako smo u mogućnosti

.     .     .

Nabavke-po-tipu-kompanije-01.     .     .

Nabavke-po-tipu-kompanije-02.     .     .

Nabavke-po-tipu-kompanije-03.     .     .

Pravnici RZZO protiv FMCa

https://dijaliza.wordpress.com/2013/10/18/pljacka-drzave-po-tipu-masine/

 .    .    .

Priznanje-citajte kako je napisano.     .     .

jer-tako-smo-u-mogucnosti-02 .     .     .

Branićemo monopoliste, jer tako smo u mogućnosti

.     .     .

Bolesnici brane našu dijalizu, jer tako smo u mogućnosti

.     .     .     .     .



Klupko se odmotava: Eminentni srpski nefrolozi – u policiji!

U toku je opsežna akcija policije i tužilaštva na istrazi nezakonitosti u snabdevanju dijaliznim materijalom.

Poštovani čitaoci,

Ono o čemu smo više puta govorili, i na šta smo više puta upozoravali, izgleda da je konačno počelo da dobija i svoj pravni epilog. DiaBloG iz pouzdanih izvora saznaje da su svi najpoznatiji srpski nefrolozi, direktori, profesori, načelnici velikih klinika, instituta i dijaliznih centara, oni koji su učestvovali u radu stručnih i sličnih tenderskih komisija, oni koji su na bilo koji način povezani sa višedecenijskim monopolom jedne firme na našem dijaliznom tržištu, konačno stali pred lice nadležnih istražnih organa ove države, a radi davanja izjave i pod pretnjom privođenja, ukoliko se ne odazovu tom pozivu. Dobro upućeni kažu, da su naši „uvaženi“ i „ugledni“ lekari, bili šokirani takvim razvojem događaja, jer zaboga oni su samo doktori koji vode računa o lečenju pacijenata i ništa se ne razumeju u te pravničke i ekonomske zavrzlame.

Pravnici RZZO protiv FMCahttps://dijaliza.wordpress.com/2014/08/06/

Ipak, državni organi su (konačno) otvorili i ovu istragu i ostaje nam da se nadamo da će je savesno i do kraja sprovesti. Po zakonu.

Zahtev za istragu su, kako saznajemo, podnele u Tužilaštvu, firme koje su godinama bezočno potkradane ili eliminisane iz svake raspodele dijaliznog kolača u ovoj državi. Njima je definitivno prekipelo i spremni su, ne žaleći pare na sudske troškove i advokate, da se teraju „do Štrasbura“, odnosno do međunarodne arbitraže i zaštite svojih prava. Normalan čovek ne može da nema razumevanja za njihov takav postupak i nema šta da prigovori takvoj inicijativi. Verovatno su i ambasadori zemalja čije su firme oštećene u toj raspodeli dijaliznog kolača, intervenisali na najvišem („državnom“) nivou – i tako je stvar krenula.

Ne radujemo se tuđoj (ovaj put lekarskoj) nevolji, ali više puta smo na ovom sajtu upozoravali: ko sa (dijaliznim) đavolom tikve sadi, o glavu će mu se olupati. Šta je privlačilo naše „eminentne“ nefrologe, da i pored glasa razuma, ulaze u takve avanture, više nama nije ni bitno. Bitno je, nadamo se, da će sada ostali konačno shvatiti svu istinitost one izreke: „neke ljude možeš lagati sve vreme, sve ljude možeš lagati neko vreme, ali ne možeš sve ljude lagati sve vreme“. Da li su to naši lekari shvatili?

Ne, nisu. Nema šanse. Privlačnost tendera, moći i uticaja, na njih deluje kao sijalična svetlost na insekte.

Kako znamo?

Pa, lepo. Čim je prva garnitura „eminentnih“ srpskih nefrologa osetila moć države i brže bolje se povukla iz svih stručnih komisija i tenderskih sastanaka, oni njihovi potčinjeni, koji su do tada bili skrajnuti iz tih odlučivanja, jedva su dočekali da sednu na njihova mesta.  Ha, ha 🙂

Tako su tenderske i slične „stručne“ komisije odmah popunjene, bez dana zastoja u nastavljanju stare prakse. Doduše, svi se slažu da je to sada Treća liga nefrologa, ali Bože moj, prvenstvo ide dalje, takmičenje ide dalje, show must go on.

Motivacioni govorFresenius je takođe povukao neke poteze, bar da više ne bode oči kao nekada, da više ne čačka mečku. Tako srpski Fresenius ove godine nije vodio lekare na njihov (nefrološki) kongres u London. Kao da će ta odluka izbrisati ranije višedecenijsko vodanje. Bosanski (ili RS) Fresenius ni ove godine nije prekidao tu praksu. Oni ne zarezuju nikoga. Iz svakog centra najmanje po jednog povedeše na Kongres, o svom, ili o našem trošku, shvatite to kako hoćete. O bahatosti i samouverenosti u sopstvenu snagu ovog FMC ogranka, već smo više puta pisali na ovom sajtu, tako da sada nećemo ni trošiti reči na te pojave.

No, da se vratimo na dijalizne istražne radnje u državi Srbiji.

Ne možemo, ovom prilikom, a da se ne zapitamo, da li su zaista iskrene namere države da zavede red u oblasti snabdevanja dijaliznim materijalom? Malo je previše licemerja u celoj ovoj akciji.

Jer, ako je država zaista odlučila da zavede red u ovoj oblasti, onda joj je naravno, najlakše bilo udariti po najslabijoj karici. Ako se izuzmu pacijenti (koji su srećom, ili nesrećom) bili izuzeti iz ove priče, sledeća najslabija karika u dijaliznom lancu su, naravno: lekari. A lekari ipak nisu organizatori, oni u krajnjem ishodu mogu biti samo (svesni ili nesvesni) saradnici u izvršavanju krivičnih radnji.

Što se tiče pravnika, ekonomista, direktora i drugih profesionalnih „ugovarača“, stvar je jasna: sve one koji ne znaju svoj posao ili su počinili krivično delo – nemilosrdno „procesuirati“. Ali, ni oni nisu nalogodavci. Cilj je pronaći „naručioca“ krivičnog dela. Ko su „inspiratori“ i kakva je „politička pozadina dijaliznog naručivanja“?

Stvar je postala sumnjiva jer se i jedan dokazano provladin tabloidni list uključio u suđenje i pre istrage, po kod nas već viđenom scenariju. Na ljude se prvo puste medijski hajkači, stvori se atmosfera linča, a onda istraga više nije ni bitna, jer ni ona neće moći drugačije. Tako je i Kurformer, navodno žaleći dijalizne pacijente i državne pare, u stvari poterao kampanju protiv jednog čoveka (link). Pošto je čovek već bivši, nadležni su to odobrili, jer su ga oni i uklonili. Ali, u jednoj stvari su se zeznuli. Poterali su lisicu, a isterali vuka. Ceo čopor vukova. Poterali su Momu, a isterali Raleta, Vilhelma i … ko zna koga još (Šuleta više i ne računamo). I onda je sve stalo. Neko je dao nalog da se medijska akcija zaustavi. Hajka je opozvana, psi su vraćeni u kućice. Već posle drugog nastavka, kada je izbila u prvi plan priča o Bisfenolu A, i o tome čiji su dijalizatori najštetniji, cela priča je ostavljena bez ijednog daljeg nastavka (link). Na internetu su svi komentari zaustavljeni ili debelo profiltrirani. Medijima su ponovo zapušena usta.

Zato pozivamo one druge državne organe, organe sile i pravde, da udare odmah tamo gde je i epicentar svih dijaliznih kriminalnih aktivnosti: u politiku, u političare, bivše i sadašnje. Bez njihove saglasnosti, prećutne ili otvorene, nikada nijednoj monopolističkoj firmi ne bi bilo dopušteno da se ponaša, onako kako se ova „naša“, dijalizna, ponašala svih prethodnih decenija. Nefrolozi su tu (na saslušanjima) s pravom negodovali, jer oni su zaista „male bebe“ u tom kriminalnom uzgajalištu. Za mali deo kolača ili čak samo obećanja o kolačima, oni su rizikovali ili žrtvovali svoje titule, pozicije i „ugled“, zavedeni javnim (preko medija) prikazima druženja naših vodećih političara sa predstavnicima te monopolističke firme, višestrukim otvaranjem njenih „pogona“, pohvalama i obećanjima da će se njima omogućiti svi uslovi za nesmetano poslovanje (link), jer takvih, nama stranih investitora, ova zemlja još nije videla, itd, itd.

E, ali za tu vrstu privođenja,

nije se, da izvinete, stvorio „ambijent“.

Pa, dobro, sačekaćemo i takvo, ambijentalno uređenje.

Do tada, krv će ići u dijalizatore, za koje sada imamo sva potrebna obaveštenja da njihova upotreba može dovesti do brojnih neželjenih reakcija, koje uključuju i smrt pacijenta.

Stvar je u tome da smo sada obavešteni (link) i da ne možemo reći da nismo bili upoznati.

To, trenutno, nije predmet istrage.

Čekaćemo ambijent.

.

.

DiaBloG – 2015

.

.

.     .     .     .     .      .

Kurir od 23.05.2015e.     .     .     .     .      .

Priznanje-citajte kako je napisano.     .     .     .     .      .

Kako je to lepo.     .     .     .     .      .

lepo za slikanje.     .     .     .     .      .

Kad-tad.     .     .     .     .      .

Ishodi.     .     .     .     .      .

motivacioni govor1.     .     .     .     .      .

https://www.youtube.com/watch?v=n3mUdc8Yc4E

.     .     .     .     .     .



Kontinuirana dijaliza za kontinuiranu pljačku, u korist Frezenijusa, naravno.

Orošavanje starog lopovluka

Poštovani čitaoci,

Već smo vam na ovom sajtu objašnjavali kako velika kapitalističko-globalistička dijalizna aždaja, zvana Frezenijus, decenijama izvlači pare iz srpskih zdravstvenih fondova (1, 2). Sa svoja dva čuvena kera (Medikal ker i Nefro ker) Frezenijus je oglodao do koske sve srpske dijalizne budžete. A nešto je i u zemlju zakopao.

Decenijama držeći monopol na svemu što se tiče dijalize, Frezenijus je najveći krivac za stanje u kojem je srpska dijaliza danas. Očekivali smo da će se dolaskom „tržišnih mehanizama“, „transparentnosti“, „javnih nabavki“ „EUropskih normi“, „nezavisne“ kontrole i nametnutih nam obaveza da „ispunjavamo uslove“ (prvo standardi, pa status) – da će se zbog svega toga nešto nabolje promeniti i u oblasti dijalize.

Eh, kada bi terapija umela da peva, kao što su pacijenti pevali o njoj.

I, ništa.

Ništa od svega toga.

Vlasti se smenjuju, pacijenti umiru, a pare idu Freseniusu.

Dođe tako neko vreme da pošteni zaćute, budale progovore, a kriminalci se bogate.

I to vreme, traje li traje …

Za akutnu bubrežnu insuficijenciju već ste na ovom sajtu čitali, da se može lečiti na tri načina: 1) standardnim dijalizama (postojećim aparatima kao i za hronične bolesnike); 2) SLEDD-metodama (slabo-efikasnim dnevnim dijalizama, na istoj opremi kao pod jedan); 3) kontinuiranim dijalizama (na posebnim aparatićima, koji koriste dijaliznu tečnost iz kesa).  Terapijski, nema značajnih razlika među navedenim metodama, ali finansijski …

Cena potrošnog materijala za metodu pod brojem 1 je oko 3000 dinara, za metodu pod brojem 2 je oko 4000 dinara, a za metodu pod brojem 3 je oko 40 000 dinara.

Po tretmanu.

Da ste kojim slučajem srpski dijalizni kriminalac, za koju biste se metodu odlučili?  Da vam je kojim slučajem na prvom mestu zarada i profit, a ne dobrobit pacijenta, države i društva u celini – za koju biste se metodu odlučili? Da ste kojim slučajem specijalni istražitelj kriminala i korupcije u srpskom dijaliznom biznisu, koju biste firmu prvo pretresli?

Da li ovde Prilika stvara Lopova ili su Lopovi stvorili Prilike, možemo samo da nagađamo, otprilike. Ali, tipujemo da je ovo drugo.

Elem, pre nekoliko dana novosadska nefrološka klinika, raspisa tender za nabavku materijala za, pogađate, kontinuirane dijalize.

Spolja gledano, sve je legalno

Tender, oglas, forma, sve deluje impresivno, legalno i legitimno.

Traži se najbolji ponuđač za materijal za kontinuiranu dijalizu.

Ali, ne bilo čiju.

Mora biti Fresenius.

Iako na slici u prilogu možete videti da skoro svaka veća dijalizna firma ima te aparatiće za kontinuiranu dijalizu, navedena tenderska komisija je zauzela stav da sve: mora biti Fresenius. Fresenius materijal za Fresenius aparat.

Aparati za kontinuirane dijalize

Odnosno, sav materijal se traži samo za Freseniusov multipraktik aparat, zvani Muljtifiltrate (na slici u gornjem levom uglu).

Iako za kontinuirane dijalizne tehnike postoje brojni talijanski, američki ili japanski dijalizni aparati i kompleti, NE – prestonička nefrologija naše severne autonomne pokrajine je izričita u stavu da kod njih: sve mora biti Freseniusovo.

Spolja gledano, sve je i dalje legalno

To naravno, nisu naglasili u tekstu za podnošenje ponuda, propisi su nalagali da ne treba pominjati ime firme (Fresenius), može samo naziv aparata, a pametnima je i to dosta. Budale i tako ništa ne znaju i ništa i ne pitaju. Zato i jesu budale.

Fali samo ime firme zbog koje se tender pravi

Gornja slika prikazuje dogovoreni tekst oglasa, onakav kakav je namešten i objavljen, javno.

Samo budale bi mogle očekivati da tekst oglasa bude iskren, pa da se suštinski deo teksta naglasi crvenom bojom, ovako:

Ono sto ne pise, ali svi znamo

Srećom po Fresenius, kod nas u Srbiji, a u Vojvodini posebno, sada se zna red. Tako da ova crvena slova zaboravite. Crkveni kalendar i dalje nije priznat, državni, zvanični, je preuzet od razvijenih, zapadnih zemalja.

Mada, generalno, u Vojvodini se poštuje tradicija. I prethodni dugogodišnji šef novosadske nefrologije je takođe forsirao baš Fresenius, čak je i karijeru završio upravo kao medicinski direktor u Freseniusu, kao što je i svog sina prebacio tamo, jer mu kardiologija u Kamenici nije baš išla najbolje.

Zašto se ovo ovako radi, naivnima se uvek mogu ponuditi jednostavna objašnjenja. Na primer, nema dovoljno kapaciteta u NS dijaliznom centru,  nemačka medicina je najbolja, udruženje pacijenata insistiralo na tome, pa bile poplave, a brza pruga Budimpešta-Beograd kasni … Itd. Itd.

Ipak, zašto pored desetina drugih firmi i ponuđača sve mora biti od Freseniusa, sada niko i ne obrazlaže. Za količinu od 400 kompleta i 2400 kesa dijalizne tečnosti, verujemo da bi im svaki drugi ponuđač besplatno iznajmio ili čak poklonio multipraktik aparat, kao što to i sam Fresenius radi, samo da svoju mašinicu ubaci u neku bolnicu koja je spremna trošiti materijal za njega.  Druge firme, konkurencija, takmičenje u ceni i kvalitetu – taman posla.  Kome to treba?

Ovde je stvar maksimalno pojednostavljena.

I, spolja gledano, sve je legalno.

Svi imaju pravo da učestvuju, ako mogu da ponude Freseniusov materijal za Freseniusov aparat.

Tako Komisija odredila.

Postupak je javni.  Otvoreni.

Samo sve mora biti od Freseniusa.

Da bi Tender bio ispravan.

Evo, da se kladimo da će se na Tender javiti samo jedan ponuđač.

I, odnekud pretpostavljamo da će taj jedan, jedini ponuđač, ispunjavati sve zahteve tendera.

I pošto je, osim što mora biti sve od Freseniusa, jedini kriterijum: NAJNIŽA PONUĐENA CENA, evo smemo da garantujemo, da će najnižu cenu ponuditi baš Fresenius, kao jedini ponuđač.

Možemo, čak i te cene da pogodimo.

Eto, recimo jedan kit za kontinuiranu dijalizu će koštati, „brat-bratu“ ili „Rale-Igoru“, oko 24 000 dinara. A naručili su ih, mašala: 400 komada.

Priznanje-citajte kako je napisano

Jedna kesa sa dijaliznom tečnošću koštaće oko 1300 dinara.      Dijalizna tečnost u kesi

Ajde, jedna napunjena kesa da košta 1300 dinara, to i nekako čovek da razume.

Ali, da jedna prazna, otpadna kesa, košta 1000 dinara, e brate, prećeraše ga.

Dva lista PVC folije slepljeni na ivicama, da koštaju 1000 dinara?         Otpadna kesa

Fresenius prod’o Srbima.

🙂     Smejurija.

Nego, jeste li videli frizuru doktora Croatčevića?

Kažu da je onakva, jer ga policija češlja.

I red je.

Da ne bude da ga pacijenti pljuju,

naše je bilo samo da „orosimo“ temu,

a policija i tužilaštvo treba da urade svoj deo posla.

Ako ima Boga

što bi rekao onaj Islamović.

 

 

DiaBloG – 2015

 



 .     .     .

Cena materijala za HD na akutnim aparatima .     .     .

(onaj ko podmićava ne bi smeo da prođe)

.     .     .

(http://www.youtube.com/watch?v=_BmneE3AcFM)

.     .     .



Rasprava između Fonda zdravstva i Freseniusa, te odluka Državne komisije o nabavci dijalizatora

Potvrđeno pisanje našeg sajta o kriminalu pri nabavkama dijalizatora – dokazi isplivavaju na površinu

Rasprava između srpskog Fonda zdravstva i nemačkog Freseniusa, te odluka Državne komisije o nabavci dijalizatora po ЈН бр. 404-1-110/14-66 od 09.05.2014. direktno su pokazali da smo u našim tekstovima celo vreme iznosili istinite tvrdnje. Ako je neko i imao neke rezerve prema obelodanjenim mahinacijama, sada ćete iz njihove prepiske videti da ni u čemu nismo omanuli – sami akteri iznose svoj prljavi veš.

Poštovani čitaoci,

u nastavku na tekst Kako nam se nabavljaju dijalizatori, dobili smo od našeg anonimnog saradnika iz RFZO i tekst odluke Republičke komisije za kontrolu javnih nabavki. Vrlo interesantno štivo.

Tu se može saznati šta to u sadašnjem tenderu za dijalizatore ne odgovara Frezenijusu, zatim šta je na te primedbe Frezenijusa odgovorio Fond zdravstva Srbije, kao naručilac dijalizatora, i na kraju: kako je presudila Republička komisija, na čije odluke ne može biti daljih žalbi ili rasprava.

Obzirom da su originalni dokumenti pisani onim odvratnim birokratizovanim jezikom „predmetnih javnih nabavki“, dozvolite da vam prepričamo najvažniji sadržaj te rasprave.

Da počnemo od toga šta je Frezenijusu zasmetalo u tom poslednjem tenderu za nabavku dijalizatora.

Freseniusove primedbe:

  • Dakle, Frezenijus se žalio što je tender raspisan za 36 partija dijalizatora: za svaku moguću površinu, sa oba načina sterilizacije, jer oni eto, ne mogu da konkurišu za površine gde se zahteva sterilizacija zračenjem, a to će im onda umanjiti zaradu (!?!)
  • Dalje, Frezenijus je naveo da je to potpuno suprotno načinu na koji su dijalizatori nabavljani ranije. (?!?) FMC i RFZO
  • Frezenijus se žalio i na uslov u tenderu da svaki ponuđač dostavi potvrdu da se njegov dijalizator koristio u 3 dijalizna centra sa preko 100 pacijenata u 3 države EU u prethodne 3 godine. (Zamislite, naš renomirani proizvođač, ne može obezbediti takvu potvrdu!!?! Pa, da li još iko koristi te njihove filtere?).
  • FMC je naveo da tender nije u skladu sa Pravilnikom, jer su u Pravilniku predviđeni i dozvoljeni rasponi površina „od-do“, a ne svaka pojedinačna površina.
  • Fresenius sada otvoreno priznaje da postoji deklarativna i efektivna površina dijalizatora, da se one nikada ne poklapaju, a da ona napisana, deklarativna, nema uticaj na medicinsko-terapijski kvalitet tretmana. (Pazite sad to, kakvo otkriće?! Pa ko je sve do sada tvrdio suprotno, a?).
  • FMC se sada žalio i što pri formiranju tendera nisu konsultovani krajnji korisnici, tj. načelnici dijaliza koje oni redovno „sponzorišu“. Pa se, kažu, ovim tenderom neće obezbediti nastavak terapije kojom su se do sada pacijenti lečili (?!?!). Pazite brige!? Kakva nam je do sada terapija bila, bolje da joj se ne obezbeđuje „nastavak“.
  • FMC tvrdi da se sada trebuje mnogo manje onih površina koje su se ranije trebovale, a koje samo oni proizvode, i da to samim tim ne odgovara stvarnim potrebama korisnika(?!?!).
  • Fresenius tvrdi da će omogućavanje zamenjivanja jednog dijalizatora drugim dijalizatorom sličnih performansi onemogućiti individualizaciju terapije (?!?!). A traže grupisanje površina „od-do“?!?!
  • na kraju, Frezenijus direktno kaže da će se uvođenjem drugih proizvođača umanjiti njegov udeo na tržištu, pa se tu radi o KARTELSKOJ podeli tržišta (!?!?!). Prati li ovo policija, narode!

RFZO odgovor:

A evo, da vam prepričamo, šta je Fond zdravstva, poznat i kao RZZO, odgovorio na ove primedbe FMC-a:

  • pozivanje FMC-a na period pre 2013. godine nije korektno, jer je tadašnji Pravilnik (Сл. гласник Републике Србије бр.50/06, 17/10) bio nekorektan: nije dozvoljavao dijalizatore sterilisane zračenjem, pa je FMC imao 80% celokupne prodaje!!!
  • RFZO ističe da Frezenijusu nije smetalo što je tadašnjim Pravilnikom od ukupnih količina high-flux dijalizatora čak 76% tj. 211 000 bilo njegovih dijalizatora sa 1,3 m2 površine, koje je samo on mogao da ponudi!!?!
  • RFZO kaže da je spajanje površina „od-do“ učinjeno sa ciljem obaranja cena dijalizatora, što je i postignuto!
  • RFZO je istakao da su u prethodnim periodima partije bile tako oblikovane da je FMC bio favorizovan!!!!! (Prati li policija ove dopise!?)
  • dalje, RFZO tvrdi da je FMC bio u povoljnijem položaju, jer do sada nije vrednovan kvalitet dijalizatora, obzirom da Fresenius Srbija prodaje dijalizatore starije generacije, koji su zato i jeftiniji od konkurencije!!?! (Opa bato, pazi šta su nam sve radili).
  • sada i RFZO tvrdi da je FMC u poslednjih desetak godina suštinski monopolista(!!!). Dalje, Fond kaže da je Frezenijus „изузетноOdgovor RFZOa утицајан у стручној заједници нефролога у чије стручно усавршавање улаже неупоредиво више него што то чини држава, због чега сматра да се не може искључити да је имао, преко чланова комисије за јавне набавке, односно других стручних комисија и тела која су тада учествовала у дефинисању потребних стандарда, знатан утицај на обликовање јавних набавки у претходном периоду.“ (Eh, to smo mi davno tvrdili, kao i za udruženja pacijenata, ali policija i tužilaštva: ćute).
  • RFZO kaže da ne želi da centralizovana javna nabavka ima funkciju odbrane monopola jednog dobavljača!!! (Aferim).
  • RFZO navodi da on sada teži uređenju odnosa na tržištu, „за разлику од ранијег периода када су радње Републичког фонда више биле усмерене ка очувању позиција Фресениуса, што је за последицу имало превисоке цене дијализатора и екстрапрофит за Фресениус, а на терет средстава обавезног здравственог осигурања.“ (Konačno su priznali! FMCS je ekstraprofiter! Treba da plati za ekstraprofit!)
  • RFZO kaže da je Frezenijus izgradio svoje kapacitete u uslovima male ili nepostojeće konkurencije (ovo je na račun Medicona) „где је улазак конкуренције на разне начине био онемогућен, због чега РФЗО сматра да није у духу јавних набавки да се оне спроводе на начин који омогућава очување таквог стања и да је његова обавеза да утиче да се такво стање измени, тј. да се тржиште отвори и омогући пословање нових добављача, што је у складу са чланом 48. став 2. ЗЈН, као и да нема обавезу да чува тржишне позиције Фресениуса.“ (Melem. Svaka im je na mestu).

Citajte sta vam pise na ekranu

  • RFZO kaže da FMCS „свесно занемарује чињеницу да је извршио и регистрацију других линија дијализатора, што се односи пре свега на high-flux дијализаторе FX, односно FX CorDiax који се производе са ефективним површинама 1.4 m2 и 2.2 m2, FMC међутим не помиње ту могућност стога што се ти новији, квалитетнији и ефикаснији FX, односно FX CorDiax дијализатори не производе у земљи па у том случају не би могао да користи преференцијални статус (20% više cene).“ (Toliko o njihovoj brizi za pacijente. Neka članovi njihovih udruženja pacijenata zapamte dobro ove FMC postupke).
  • RFZO je „opičio“ i po ALIMS-u, famoznoj Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije, koja samo papirološki registruje dijalizatore, ne upuštajući se uopšte u proveru kvaliteta. Tako da ni potvrda da je dijalizator registrovan u ALIMSu, kao ni potvrda da ima CE znak, ne znači zapravo ništa za poređenje sa drugim dijalizatorima koji isto to imaju.
  • primedba FMC da deklarativne površine nisu i realne površine, samo potvrđuje stav RFZOa da je FMC nekorektno prodavao 1,3 m2 kao adekvatne za grupu dijalizatora od 1,3 do 1,4 m2.
  • što se tiče primedbe da nisu konsultovani korisnici, RFZO je istakao da je „процена потребних количина урађена на основу процене представника највећих здравствених установа који су били чланови комисије образоване за спровођење предметне јавне набавке.“ (Nokaut!)
  • što se tiče dosadašnjih potreba RFZO „је указао да се потрошња из претходних година не може користити као релевантан показатељ, због тога што су у условима постојања монопола, где је новим добављачима био онемогућен приступ тржишту, подаци о потрошњи пре свега прилагођени интересима Фресениуса као доминантног испоручиоца.“
  • Када је у питању индивидуализација терапије, РФЗО тврди да су наводи Фресениуса извучени из контекста те да му није сметало када су у 2013. години биле спојене партије па су пацијенти са дијализатора од 1.4 m2 прелазили на дијализатор површине 1.3 m2, чији је он био испоручилац.“ (Stvarno, začuđujuće od firme čiji direktor Hrvatčević ne dozvoljava ni tabletu kalcijum-karbonata, ni ampulu Beviplexa, pacijentima koji se kod njih dijaliziraju. O antibioticima, da i ne govorimo).

A evo i šta je na kraju, arbitrirajući u ovoj raspravi, presudila državna komisija za javne nabavke:

Republička komisija:

  • Komisija je poništila u celini i ovaj tender, odnosno javnu nabavku ЈН бр. 404-1-110/14-66 od 05.2014. čija procenjena vrednost iznosi 889 500 000,00 RSD bez PDV, jer je: naručilac ograničio konkurenciju, postavljao diskriminatorske uslove u pogledu referenci i kvaliteta, dozvolio zamenu sličnim proizvodima,
  • jer su određene partije formirane tako da naručilac unapred zna da ponudu može da podnese samo jedan ponuđač,
  • iako veličina površine i način sterilizacije nisu značajno bitni sa stanovišta upotrebljivosti i terapijske vrednosti dijalizatora, formirano je 36 partija baš po tom osnovu,
  • na kraju i najvažnije (po našem mišljenju): ako već RFZO ima podatke u rukama onda valjda treba i da zna kome to treba da prijavi. Jer, Komisija reče: „То конкретно значи да Републичка комисија није надлежна да расправља питања везана за начин на који је Фресениус стекао утицајан положај на тржишту везано за продају дијализатора, нити да ли његова садашња позиција предстаља монопол, али сматра да је основано да се из ових разлога, уколико постоји потреба, РФЗО обрати органима који по природи своје делатности имају одговарајућу надлежност.

Kao što rekosmo, svega ovoga ne bi bilo da je Pera na vreme otišao pravo u policiju …

A šta mi pacijenti da kažemo? O našoj krvi se radi, naša će krv ići kroz te cevi, treba li da nam je svejedno da li ćemo imati dijalizatore pravljene po licenci od pre 20 godina ili nove, savremene, kvalitetne i efikasne dijalizatore?

Jedna analogija sa automobilima nam se sama nameće. Kao što nismo mogli da vozimo dobra kola sve dok je postojao domaći YUGO Zastave iz Kragujevca, tako ni sada nećemo moći da imamo dobre dijalizatore sve dok nam domaći Frezenijus iz Vršca uvaljuje robu koju u Nemačkoj isti Fresenius ne želi da primenjuje na svojim građanima.

I kao što rekosmo, svega ovoga ne bi bilo da je Pera na vreme otišao pravo u policiju …

 

 

DiaBloG – 2014

 

 

PS

Koga baš interesuje da „ostvari uvid“ u originalna birokratsko-pravna naglabanja „predmetne javne nabavke“ onda to može „nesporno“ učiniti klikom na ovaj link:

http://www.kjn.gov.rs/sw4i/download/files/article/1344-2014odlukark.pdf?id=8914

 

Zalba

 

.     .     .

Još sličnih tekstova:

Privatne bolnice za hemodijalizu    Smrtnost kod privatnika    Tajna ispitivanja na Srbima u privatnim HD centrima  Serviser sprečio skandal i zatvaranje bolnice za hemodijalizu   Republički Zavod za zdravstveno osiguranje čuva monopol firmi „Fresenijus MC“   Doktorka otpuštena iz FMC-a jer je brinula o pacijentima    Dosije XXXXXXXL – nastavak internet natpisa o mahinacijama firme FMC    Nevoljni učesnici u FMC ispitivanju smrti uživo – obelodanjen projekat MONDO.    Ključni dokaz o tome da FMC upravlja postupcima Udruženja pacijenata   Ispitati političku pozadinu cene dijalize    Kako izgleda briga o pacijentima u Fresenius dijaliznim centrima u Srbiji, I deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, II deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, III deo.    600 000 dinara mesečno je malo mnogo, ali naći ćemo način …- Dialiks IV   Prilika da se zaradi još malo para …- Dialiks V    O Freseniusovim aparatima, dijalizatorima, koncentratima, jonometrima i ostaloj opremi, ali iskreno, iznutra, od njih samih-Dialiks VI    Dialeaks dokumenti: Stenogram sastanka lekara i direktora FMC Beograd    Pljačka države po tipu mašine    Strategija dijalizno-farmaceutskog biznisa u Srbiji: manipulacije i prevare sirotinje raje   Thanksgiving Day   Mučenik iz Banjaluke    Ponovo problemi sa Frezenijusovim aparatima i dijalizatorima     Afera plus: Kako Fresenius namiče profit u Republici Srpskoj?    Kako nam se nabavljaju dijalizatori?     Preko 5000 sudskih postupaka protiv Freseniusa – pacijenti pokrenuli     Otkrivamo: ko su novinari, mediji i bolesnici koji zastupaju interese dijaliznog privatnika?       Protestno pismo japanske dijalizne firme Nipro srpskom Fondu zdravstva    I Narodna Republika Kina pokrenula istragu protiv Freseniusa    Skandal: pare namenjene poplavljenima dali Frezeniusu!!!      Afera plus: kako Fresenius namiče profit u Republici Srbiji     Šamar državnom zdravstvu na koji nije odgovoreno     Pismo o Freseniusu koje nijedan medij nije smeo da objavi     Da li će opet sve ostati Među nama?

Picture1b.     .     .

Kako nam se nabavljaju dijalizatori

Kako nam se nabavljaju dijalizatori

Poštovani čitaoci,

da li ste se ikada do sada zapitali ko nam i kako nabavlja za nas najvažnije medicinsko sredstvo? Verovatno jeste, ali niko nije znao da vam da pouzdane odgovore. Mi smo do sada samo pomenuli ovu temu prenoseći sa sajta Transparensi Srbija tekst o tome kako RFZO uvek favorizuje kod nas monopolističku firmu Fresenius (link1,link2,link3), a sve se izgovarajući da to čini zbog nas, zbog pacijenata. Da li mi išta znamo uopšte o tome, ili se u naše ime kradu pare, od države, i prelivaju u džepove privatnika, a pod izgovorom da se to tako mora, jer je hitno (?!?!).

E pa, sada vam donosimo sve detalje i činjenice o nabavkama dijalizatora, sve na jednom mestu, ono što ste hteli da pitate, ali niste imali koga.

dijalizator shemaDijalizator je filter za krv koji se postavlja na aparat za hemodijalizu (link). Dijalizator je zapravo „veštački bubreg“ u pravom smislu reči.  U dijalizatoru se vrši ispiranje i čišćenje krvi, izvlačenje štetnih supstanci i viška tečnosti, te njihovo uklanjanje u odvodne cevovode. Aparat za hemodijalizu je samo kutija sa mnogo monitora, kazaljki, skala, i pumpi, gde se sve to priprema, dovodi i odvodi, ali sam proces se dešava u dijalizatoru, filteru, koji se baca posle svake upotrebe. Pošto je to najvažniji dijalizni artikal, podrazumeva se da je to i najskuplji deo neophodan za jednu dijalizu.

Otkrićemo vam i ono što svi proizvođači dijalizatora kriju: proizvođačka cena jednog dijalizatora je danas 3-5 evra. A po kojim cenama ga nabavljaju naše bolnice? Zapravo, bolnice su sada isključene iz tog procesa: imamo centralizovanu javnu nabavku.

Ko, kako i gde nam nabavlja dijalizatore?

Uredbom Vlade Srbije o planiranju i vrsti roba i usluga za koje se sprovode javne nabavke, a koja je objavljena u Službenom Glasniku RS br. 29/13, aprila meseca 2013. godine, Članom 12, Stav 1, Tačka 3, Paragraf 3, definisano je da će se na ovaj način nabavljati i materijal za dijalizu. Na osnovu te uredbe Republički fond za zdravstveno osiguranje (u daljem tekstu: RFZO) pravi svoj plan nabavki, a na osnovu potreba dostavljenih od strane zdravstvenih ustanova iz “Plana mreže”. Kada se govori o “Planu mreže” misli se na mrežu zdravstvenih ustanova za čije potrebe i u čije ime RFZO vrši nabavke neophodnog materijala (Zašto za mrežu kažu Plan mreže, ne znamo). Ovakav plan nabavki ide na odobrenje, tj. na proveru da li su obezbeđena sredstva iz budžeta za tu vrstu dobara. Po tom odobrenju, RFZO izdaje prethodno obaveštenje za svaku planiranu javnu nabavku. Ovo prethodno obaveštenje, obično se objavljuje u poslednjem kvartalu tekuće godine, za sledeću godinu. Potom bi trebalo da javna nabavka bude raspisana.

Ovakve centralizovane javne nabavke materijala za dijalizu se u Srbiji vrše od 2011. godine, a pre toga su vršene nekada Dialysercentralizovano, a nekada su i zdravstvene ustanove raspisivale ovakve tendere za svoje potrebe. Republika Srbija je sa punim poverenjem poverila RFZO-u nabavku mnogih lekova i medicinskih sredstava (imamo i spisak). Ipak, iako je ovakva ideja bila dobra, i do nje se došlo sa ciljem da se centralizacijom postupaka javnih nabavki zatvore mnogi ventili potencijalno otvoreni za odliv novca iz Budžeta Republike Srbije, ipak se sa RZZO nije otklonio problem, naprotiv. Bilo je vrlo je razumno i logično zaključiti da će se mnogo lakše kontrolisati samo jedan naručilac materijala za dijalizu, nego njih 50-tak, ali i pored razumne logike ovakvog stava, RFZO je uspeo da pokaže i dokaže kako sve može uprskati. Slobodno se može reći da je neopravdano pa čak i zloupotrebljeno poverenje koje je RFZO-u dato na ovaj način, barem kada se radi o javnim nabavkama materijala za dijalizu. (O detaljima, kasnije, u petom poglavlju.)

Mesto radnje:

Javne nabavke materijala za dijalizu održavaju se u novoj zgradi Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje koja se nalazi odmah pored komplaksa KBC Dr Dragiša Mišović, na Dedinju, u ulici Jovana Marinovića br. 2, Beograd. Upravo ovo velelepno zdanje je poprište svih tenderskih borbi, natezanja, zatezanja, nameštanja i koruptivnih radnji. Kada dođe vreme za tendere, sastanci na kojima se vodi otvaranje tenderskih ponuda obavljaju se u suterenu, u sali 1, 2 ili 3. Nekada i ne bude dovoljno mesta za sedenje za sve zainteresovane strane, pa su ljuti protivnici, konkurenti primorani da sede jedni pored drugih, rame uz rame, pa sada da li kao brat do brata, ili kao rogovi u vreći, zavisi ko je s kim i koliko dogovarao.

rzzo1

Ostaje nejasno kako je tako siromašni Fond koji uvek kuburi sa sredstvima za lekove ili za lečenje ljudi, smogao finansijske snage da priušti sebi ovoliku zgradu, na onako skupoj lokaciji u gradu. Ali nema veze, da taj aspekt priče, na trenutak zanemarimo. Ipak je to sve naše, to smo sve platili mi, zdravstveni osiguranici, od našeg novca. I to ne dobrovoljno, nego nam se to obavezno zdravstveno osiguranje otima od plate svakog meseca. Zato nas najviše i interesuje kod koga završava to što se nama otelo. A zgrada, ne da je lepa spolja, nego i iznutra. I da znate kad vas put nanese, a nužda pritera, u WC-u uvek ima toalet papira i tečnog sapuna. Za razliku od bolnica u Srbiji, gde toga nema ni u centrima za transplantaciju (link). Kad čovek pogleda u taj athitektonski biser, ne može da se ne seti pesme grupe Ekatarina Velika – “Velika, čista, poslovna zgrada – novac u rukama”. I to je baš tako, sve je na svom mestu: i velika čista poslovna zgrada, a Boga mi i novac u rukama, i to skoro dve milijarde evra godišnje! Videćemo kome je dat u ruke toliki novac i da li neko uopšte kontroliše šta se sa tim novcem čini.

Akteri:

Kada se radi o tenderskim komisijama u javnim nabavkama materijala za dijalizu, njihov sastav je dvojak. Sa jedne strane tu je službeni deo komisije sačinjen od zaposlenih u RFZO, a sa druge strane tu je stručni deo komisije, po pravilu sačinjen od doktora, profesora, eminentnih imena srpske nefrologije i dijalize. (Na žalost nas pacijenata, uglavnom iz nefrologije, a ne iz dijalize). Predsednik komisije za javnu nabavku uvek bude neko od stručnog dela komisije. Da li ste to znali? Ipak su doktori za sve krivi! Ili su ih tako namestili.

Tokom proteklih nekoliko godina menjalo se članstvo ovih komisija pa ćemo se zadržati samo na najistaknutijim članovima odnosno na onima koji su se održali, te i dalje odlučuju o sudbini srpskih dijaliznih pacijenata.

Službeni deo komisije za javnu nabavku, sačinjen od zaposlenih u RFZO, uvek je bio ukrašen dvema mladim i lepim osobama, oboje u otprilike ranim tridesetim godinama.

  • Nikola Pandrc – zamenik direktora sektora za javne nabavke RFZO, lepo vaspitan, pristojan i ljubazan momak, očigledno čovek od karijere; jako mlad, sa iskustvom koje se realno može sporiti za tako odgovornu funkciju. Sa glasom devojčice, ali stasom Silvester Stalonea, odlučno i nepristrasno vodi postupke tenderskog otvaranja ponuda. Prilikom sprovođenja tendera, tj. prilikom otvaranja ponuda on obično kontroliše dokumentaciju firmi koje učestvuju na tenderu kao ponuđači, i vodi pravni deo ovih događaja.
  • Ana Mladenović – službenik u sektoru za javne nabavke, fina i pristojna mlada dama, dubokih i nežnih plavih očiju; njena funkcija prilikom otvaranja ponuda je da zajedno sa Nikolom Pandrcem kontroliše dokumentaciju firmi koje učestvuju na tenderu kao ponuđači.

Pored njih dvoje, sporadično su od strane RFZO tenderima prisustvovale i druge osobe prilikom otvaranja ponuda. Nekada je to bila Marija Mitić – izvršni direktor RFZO za poslove javnih nabavki, Dušanka Lončarević – bivša direktorka sektora za javne nabavke RFZO, Katarina Dumnić – službenik RFZO, Marija Atanasijević – službenik RFZO, Ljiljana Marković – pravnik u pravnoj službi RFZO, a bilo je tu i drugih osoba iz RFZO.

Što se tiče stručnog dela tenderske komisije, redovni učesnici su bila poznata imena nefrološke profesije u našoj državi.

Komisija

  • Dr Nada Dimković – stalno zaposlena u Kliničko-bolničkom centru “Zvezdara”, gospođa u godinama, ali, mnogi bi rekli, i dalje lepa, odmerena, prava dama. Do januara 2013. godine redovan, a potom sporadičan član, obično i Predsednik tenderskih komisija u javnim nabavkama materijala za dijalizu koje raspisuje RFZO. Na tenderima deklarativno nepristrasna, a u realnosti daleko od toga. Nekoliko godina bila predsednik Udruženja nefrologa Srbije. Po pravilu član Republičke komisije za nefrologiju i dijalizu, i član komisija RFZO za formiranje standarda za dijalizni materijal. Celoj dijaliznoj zajednici Republike Srbije dobro poznata kao najjači i najžešći borac za interese firme “Fresenius Medical Care Srbija”, što je išlo čak dotle da su za nju korišćeni i neki pogrdni nazivi zbog neskrivenih veza sa Fresenius-om. Ova firma bi trebalo da joj podigne spomenik i kaže jedno veliko HVALA, ali od kada su Feničani izmislili novac, reč “hvala” je pomalo izgubila na značaju, a zahvalnost kao kategorija je dobila ekvivalentnu materijalnu podlogu.
  • Dr Radomir Naumović – stalno zaposlen u Kliničkom Centru Srbije, perspektivan lekar u srednjim godinama, bonvivanskog imidža, narcisoidno šarmantan, egoistički nasmejan, slatkorečiv, ljubazan, jednom rečju divan sagovornik. Otvoreni simpatizer i član “žutih” koji su ga i doveli na položaj. Posle Prof. Dr Nade Dimković redovan predsednik tenderskih komisija u javnim nabavkama materijala za dijalizu koje raspisuje RFZO. Na tenderima deklarativno nepristrasan, a u realnosti daleko od toga. Nije bio obeležen kao Freseniusov zaštitnik i promoter (štaviše tvrdilo se da naginje ka Mediconu), ali je sam stvorio takav imidž ponašanjem na tenderima. Na tenderima za svega 7-8 minuta sa odobravanjem pregleda ponudu firme “Fresenius Medical Care Srbija”, a sve ponude Freseniusovih konkurenata pregleda detaljno, i po 20-tak minuta, a nekad su mu potrebne čak nedelje, ne bi li u ovim ponudama našao grešku koja će mu pomoći da ove ponude odbije, a da za uzvrat Freseniusu namakne još para. Već mu je bio postao manir da na tenderima mlatara uzorcima fiziološkog rastvora i infuzionim linijama dostavljenim od strane firmi koje su konkurencija FMC proizvodima, a pri tome glasno komentarišući svojim kolegama iz komisije kako ti proizvodi nisu dobri. (Koliko on i Nada znaju o tome, videli smo po Pravilniku kojeg su doneli, pa su ga na kraju ipak morali promeniti: jer sa 1 litar fiziološkog rastvora mogu samo sebi da isperu sistem, ali nama pacijentima treba najmanje 2 litra.) Ne zna čovek da to nije ni po zakonu, ali on zapeo protiv Freseniusove konkurencije, pa da im nađe bilo šta. Smišljao, mozgao, tražio od firmi dokumenta koja nije imao prava da traži, pa i pored toga “nije stigao” da na vreme donese odluke o dodeli ugovora firmama koje su ih dobile, već je to umeo samo za “Fresenius Medical Care Srbija”.
  • Dr Svetislav Kostić – stalno zaposlen u Kliničkom Centru Niš, a u međuvremenu već i penzionisan. Stariji fini gospodin, uvek umeren, tih, i naravno deklarativno isto nepristrasan. Gospodin poznat po stavu “pa neka sednu svi ovi što hoće da prodaju dijalizatore i neka se svi dogovore, a ne nas da maltretiraju ovim tenderima i da nas pritiskaju”. Bilo bi lepo da ga je neko tada upitao: ko ga to pritiska i maltretira. Jer sa svima je dobar, osim sa svojim prethodnikom Vidojkom. Na tenderima uvek neeksponiran, i bez glasnog iznošenja mišljenja i stavova. U dijaliznom svetu ovaj gospodin profesor je poznat kao prilagodljiv, i za, i protiv, ponekad protiv za, ali uglavnom za protiv ili obrnuto, ali istovremeno. Neki su proneli glasine da je on bio ključni igrač za slamanje uslova zvanog “vodena para”, a samo da bi smanjio prihode Vidojku i FMC-u, jer je zbog njih celu karijeru proveo kao sporedan igrač. Na kraju su ga zbog toga navodno i ekspresno penzionisali.
  • Dr Igor Mitić – stalno zaposlen u Kliničkom Centru Vojvodine. Napadno nonšalantan, sa umišljajem da je duhovit, (polu)otvoreni autonomaš, dijalizni agnostik, naravno deklarativno nepristrasan. Na tenderima je uvek odavao utisak nekog ko želi svima da poruči “ma šta ste me zvali ovde da se preganjam sa vama probisvetima, imam ja pametnija posla”. Ali činjenica, da je imao pametnija posla ne bi bio tu nego tamo. Vrlo su interesantne i vredne citiranja, neke njegove rečenice. “Ma ja sam lekar, mene zanima samo lečenje pacijenata, boli me xxxxx i koji će materijal da se koristi i po kojim cenama, ali da znate nemoguće je da cene dijalizatora budu niže nego što su sada, to je neodrživo” (to izgovara u trenutku kada dijalizatori većih površina koštaju preko 3.000 dinara)”. Apsolutno, pristalica Freseniusa. To je u N.Sadu tradicija koju mu je ostavio njegov prethodnik S.Čurić, koji je i lično (zajedno sa sinom, kardiologom) direktno zaposlen u Freseniusu. Šta ćemo, takva nam je nefrologija, ili kako neko reče: paranefrologija.
  • Dr Dejan Petrović – stalno zaposlen u Kliničkom Centru Kragujevac, neupadljiv i nenapadan čovek, naravno deklarativno nepristrasan. Reklo bi se da tenderi za dijalizni materijal ne bi mnogo drugačije izgledali i da on nije tu. Svestan da je mlad i nov, na velikoj funkciji, ali i svestan da i on u raspodeli tenderskog kolača treba da zauzme svoje mesto. Postoje podaci da nije preterano zadovoljan svojim tretmanom kod Freseniusa, ali isto priča i Freseniusu kada je u pitanju Gambro. Kada su u pitanju ostali ponuđači, smatra da je pametnije da se ne suprotstavlja većinskim FMC jurišnicima, pa onda i on otvoreno podrži osvedočenog monopolistu ili bipoliste, ali se ne bi reklo da je ta podrška iskrena.

Nekada je u tim redovima sedeo i Prof. Dr Steva Plješa, ali čovek je sada u penziji, star, bolestan, pa ga nećemo ni objašnjavati (inače, identična mu je politika kao i kod Svete Kostića, mada mnogo visprenija i efektnija). Pored ovih istaknutih članova stručnog dela tenderskih komisija, bilo je tu i onih manje istaknutih kao što su Prim. Dr Gordana Petković-Peruničić, Prim. Dr Jovan Popović, Dr Rodoljub Marković, Dr Tanja Lazarević, Dr Snežana Gajić, i drugi, ali teško je steći utisak da je njihovo prisustvo na pojedinim tenderima imalo bilo kakav uticaj na tok i ishod tendera, a što se tiče simpatija, svi su uglavnom na strani monopolista ili bipolista.

Koje dijalizne firme učestvuju u tenderima za nabavku dijaliznog materijala u Srbiji:

Što se tiče firmi koje su učestvovale na ovim tenderima materijala za dijalizu, pokušavajući da prodaju svoje dijalizatore tokom 2013. i 2014. godine, bilo ih je nekoliko:

  • Fresenius Medical Care Srbija – eminentni domaći proizvođač dijalizatora iz Vršca, u 100% stranom vlasništvu, već decenijama etabliran kao monopolista srpskog tržišta za dijalizu, čijih je otprilike malo manje od 90% dijaliznih mašina u Srbiji, pa sledstveno okupira i oko 90% tržišta dijaliznog materijala koji zavisi od tipa dijalizne mašine (videti naš post: Pljačka države po tipu mašine). Funkcioniše u sastavu nemačke firme “Fresenius Medical Care AG”, najvećeg svetskog proizvođača dijalizne opreme. Takođe godinama unazad ova firma je bila i gospodar 90% tržišta dijalizatora u Srbiji, iako dijalizatori ne zavise od tipa dijalizne mašine! Ali eto, treba pružiti šansu ovim dijalizatorima iako se prave po licencama starim skoro dve decenije, i pokazuju znatno lošije rezultate lečenja u odnosu na modernije dijalizatore drugih proizvođača. I vodite računa, onaj ko se protiv toga buni mora da zna, ipak je to jedan FRESENIUS. Ako „naš“ Fresenius za nešto kaže da je dobro, RFZO to bespogovorno prihvata. Tokom godina unazad Fresenius Medical Care Srbija je neprikosnovena sila srpskog dijaliznog tržišta, koja je svoj položaj samoodržavala zahvaljujući finansijskoj moći omogućenoj od strane RFZO, ali i od strane političkih lokalnih moćnika bliskih ovim ili onim vlastima. Naravno, uvek je tu bila (a sada ponajviše) i spoljnopolitička podrška koju ova firma neskriveno uživa. Naravno, nisu oni samo uzimali pare, ma davali su i šakom i kapom, bili velike mecene dijaliznih kongresa, finansirali usavršavanje za buljuk dijaliznih doktora, delili i kome su stigli i kome nisu stigli – ali sve je to dolazilo na naplatu. Kome su dali dinar, taj im je morao omogućiti da „zarade“ 100 dinara, i to na račun Srbije. Kao proizvođač koji svoje dijalizatore steriliše vodenom parom, grčevitu su borbu vodili da na srpsko tržište dijalizatora ne dođu neki tamo ovi, oni… uglavnom Japanci koji zračenjem sterilišu svoje dijalizatore. I u toj borbi su koristili razna oruđa i oružja – pucali su iz RFZO, bacali eksplozivne naprave u vidu Pravilnika i standarda, gađali ljude profesorima i vrhunskim nefrološkim stručnjacima, koristili vodenu paru umesto bojnih otrova. Vi bi možda pomislili da preterujemo, ali oni (Fresenijusovci) su se sami hvalili da je to tako. Znate, ima tamo kod njih jedan kabadahija koji voli da priča po selu kako je on lično pisao RFZO Pravilnike sa uslovima u vidu sterilizacije vodenom parom.
  • Medicon – eminentni domaći proizvođač dijalizatora iz Deča… Pardon samo je imao potvrdu da je domaći proizvođač dijalizatora, ali je u stvari samo zastupao svetski uglednu švedsku firmu “Gambro” i prodavao njihove dijalizatore. Gambro je sada deo Bakster korporacije. Godinama unazad Medicon je bio pokriće firmi “Fresenius Medical Care Srbija” i RFZO-u, kao izgovor da monopol ne postoji, jer Bože moj, Srbija ima i drugog ponuđača u tenderima za dijalizni materijal: a to je naš Pera. Ova firma je tokom prethodne decenije bila iznenadno obradovana donacijom italijanske Vlade u vidu dijaliznih mašina firme “Hospal” (firma koja u Italiji posluje pod okriljem kompanije “Gambro”). Tako je ni kriv ni dužan “Medicon” trebao da dobije oko 20% tržišta dijaliznog materijala koji zavisi od tipa dijalizne mašine. Međutim, Frezenisovci su tako uspešno blokirali tu akciju italijanske vlade, da se sada niko više ne usuđuje da donira nešto protiv interesa Freseniusa i od njega plaćenih doktora. Medicon je ipak, uz te Hospalove mašine, uspeo ponegde da ustoliči i svoju poziciju prodavca dijalizatora. Za njih i njihovo poslovanje često su se mogli čuti izrazi: „čovek-firma“, koliko god da zaradi, njemu i njegovima je dosta, a i Fresenius će znati da to ceni. Uglavnom, firma poznata kao Frezeniujusov alibi da mogu nastaviti držati i 90% tržišta, jer eto postoji i druga firma i njoj to ne smeta. Čak su na tenderima za bolnice nastupali zajedno, kao Konzorcijum. To što su se posle dobijenog tendera pacijenti iz RFZO raspoređivali po sistemu 100 ih ide Rajku, a jedan Peri, nikog nije previše uzbuđivalo, čak ni Peru. Pa on je lično kupio ultrazvučni aparat za Rajkovu privatnu polikliniku, jer zna čovek s kim se nije kačiti.
  • Tehnomed Medicina – trećeplasirani, ali zanemarljivo trećeplasirani borac u bitkama za pridobijanje dela srpskog dijaliznog tržišta. Zastupaju i prodaju dijalizatore i drugu dijaliznu opremu proizvođača “Bellco” iz Italije. Uvek su pokušavali da budu u kolu iz koga ih krupni igrači kola iznogetaju. Ova firma je redovno bila noćna mora firmi “Medicon” jer su na način na koji su raspitivani tenderi za dijalizatore, bili jedini direktni konkurenti Mediconu. Ova firma nikada nije uživala neki značajan pozitivan stav među osobljem dijaliznih centara u Srbiji, pa sad da li je uzrok tome odnos ove firme prema dijaliznom tržištu, kvalitet njihovih dijalizatora, ili pak činjenica da se ne zovu “Fresenius” ili “Medicon” teško je utvrditi.
  • Diamed – donekle iznenađenje na srpskom tržištu dijalizatora tokom 2013. godine. Ova firma je predstavnik japanske firme “Nipro” i u Srbiji prodaje upravo dijalizatore ovog uglednog japanskog proizvođača, poznate po tome što su vrhunske efikasnosti, ali su sterilisani gama zracima. Konkurencija je odmah pokušala proturiti priču da to “ozračuje pacijente”. (Ne zrače mobilni, televizori ni laptopovi, nego pazi sad: dijalizatori. Glupost, koju su japanski rezultati demantovali: imaju najbolju dijalizu na svetu). Uglavnom, firma je godinama pokušavala da samo priđe tržištu dijalizatora, ali bezuspešno, sve do 2013. godine. Niko nije znao ko su i šta su, i na njih se gledalo kao na vrlo neozbiljne sve dok nisu krenule glasine da je upravo ova firma izvojevala bitku da se ukine obaveza nabavki dijalizatora sterilisanih isključivo vodenom parom. Tokom 2013. godine uspeli su da prodaju solidnu količinu dijalizatora, i pomrse račune firmi “Fresenius Medical Care Srbija”, a po nesreći i firmi “Medicon”. Jedni su ih hvalili što su smanjili cenu dijalizatora na istorijski minimum u Srbiji, drugi su ih kudili iz istog razloga, treći su im zamerali što su potpuno razbili dijalizni kartel, a istina je verovatno negde između. Uporno se busaju kvalitetom svojih dijalizatora, koji je, poznavajući japanski perfekcionizam, sigurno nesporan, ali veoma mali deo dijalizne zajednice u Srbiji ih shvata ozbiljno. Ova firma još uvek nije prošla test vremena, i tek treba da se dokaže i pokaže dostojnom kvaliteta dijaliznog materijala koji prodaju.
  • Omni-med (i njen distributer: R&B Medical Company) – firma koja prodaje dijalizatore drugog uglednog japanskog proizvođača: “Asahi”. Firma se iznebuha pojavila na srpskom tržištu dijalizatora baš onog trenutka kada je “pao” standardni uslov sterilizacije dijalizatora vodenom parom. Na dobrom delu tendera tokom 2013. godine uspeli su da prodaju izvesnu količinu „Asahi“dijalizatora. Njihovi dijalizatori, kao i dijalizatori firme “Nipro” zaista slove za kvalitetne, ali i oni su sterilisani zračenjem (nije gama nego elektronsko, ali opet je zračenje) pa je konkurencija (Fresenius) pokušavala da i njih satanizuje, maltene pobiće dijalizne pacijente u Srbiji. Naravno da je to bila marketinška patka, ali jedina bolnica u Srbiji koja je odmah prešla na japanske dijalizatore bila je VMA. (Tako su vojni centri opet postigli vrhunski kvalitet dijalize, a uz najmanje troškove nabavke). Uglavnom, zastupnici „Asahija“ pokušavaju da ubede dijaliznu javnost da žele postati ozbiljan faktor u srpskoj dijalizi. Rukovodstvo ove firme je iskusno i dugo godina radi na tržištu lekova i medicinskih sredstava, ali čarke između tih jedinih dvaju predstavništava japanskih firmi (i optuživanje ko od njih šuruje sa Freseniusom) im apsolutno nisu trebale, ako su već obe išle kod japanskog ambasadora da traže podršku za ukidanje Freseniusovog monopola. Japan je inače, zemlja koja je Srbiji dala najviše donacija u zdravstvu, ali Srbija čini sve da japanskim kompanijama onemogući poslovanje na dijaliznom tržištu. Takvi smo, nažalost.
  • Beohem 3 – firma koja je poznati zastupnik i distributer mnogih proizvođača medicinskih sredstava. Na tržištu dijalizatora ova firma se takođe iznenada pojavila kada je “ukinut” standardni uslov da dijalizatori moraju biti sterilisani vodenom parom. Oni prodaju dijalizatore manje poznatog japanskog proizvođača “Kawasumi”, koji su sterilisani takođe gama zracima. (U Japanu se svi dijalizatori sterilišu zracima, jer oni smatraju da otkuvavanje dijalizatora na 100 oC oštećuje membrane i kapilare dijalizatora, pa posle toga više tromboziraju i smanjuje im se efikasnost). Uglavnom, Beohem je učestvovao na jednom ili dva tendera, ali nisu uspeli da prodaju neku značajniju količinu dijalizatora, pa kako su se pojavili, tako su iznenada i nestali sa tržišta dijalzatora, iz potpuno nepoznatih razloga. (Mnogi i tu vide Freseniusove prste).
  • Techno-Farm – firma do sada nepoznata na srpskom tržištu dijalizatora, učestvovala samo na poslednjem protivzakonito realizovanom tenderu za dijalizatore novembra-decembra 2013. Nisu uspeli da uđu u krug onih koji prodaju dijalizatore, ali izgleda da su se ozbiljno nameračili. U svojoj ponudi imaju dijalizatore turskog proizvođača “Safil Tibbi Ürünler Uluslar Arasi Nak. San. Tic. A.Ş.”. Ne šalim se, to je zaista ime firme. Isto kao što je firma “Techno-Farm” nepoznata na srpskom dijaliznom tržištu, tako je i ovaj proizvođač potpuno nepoznat na svetskom dijaliznom tržištu, a čak i da je neko čuo za ovo ime, verovatno ga ne bi zapamtio. Zbog nepopularnosti kakvu kod nas imaju turski proizvodi, uz konotaciju nekvaliteta, ova firma verovatno neće imati šansi da prodre na naše tržište, za čim izgleda da niko neće ni zažaliti.

Eto ovo bi bio neki ovlaš pregled trenutnih učesnika na tenderima za dijalizatore koje organizuje RFZO.

dijalizno trziste

A kako je bio nekad – pa bila je mnogo čistija situacija. Sve se znalo unapred. Lepo su tenderi raspisivani tako da samo “Fresenius Medical Care Srbija” može ponuditi 90% od ukupnog broja traženih dijalizatora, a “Medicon” 10%, i to ne otprilike nego tačno u brojku, u komad, zamislite. Odbijanje ostalih potencijalnih takmaca (kažem potencijalnih, jer stvarnih nije bilo) se postizalo kombinacijom dva zvanična parametra – jedan je bio obavezna sterilizacija dijalizatora vodenom parom, a drugi je bio način raspisivanja partija efektivnim površinama dijalizatora. Tako kada spojite recimo parametre da dijalizator mora biti recimo visoko-propustljiv, efektivne površine 1,3 kvm, sterilisan vodenom parom, sasvim slučajno dobijemo situaciju, da samo “Fresenius Medical Care Srbija” može ponuditi takav dijalizator. Treći, ali nezvaničan parametar, odrednica tržišta materijala za dijalizu koji je odbijao ostale potencijalne takmace bio je: STRAH. Strah od moći Freseniusa, finansijske i političke, strah svakoga ko se suprotstavi tom sistemu da će biti zgažen kao bubašvaba, pa čak i u fizičkom smislu, strah od osvete koja bi zasigurno usledila čak i samo za smeli pokušaj da se uđe u Freseniusovo carstvo. Jedino ko je sporadično kvario ovu idilu u kojoj su dijalizatori nabavljani tenderima RFZO, po cenama od više desetina eura, je bila firma “Tehnomed Medicina”, koja je ponekad i znala da štipne po koji deo kolača, ali nikako od neprikosnovenih 90% koji pripadaju Fresenius-u, već od onih 10% namenjenih Medicon-u. (Što kažu, kome je suđeno da bude …. njemu sami procenti padaju).

A kako izgledaju sami tenderi, tj. otvaranje tenderskih ponuda? Pa, jednom rečju – interesantno.

Atmosfera je teška, gusta, reklo bi se da se tenzija koja visi u vazduhu može seći nožem. Ima tu i lepih momenata (diplomatskih), RFZO je dobar domaćin, svi gosti budu ponuđeni i dobiju sok, kiselu vodu, običnu vodu, ili kafu. Tenderska komisija po pravilu pokušava biti dostojanstvena, a vidi se da elementarno dostojanstvo tu nedostaje i da su došli da daju Freseniusu sve što se može dati. Predstavnici firme “Fresenius Medical Care Srbija” se bahato i osorno obraćaju tenderskoj komisiji sugerišući šta i kako treba da se radi, a komisija dostojanstveno dozvoljava takvo obraćanje i bahato ponašanje. Predstavnici firme “Medicon” po pravilu nisu tako agresivni, već tiho i smirenim tonom govore sve što imaju da kažu, a uglavnom imaju da kažu nešto protiv firmi “Tehnomed Medicina” ili “Diamed”. Predstavnici firme “Tehnomed Medicina” su puni duhovitih opaski, ali stalno nešto buntuju i iskazuju otvoreno nezadovoljstvo. Predstavnici firme “Diamed” na tendere redovno dolaze sa raznim advokatima, mašu papirima i isteruju pravdu. Na pauzama nasmejani, ali sa vidnom nervozom na licima. Predstavnici firme “R&B Medical Company” skoro u glas sa predstavnicima firme “Fresenius Medical Care Srbija” graknu protiv firme “Diamed” zahtevajući da se detaljno i još detaljnije pregleda ponuda ove firme, jer tamo sigurno ima neka greška, koja će pomoći da se ova ponuda odbije. Službenici RFZO prevrću očima, hvataju se za glavu i pitaju se šta li im sve to treba u životu, a neki od njih verovatno i tačno znaju za šta im to treba u životu.

Svi ostali koji ne dolaze baš redovno na ove tendere ostanu pomalo zatečeni i zbunjeni ovakvom situacijom, pa reklo bi se i količinom neskrivene mržnje koja iskri iz svakog momenta ovih sastanaka. Velike su pare, pa velika i mržnja.

Pacijente, kao što vidite, niko i ne pominje. Od četiri stuba našeg zdravstva (doktori, pacijenti, fond, trgovci), na kraju se sve slomi na štetu pacijenata. Zato naše zdravstvo mora da hramlje, jer mu je ta četvrta noga prebijena, usahla, a neki kažu da je treba i amputirati. A s druge strane, svi znamo da ni uključivanje takozvanih udruženja pacijenata u taj proces – nije rešenje. Jer, zna se: sva ta udruženja finansira i sponzoriše farmakomafija i udruženja će navijati za te firme srčanije i bezobzirnije nego iko drugi. U svakom ratu prvo nastrada istina, a bolesnici i ranjenici prvi pomisle da se neprijatelju treba predati ili preći potpuno na njegovu stranu. To ih naravno, nikada nije spasilo.

Primeri najvećih tenderskih mahinacija sa dijalizatorima

Kao tipičan primer mahinacija i zloupotreba u nabavkama dijalizatora mogu nam poslužiti svi tenderi koje je RFZO organizovao, odnosno pokušao da organizuje radi nabavke materijala za dijalizu, a koji ne zavisi od tipa dijalizne mašine, u poslednje 2 godine. Na primer: dana 26.09.2013. RFZO izražava ozbiljnu nameru da sprovede tender za dijalizni materijal i objavljuje tzv. prethodno obaveštenje (imamo ceo tekst, ako je neko zainteresovan). Tender se dešavao u periodu novembar – decembar 2013., i bio je planiran za podmirenje 4-mesečnih potreba za dijalizne centre u Srbiji. Da sada ne ulazimo u detaljniju analizu svih nezakonitosti ovog tendera, dovoljno je reći da je pre donošenja Odluke o dodeli ugovora na ovom tenderu Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki usvojila zahteve za zaštitu prava firmi “Tehnomed Medicina” i “Diamed” i zbog protivzakonitog postupanja RFZO u potpunosti poništila postupak javne nabavke. I pored toga što je tender poništen od strane višeg državnog organa, RFZO u međuvremenu donosi Odluku o dodeli ugovora firmama koje su mu „najsimpatičnije“: “Fresenius Medical Care Srbija” i “Medicon”. (Radi se o firmama kojima je po ustaljenoj kriminalnoj praksi i ranije omogućavano protivpravno sticanje materijalne koristi). Naravno ponuda firme “Fresenius Medical Care Srbija” je u ovom tenderu bila neispravna, kao i u mnogim tenderima pre toga, ali za RFZO ni to ne predstavlja problem, niti razlog da se ovakva ponuda odbije. Ako to nije od značaja za RFZO, nećemo se ni mi ovde previše zadržavati na tome, ipak je RFZO državna institucija. Možda imaju na umu neke interese više od pravnih, ne moramo se uvek držati zakona, kao pijan plota. Istog dana kada je dobijeno Rešenje Republičke komisije za zaštitu prava, RFZO je svim učesnicima javne nabavke poslao obaveštenje da je javna nabavka prekinuta i poništena u potpunosti Rešenjem Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki (imamo original tekst). I pored toga – mimo svakog zakona i propisa RFZO sama poziva predstavnike tri firme da potpišu ugovore po ovoj poništenoj javnoj nabavci.

12.12.2013. – RFZO prima Rešenje Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki kojim se poništava ovaj tender u potpunosti.   16.12.2013. – RFZO organizuje potpisivanje ugovora po ovom poništenom tenderu, sa odabranim firmama “Fresenius Medical Care Srbija” (oko 80% materijala), “Medicon” (oko 15% materijala) i “R&B Medical Company” (oko 5% materijala), o čemu i uredno objavljuje obaveštenje na svojoj internet stranici (link).

Pored četvoromesečne nabavke materijala za dijalizu po ovako nezakonitim ugovorima, pred sam vremenski istek ovakvih ugovora RFZO iz svog Pravilnika o cenama materijala za dijalize koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja briše članove koji ograničavaju cenu ove vrste medicinskih sredstava, što je objavljeno i u Službenom Glasniku RS br 36/14 (link.pdf) – Član 2, briše se, Član 3, briše se, a eto baš u tim članovima su bile ograničene cene dijaliznog materijala. Od 16. aprila 2014. pa do današnjeg dana, materijal za dijalizu svim dijaliznim centrima u Srbiji isporučuju samo ove tri odabrane firme, bez ikakvog pravnog osnova i bez ikakvog ograničenja cene u vidu ugovora ili Pravilnika. Na ovaj način je RFZO dodatno omogućio nekontrolisano odlivanje novca obveznika zdravstvenog osiguranja, tj. iz Budžeta Republike Srbije.

Vapaji oko nas

Prethodno obaveštenje, i svoju nameru da sprovede sledeći tender za dijalizni materijal RFZO je objavio dana 20.03.2014. godine (link). Očigledno je da su strukture RFZO dugo, dugo razmišljale (od 12.12.2013. su znali da im je tender poništen) kako da „sprovedu” nabavku materijala za dijalizu. Kada je pala odluka da se tender sprovede, onda su iste te strukture dugo, dugo, razmišljale kada i kako da „organizuju” ovaj tender (raspisan 09.05.2014); (Digresija: U samom dokumentu postoji greška u datiranju, dokument je objavljen 09.05.2014, a u dokumentu piše 09.04.2014., ali je iz teksta nedvosmisleno jasno o kom se datumu radi, obzirom da je kao datum otvaranja ponuda navedeno – 30 dana od dana objavljivanja poziva, tj. 09.06.2014.).

Sve u svemu eto nama zaključka – bez obzira na saznanje da je prethodni tender nelegalan, RFZO celih 5 meseci nije ni pokušao da organizuje drugu, legalnu nabavku dijaliznog materijala, a i zašto bi kada bez ikakvog važećeg tendera svoju robu prodaje upravo dobro poznati privilegovani snabdevač RFZO, a to je opet – Fresenius, naravno. Pa sve i da je postojala mogućnost da taj tender (objavljen 09.05.2014) bude realizovan kako treba, ugovori o snabdevanju dijalizatorima ne bi mogli biti sklopljeni barem još 45 dana posle toga. To znači da je RFZO dozvolio da se nabavke materijala za dijalizu odvijaju nezakonito preko 6 meseci.

Pa čak ni tu nije kraj. Dana 30.05.2014. godine RFZO objavljuje obaveštenje da je firma “Fresenius Medical Care Srbija” podnela zahtev za zaštitu prava u ovom tenderu (link.pdf), kojim se obustavlja tender do donošenja rešenja po ovom zahtevu. Time je firma “Fresenius Medical Care Srbija” obezbedila sebi i dalju nezakonitu prodaju, dok se tender ne realizuje. Dana 11.07.2014. godine RFZO objavljuje obaveštenje o obustavi postupka ove javne nabavke, jer je Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki usvojila zahtev podnet od strane firme “Fresenius Medical Care Srbija”, te je tender poništen u potpunosti (link.pdf).

Po svemu sudeći, nabavka materijala za dijalizu u Srbiji se nastavlja u potpunosti protivzakonito do daljnjeg. U trenutku pisanja ovog članka RFZO još uvek nije raspisao novu javnu nabavku materijala za dijalizu, te kada bi i bila raspisana do kraja tekuće sedmice, ugovori za snabdevanje dijaliznim materijalom ne bi mogli biti sklopljeni minimum sledećih 50 dana (pod uslovom da nema novih žalbi i zaustavljanja tendera). To znači da RFZO nije u stanju, ili ne želi da sada već 9 meseci da dovede nabavku materijala za dijalizu u legalne okvire.

povrsina ne znaci i efikasnost

Sve javne nabavke materijala za dijalizu koje je RFZO organizovao tokom 2013. godine, bile su poništene od strane Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. Drugim rečima, ni jednu javnu nabavku materijala za dijalizu RFZO nije raspisao u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. A da li je zbog toga stala dijaliza u Srbiji – nije. Pa kako je onda nabavljan materijal za dijalizu, logično je zapitati se. To se tokom 2013. godine obavljalo na dva načina: Prvi – putem javnih nabavki koje nisu u skladu sa zakonom; Drugi – mimo bilo kakvih javnih nabavki. Oba načina, naravno, potpuno protivzakonita.

Hajde da se malo posvetimo ovom prvom načinu, i javnim nabavkama koje su u suprotnosti sa zakonom. RFZO je do sada sprovodio tendere za dijalizni materijal u vidu dve različite vrste javnih nabavki. Prvi od njih je tzv. “otvoreni postupak”. To je oblik jednog redovnog postupka javne nabavke gde su pravila dobro poznata, jasna i saglediva. Druga vrsta su takozvani hitni postupci javnih nabavki koje je RFZO raspisivao na osnovu odredbi Zakona o javnim nabavkama koje tvrde da naručilac ima pravo da sprovede hitni postupak nabavke kada je nastupilo stanje hitnosti zbog nepredviđenih okolnosti koje ne zavise od naručioca. RFZO je tokom 2013. godine 2 puta “pokušao” da sprovede javnu nabavku materijala za dijalizu u otvorenom postupku. Oba puta tenderska dokumentacija je sadržala takve nedostatke, da je prosto “zvala” da bude oborena. Oba ova puta su ponuđači, firme potencijalni učesnici na tenderu ulagali zahteve za zaštitu prava, za koja su smatrali da su im ugrožena. Ovakvi uloženi zahtevi za zaštitu prava, prema Zakonu o javnim nabavkama zaustavljaju tender do donošenja rešenja po uloženom zahtevu. I oba puta je Republička komisija za zaštitu prava jasno uočavala nezakonitosti ovih tendera i svojim rešenjima i odlukama u potpunosti poništavala ove postupke. Kada se to dogodi, RFZO je to koristio da bi optužio ponuđače da opstruiraju tendere, a sa druge strane to je korišćeno da se umesto otvorenim postupcima, materijal nabavlja putem hitnih postupaka. Sada dolazimo do suštine ovakvog postupanja – u skladu sa paragrafima Zakona o javnim nabavkama, hitnim postupcima se izbegavaju mnoge odredbe zakona o javnim nabavkama, koje važe za otvorene tenderske postupke. Najbitnija od njih je upravo ta da se zahtevom za zaštitu prava ovde ne odlaže izvršenje tendera, već se tender ne zaustavlja, tj. normalno se nastavlja do donošenja rešenja po uloženom zahtevu. To u konkretnim slučajevima znači da kakvu god nezakonitost potencijalni učesnici na tenderu uoče u samoj tenderskoj proceduri, tender se nastavlja tj. RFZO tera kako je smislio – makar i protiv zakona, samo da pacijentima bude dobro, jer znate, RFZO mnogo brine o pacijentima.

Priznanje-citajte kako je napisano

Ovi hitni tenderski postupci su obično bili organizovani radi nabavke tromesečnih potreba za dijaliznim materijalom. Često je Republičkoj komisiji za zaštitu prava bilo potrebno vremena znatno više od toga da donese svoje rešenje kojim se takav tender poništava. To je u realnosti značilo da je tender već sproveden na nezakonit način, nezakoniti ugovori već sklopljeni, i dijalizni materijal već nezakonito nabavljen kada stigne rešenje Republičke komisije da se tender poništava. Pa čak ni kada je rešenje republičke komisije o poništenju tendera stiglo blagovremeno, tj. u gore opisanom tenderu realizovanom novembra – decembra 2013. RFZO ipak nije hteo da postupi po tom rešenju Komisije već je nastavio besprizorno nezakonitu nabavku, ali samo iz jednog razloga – da pacijentima bude dobro, jer znate, RFZO mnogo brine o pacijentima.

A zašto su svi ti hitni tenderski postupci poništeni? Pa zato što RFZO nije imao zakonsko pravo da ih sprovede. Kao što smo već pomenuli, RFZO kao naručilac ima pravo da sprovede hitan postupak nabavke kada je nastupilo stanje hitnosti zbog nepredviđenih okolnosti koje ne zavise od naručioca. Ovde je RFZO tumačio da je hitnost u snabdevanju dijaliznih centara neophodnim materijalom nastala zato što su potencijalni učesnici tendera “opstruirali” vršenje otvorenih tenderskih postupaka podnetim zahtevima za zaštitu prava, i tako doveli do situacije da životi pacijenata budu ugroženi. Pri tome se potpuno zanemaruje činjenica da su ovi tenderski postupci poništeni, tj. oboreni rešenjima Republičke komisije za zaštitu prava, zbog jasno pepoznatih nezakonitosti koje je RFZO načinio u tim tenderima. Iz ovoga se vidi da se ne može reći da je hitnost nastala zbog okolnosti koje ne zavise od naručioca, već zbog nezakonitog postupanja samog RFZO, te u tom smislu RFZO nema pravo na hitne postupke. Da to nije samo argument protivnika Fresenijusa dokazuje i činjenica da je ovakav stav potvrđen i od strane Uprave za javne nabavke, koja nije dala legitimitet ovakvom raspisivanju hitnih tenderskih postupaka od strane RFZO (videti donju sliku).

Zakon protiv RFZO

Eto ostaje da ponovimo da cele 2013. godine tj. još od kraja 2011. pa kroz 2012. godinu RFZO nije relizovao ni jednu legalnu nabavku materijala za dijalizu (a i te pređašnje nisu bile mnogo legalnije), a u toku 2014. RFZO uopšte nije realizovao nabavku materijala za dijalizu. Da li je neko od zvaničnika RFZO odgovarao za ovakvo stanje – NE. Ali sve je to verovatno potpuno opravdano, jer Vi to već sigurno znate, ali nije zgoreg ponoviti da RFZO sve to čini iz samo jednog razloga – da pacijentima bude dobro, jer znate, RFZO mnogo brine o pacijentima.

No, dosta smo pričali o javnim nabavkama materijala za dijalizu, došlo je vreme da spomenemo i drugi način snabdevanja zdravstvenih ustanova dijaliznim materijalom. To je nabavljanje materijala mimo bilo kakvih javnih nabavki, direktnim porudžbinom zdravstvene ustanove dobavljaču materijala (uglavnom od odabranih dobavljača). Kako sve to izgleda – evo ovako.

U svim javnim nabavkama kojima se nabavljao dijalizni materijal tokom 2013. godine, ukupna tražena količina dijalizatora je bila 452.311 komada. Prosečan dijalizni pacijent tokom godine mora imati oko 156 dijaliznih tretmana (recimo 13 mesečno, tokom svih 12 meseci). Prema zvaničnim podacima Instituta za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut” početkom 2013. godine u državnim zdravstvenim ustanovama je dijaliznim tretmanima lečeno ukupno 4.292 pacijenta (imamo njihov izveštaj). Obzirom na činjenicu da Vojnozdravstvene ustanove (nisu u sistemu nabavki RFZO) zbrinjavaju dijaliznim tretmanima oko 160 pacijenata, ostaje nam brojka od 4.132 pacijenta koji su se tokom 2013. godine dijalizirali u zdravstvenim ustanovama Republike Srbije. Svaki dijalizni tretman zahteva korišćenje jednog dijalizatora, a na 4.132 pacijenta je moralo biti urađeno 4.132 x 156 = 644.592 tretmana tokom cele godine. Tek sada je jasno da je RFZO svojim tenderima planirao nabavku 452.311 dijalizatora umesto neophodnih 644.592 dijalizatora, tj. za celih 192.281 komada manje od realnih potreba. A da li su pacijenti ostali bez dijalizatora – nisu, jer pacijenti bez dijalizatora i dijaliznih tretmana zasigurno umiru, a RFZO to nikako ne bi dozvolio, jer znate, RFZO mnogo brine o pacijentima. To u prevodu znači da se tokom 2013. godine 29.83% dijalizatora, tek nešto manje od trećine ukupne količine u Republici Srbiji, nabavilo bez bilo kakve javne nabavke, bez bilo kakve kontrole, od ko zna kojih dobavljača, po ko zna kojim cenama. RFZO zna i od kojih dobavljača, i po kojim cenama, samo neće da kaže jer to nije bitno, već je bitno samo da pacijentima bude dobro, jer znate, RFZO mnogo brine o pacijentima. RFZO očigledno ne može da funkcioniše lako u ovoj situaciji. Kada već imaju svoj Sektor za javne nabavke, koji nije u stanju da organizuje legalne javne nabavke, pa kako tek ti jadni ljudi da rukovode još i ovim skrivenim nabavkama, kada je takvih skoro 30%. Ne želeći da budemo nepristojni i da sugerišemo drugačiju organizacionu strukturu u RFZO, mislimo da bi imajući u vidu obim ovih skrivenih, tajnih nabavki, bilo osnovano predložiti RFZO-u osnivanje i Sektora skrivenih nabavki. To bi u mnogome pomoglo da se na organizovaniji način upriliči odlivanje novca obveznika zdravstvenog osiguranja, daleko od bilo kakve javnosti, a kamoli javnih nabavki.

Kako to nabavljanje bez tendera izgleda u praksi – evo ovako. Završi se isporuka dijaliznog materijala po jednom tenderu, po pravilu protivzakonitom, ali hajde sad, kakav je takav je, bolji nemamo. Naravno, sasvim slučajno RFZO sledeći tender ne raspisuje blagovremeno, odmah, nego čeka još neko vreme, iako vrlo dobro zna kada se završavaju isporuke materijala po prethodnom tenderu. Sada su zdravstvene ustanove prinuđene da se same pobrinu da dobiju neophodan dijalizni materijal. Oko 10% dijaliznih centara pri zdravstvenim ustanovama u Republici Srbiji nastave da po inerciji naručuju od ugovarača sa kojima su imali ugovore po poslednjem tenderu. Ljudi verovatno biraju to kao fer opciju, što verovatno zaista i jeste. Drugih 10% posto dijaliznih centara budu zbunjeni i neodlučni, ali njih lokalne filijale RFZO vrlo brzo i lako ubede da materijal treba naručivati samo od firme “Fresenius Medical Care”. Objasne im te lokalne filijale da, Bože moj, ipak su oni eminentni domaći proizvođač u stranom vlasništvu i bolje je da oni “drpaju” šta mogu i koliko mogu bez ikakve kontrole, nego da se kvalitetniji materijal po nižoj ceni naručuje od nekih tamo bezveznjaka, koji nikoga ne vode na kongrese. Ostalih 80% dijaliznih centara pri zdravstvenim ustanovama odlučno i bez razmišljanja automatski počinje da naručuje materijal isključivo od firmi “Fresenius Medical Care” (oko 85% materijala) i “Medicon” (oko 15% materijala), pri tom se ne obazirući ni na kakve zakone, ni na kakve obaveze organizovanja nabavki male vrednosti, ni na kakve principe i pravila. Pa na osnovu čega onda naručuju baš od ove dve firme? Na osnovu stimulacije. Znate doktori, načelnici odseka, odeljenja za dijalizu pri našim zdravstvenim ustanovama mnogo vole da putuju po inostranstvu. I na ta usavršavanja idu pod finansijskim patronatom upravo ovih dveju firmi. “Fresenius Medical Care” i “Medicon” im plaćaju usavršavanje, kongrese, skupe večere, skupe poklone, pa tutnu i zavidnu kovertu u džep, za dnevnice, da se nađe za trošak i poklone deci. A ko vodi računa o dijalizi i pacijentima kada svi načelnici i resorni doktori odu u isto vreme da se usavrše? Pa naravno sestre na odeljenjima dijalize, i zaista svaka im čast na tome. Svi ovi načelnici se sa usavršavanja vrate potpuno usavršeni, i to barem po kilo-dva. I za ovo na žalost imamo i priloge (svedočenja), ali i fotografije, za desert. To je u stvari više fiziologija nego nefrologija: Pavlovljev refleks. Naručiocima dijalizatora se prvo stvori refleks da im samo Fresenius daje zalogaje, posle toga oni sami sline čim vide Freseniusovu ponudu, bez obzira da li u njoj ima zalogaj za njih ili ne. To je nauka dokazala, ali istraga još tapka u mestu.

Da li je RFZO ucenjen od firme Fresenius?

Sada već daleke 2012. godine, tačnije dana 11.09.2012. u Službenom Glasniku RS br. 88/2012. objavljena je “revolucionarna” izmena Pravilnika kojom je ukinuta sterilizacija vodenom parom kao uslov za nabavku dijalizatora u Srbiji (link). Posle toga malo je smanjen monopol Freseniusa, ali su se „Freseniusovi doktori” brzo presabrali i počeli postavljati nove barijere japanskim i drugim proizvođačima. Jedna od tih barijera je bila i količina rastvora za ispiranje dijaliznog seta. To je bila tolika besmislica (pacijenti na ovom sajtu su to prvi ismejali, link) da su na kraju u RFZO-u odustali i od toga. Sada je aktuelno pitanje aparata za dijalizu. Izgleda da je Fresenius zapretio RFZO-u da oni neće isporučiti ostali materijal za dijalizu (koncentrate, linije i drugi materijal, koji samo oni proizvode), pa neka RFZO onda vidi na šta će da okači te vrhunske japanske dijalizatore. A mašine su u Srbiji, rekosmo u preko 80% slučajeva: Freseniusove.

I, ucena uspeva! U poslednjoj centralizovanoj javnoj nabavci dijalizatora, koju je RFZO raspisao 09.05.2014. odjednom RFZO pravi kvote i odlučuje da metode sterilizacije ipak nisu ravnopravne i traži da 70% dijalizatora bude ipak sterilisano vodenom parom!?! Za ostalih 30% dijalizatora predviđeno je da mogu da budu sterilisani gama ili elektronskim zračenjem (svejedno). Da se ovako nešto dešava možemo zaključiti iz samog RFZO obrazloženja ovakve odluke:

Наручилац тренутно не располаже са финансијским средствима да уђе у процес занављања фонда дијализних машина, нити му је интерес да уђе у потенцијални проблем у вези плаћања услуге одржавања тих машина, што врло лако може да се догоди уколико ти добављачи буду искључени са тржишта дијализатора.

Sednica

Zašto bi „ti“ dobavljači bili isključeni, ako postanu ravnopravni, ne piše, ali se naslućuje: napustiće tendere. Neće dati ostali materijal, i dijalize će stati. Eto, do čega nas je dovelo održavanje monopola jedne firme. RFZO je ovim praktično priznao da je bio ucenjen i da je morao da popusti Freseniusu. Ako niste dobro razumeli, pojasnićemo: dijalizatori iste površine i iste propusnosti, ponovo su podeljeni na one sterilisane vodenom parom, i na one sterilisane zracima, a ovih prvih mora biti 3x više! I to nije sve, kada je RFZO procenjivao koliko vrede jedni i drugi, i kada se opredeljivao koliko ih može platiti, ovi sterilisani vodenom parom su u startu dobili pravo na više cene od ovih sterilisanih zračenjem. Dakle, iz svega ovoga možemo zaključiti da je Drug Tito, pre nego što je otišao na onaj svet, rekao drugovima u RFZO-u:

Fresenius ne sme pasti!

Ne, ispod 70%.

I oni se toga drže (link).

Makar država propala.

 .

.

DiaBloG – 2014

.

.

.

.

08. Sve pošteno i nepristrasno

.

.

 

.     .     .

Picture1b

 

.     .     .

Još sličnih tekstova:

Privatne bolnice za hemodijalizu    Smrtnost kod privatnika    Tajna ispitivanja na Srbima u privatnim HD centrima  Serviser sprečio skandal i zatvaranje bolnice za hemodijalizu   Republički Zavod za zdravstveno osiguranje čuva monopol firmi „Fresenijus MC“   Doktorka otpuštena iz FMC-a jer je brinula o pacijentima    Dosije XXXXXXXL – nastavak internet natpisa o mahinacijama firme FMC    Nevoljni učesnici u FMC ispitivanju smrti uživo – obelodanjen projekat MONDO.    Ključni dokaz o tome da FMC upravlja postupcima Udruženja pacijenata   Ispitati političku pozadinu cene dijalize    Kako izgleda briga o pacijentima u Fresenius dijaliznim centrima u Srbiji, I deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, II deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, III deo.    600 000 dinara mesečno je malo mnogo, ali naći ćemo način …- Dialiks IV   Prilika da se zaradi još malo para …- Dialiks V    O Freseniusovim aparatima, dijalizatorima, koncentratima, jonometrima i ostaloj opremi, ali iskreno, iznutra, od njih samih-Dialiks VI    Dialeaks dokumenti: Stenogram sastanka lekara i direktora FMC Beograd    Pljačka države po tipu mašine    Strategija dijalizno-farmaceutskog biznisa u Srbiji: manipulacije i prevare sirotinje raje   Thanksgiving Day   Mučenik iz Banjaluke    Ponovo problemi sa Frezenijusovim aparatima i dijalizatorima     Afera plus: Kako Fresenius namiče profit u Republici Srpskoj?        Preko 5000 sudskih postupaka protiv Freseniusa – pacijenti pokrenuli     Otkrivamo: ko su novinari, mediji i bolesnici koji zastupaju interese dijaliznog privatnika?    Rasprava između Fonda zdravstva i Freseniusa, te odluka Državne komisije o nabavci dijalizatora      Protestno pismo japanske dijalizne firme Nipro srpskom Fondu zdravstva    I Narodna Republika Kina pokrenula istragu protiv Freseniusa    Skandal: pare namenjene poplavljenima dali Frezeniusu!!!      Afera plus: kako Fresenius namiče profit u Republici Srbiji     Šamar državnom zdravstvu na koji nije odgovoreno     Pismo o Freseniusu koje nijedan medij nije smeo da objavi     Da li će opet sve ostati Među nama?

 

.

.

Popravljalo Pravilnik, Ponovo

Pirova Pobeda Pacijenata

Nakon godinu i više dana, gromoglasnih kritika, optužbi, natezanja i ubeđivanja, famozna „Komisija“ je obelodanila svoj novi tekst Pravilnika o dijalizi. Početkom aprila 2014. taj novi tekst se pojavio na sajtu RZZO Beograd i postao je dostupan svima (link).

Podsećamo čitaoce da smo na ovom sajtu već razobličavali sve ključne gluposti pomenutog Pravilnika, objavljenog prvi put oktobra 2012. godine (, link).

Taj Pravilnik je pre svega, izmišljao neke nove nazive hemodijaliza: „niskopropusna hemodijaliza sa dijalizatorom manje površine“, te „niskopropusna hemodijaliza sa dijalizatorom veće površine“, a „visokopropusna dijaliza“ je išla bez dijalizatora bilo kakve površine, kao i „hemodijafiltracija“. ??!?? Ludilo.

Zatim, Pravilnik je jednu jedinstvenu medicinsku uslugu, zvanu hemodijaliza, rasklapao na sastavne delove, kako bi se za svaki deo te usluge raspisivao tender i vršila nabavka. Osnovna ideja ovakvog usitnjavanja nabavke jeste verovatno sakrivanje cene ukupne procedure, to jest jednog hemodijaliznog tretmana. Naravno da je svaka usluga skuplja kada se nabavlja u delovima. Ali, da je „Komisija“ odredila ukupnu cenu HD tretmana, onda bi se videlo da se privatnicima daje duplo više (105 evra) za isti tretman koji vrše državni dijalizni centri! A takva ogoljenost osetljivih činjenica, nije se smela dozvoliti.

Iako se za svaki potrošni dijalizni materijal vrši posebna nabavka, naglašeno je da za materijale „specifične po tipu mašine“, nema tendera, nego se mora nabavljati po ceni koju odredi (jedini) proizvođač mašine za dijalizu. Tako su endotoksinski filteri za prečišćavanje vode za hemodijalizu dostigli cenu od 26.000 dinara za komad (link). Tako je svaka pretpostavka o takmičenju ponuđača i smanjivanju cena potrošnog materijala, u ovom Pravilniku obesmišljena.

povrsina ne znaci i efikasnostPosebna glupost je mišljenje Komisije (i trgovaca), da je najbitnija veličina. Veličina dijalizatora nije bitna, bitna je propusnost membrane. (Jer samo su visoko-propusne membrane i dijalizatori preduslov za kvalitetan tretman). Uzalud smo im objašnjavali da trgovci odećom ili obućom ne traže više cene za veće brojeve cipela i košulja, pa što bi pacijenti koji su krupnije građe i kojima treba veći dijalizator bili diskriminisani i uslovljavani većim troškovima. Čista glupost. A činjenica je da je visoko-propusni (high-flux) dijalizator veličine površine od 1,3 m2 bolji od niskopropusnog (low-flux) dijalizatora veličine 1,8 m2 površine.  Tako su i Fondu mogli da uštede pare, ako im već pacijenti nisu prioritet. Ništa od toga Komisija nije htela da uvaži. A da ne govorimo o efikasnosti dijalizatora, odnosno njihovim klirensima. Iz gornje slike vidite da su Freseniusovi dijalizatori najlošiji, što se tiče kvaliteta. I to su oni koje FMC smatra najboljima, a o ovima „vršačkim“ koje nama u Srbiji uvaljuju, ne vredi ni trošiti reči. Ti su apsolutno zastarela medicinska sredstva. Po nesreći, ni Baxter, ni Gambro,  nam ne nude one najbolje svoje dijalizatore (Xenium i Revaclear), nego isto one zastarele. Jedino nam japanske firme, Nipro i Asahi, nude kvalitetne i visokoefikasne dijalizatore, ali njima Fond i FMC podmeću klipove u točkove, gde god mogu.

Inače, ceo taj Pravilnik bio je kao napisan od strane plaćenika te po zlu čuvene „F“-firme, onih sa takozvanim „F“-dijagnozama. Tako npr. u delu kojim je propisivao cene, taj Pravilnik je dozvoljavao za preko hiljadu dinara veću cenu dijalizatoru „F“ firme, iako je on bio znatno manji od konkurentskog Gambrovog, takođe high-flux dijalizatora. Slika iz Правилника od 10.05.2013., član 1, str.1:

Ocigledna pristrasnost

Pogađate, Gambrovi dijalizatori su ovi koji su imali površine 1,7 i 2,1 m2, a ne 1,8 ili 2,2 m2. Dakle, Pravilnik je kao cilj imao očuvanje privilegovanog položaja „F“ firme na ovom tržištu, pa makar zbog toga 70% pacijenata moralo biti dijalizirano sa slabo-propusnim membranama „low-flux“ dijalizatora. Uzalud su bili naši protesti i objašnjavanja da se slabo-propusni dijalizatori koriste samo kad želimo izbeći kvalitetnu ili efikasnu hemodijalizu. (A to je vrlo retko: za početnike, za one kojima bi prve dijalize morale biti blage i slabije efikasne, dok se ne naviknu.) Uzalud smo tvrdili da je propusnost membrane dijalizatora važnija od površine tih dijalizatora. Uzalud, jer „Komisija“ je i dalje bila opterećena veličinom površine dijalizatora, pa je zamajavala javnost stvarajući posebne kategorije dijalizatora, za svakih 0,2 m2 povećanja površine. A što je najsmešnije, i što je dokaz da su Pravilnik krojili prema asortimanu „F“-firme, kao najveći dijalizator su predvideli onaj od 2,4 m2 površine, iako druge firme imaju i dijalizatore od 2,5 m2 površine. To jednostavno, nije smelo proći u Pravilnik. Tako su srpski dijalizni pacijenti bili uskraćeni za najkvalitetnije i najveće japanske dijalizatore od 2,5 m2 površine, jer zaboga Fresenius uopšte nema takve u ponudi.

Uzalud smo objašnjavali nestručnoj „Komisiji“ da je proizvodna cena visoko-propusnih (high-flux) dijalizatora manja od cene slabo-propusnih dijalizatora, ali da firme namerno drže veće cene onome što pacijenti i lekari traže, jer njih interesuje samo zarada, a ne životi pacijenata. Ni to nije vredelo. Srpska dijaliza je bila osuđena na 70% loših, slabo-efikasnih dijalizatora, jer su predstavnici „F“-firme računali da će tu biti apsolutni pobednici na tenderima. Ipak, stvarnost ih je demantovala. I pored 20% većih cena koje im je zakon omogućavao kao „domaćim“ proizvođačima (a nisu proizvođači, nego pakovaoci), na tenderima su pobeđivale japanske firme sa cenom nižom i od tih 20%.

Prethodno je vođen ceo mali rat da se onemogući ulazak tih japanskih dijalizatora na tržište Srbije, jer zaboga oni su sterilisani gama-zracima, pa će da nam naškode, izazvaće nam rak, jer to mora da zrači, itd.itd. Digla su se Udruženja pacijenata i njihovi večiti Predsednici, godinama sponzorisani od domaćih decenijskih dijaliznih monopolista (link, link). A isti takvi dijalizatori (i krvne linije i igle), sterilisani gama-zracima, godinama su već registrovani kod ALIMS-a i regularno su se primenjivali u dijalizi u Srbiji, ali u paketima za akutne dijalize. Umrli biste od smeha, da ste videli obimnost tih naručenih mišljenja, studija, emisija i članaka, kojima su se domaći decenijski monopolisti borili protiv pojave konkurencije. Ali, otišla je žuta vlast i ovo im nije uspelo. Zato je danas, kod nas, konačno, kao i u celom svetu, u evropskoj uniji, Americi i Kanadi, tržište otvoreno i za japanske dijalizatore. (Nažalost, još nije i za japanske aparate za dijalizu, a dok se i to ne postigne država će i dalje skupo da plaća „materijal specifičan po tipu aparata za dijalizu“ koji je uglavnom od one neizbežne „F“-firme, sa domaćom fabrikom za pakovanje dijalizatora.

Uzalud su na ovom sajtu i naši najiskusniji dijalizni pacijenti tvrdili da je i odredba Pravilnika o 1 litar fiziološkog rastvora za celu hemodijalizu, jedna neviđena glupost i da je to u praksi nemoguće izvesti (link, link). Uzalud, jer to i nije bilo doneto da bi država ostvarila uštede, nego da se izbaci sa tendera japanska konkurencija, koja je pošteno napisala da za njihove dijalizatore treba najmanje 1 litar za ispiranje i pripremu tretmana. Iako je isto pisalo i kod „domaćih“ Hemomed-Fresenius dijalizatora (link), oni su svoja uputstva brže bolje promenili, jer to (opet kao) „domaći“ proizvođači mogu vrlo brzo, dok bi takva promena za japanske predstavnike predstavljala dugotrajan proces i za to vreme bi bili izbačeni sa tendera. Mi, pacijenti, u tom ratu, ponovo nismo nikome bili bitni.

Posle ovih opštih geostrateških dijaliznih napomena da se vratimo povodu ovog posta. Šta nam dakle, donosi novi, „prečišćeni“ tekst Pravilnika o dijalizi? Nakon godinu i više dana, gromoglasnih kritika, optužbi, dokaza i ubeđivanja, možemo li sada biti zadovoljni sa ovim novim tekstom? Da li je famozna „Komisija“ popustila, da li su uvaženi stavovi pacijenata?

Delimično, ali nažalost, opet ne i potpuno. Jedina novost je odobravanje 70% high-flux dijaliza (link).

Jedina novost

Mršava pobeda. Ko pogodi u jedan cilj, promaši sve ostalo, kaže poslovica.

Usvojili su sve naše argumente u vezi značaja visoko-propusnih dijalizatora i sada je taj odnos 90:10 procenata, u korist visoko-propusnih „high-flux“ dijalizatora. Zašto to nisu odmah uradili? Da li je moguće da „stručna“ Komisija, nije znala te osnovne stvari iz tehnike dijalize? Da li je moguće da su pod pritiskom javnosti i pacijenata priznali svoju grešku i promenili ove odredbe? I konačno: ko će biti odgovoran za štetu nanetu pacijentima u državnim centrima, koji su toliko dugo morali trpeti slabo-propusne dijalizatore? Misli se na one koji su „pretrpeli“, tj. preživeli.

Uz svo uvažavanje ljudskog kajanja i spremnosti da se greška prizna, ne verujemo da nisu znali i ne verujemo da su popustili zbog pacijenata. Popustili su zbog neumitnog sleda događaja: japanski visoko-propusni high-flux dijalizatori su na tenderima prodavani jeftinije od „domaćih“ nisko-propusnih low-flux dijalizatora, a to država koja nema para za bacanje, nije mogla ignorisati i pored uvažavanja „stručnosti“ pomenute Komisije.

Posebna glupost Pravilnika je zadržavanje propisa da se za visoko-propusnu (high-flux) HD smeju koristiti samo dijalizatori do 1,8 m2 površine. To je kao kada bi pacijentima koji imaju 100 i više kg telesne težine neko propisao da mogu nositi samo košulje do broja 38, ali ne i brojeve 42 ili 56 koje inače nose.

Isto takva glupost je i propisivanje da se za HDF smeju koristiti samo dijalizatori veličine 1,7-2,4 m2 (?!?). Šta ako pacijent kome je određena HDF ima samo 46 kg i kome su ovi dijalizatori nepotrebno veliki i iscrpljuju mu snagu srca. To je kao kada biste decu terali da nose očeve košulje, cipele ili odela, brojeve 42-56. Svi u dijalizi znaju da se HDF može raditi i sa visoko-propusnim (high-flux) dijalizatorima površine 1,3 ili 1,5 m2, bez ikakvih problema. A za pacijente manje telesne težine ili dečiji uzrast, to su idealni dijalizatori jer im ne treba velika količina krvi da se ispune. Prosto je neshvatljivo takvo siledžijsko ponašanje tvoraca ovog Pravilnika. Neznanje, nekompetentnost ili loša namera?! Ili sve to zajedno?! Uglavnom, takvi „propisi“ su ostali i u poslednjoj („popravljenoj“) verziji Pravilnika.

Da je komisija vodila računa o pacijentima, ona bi dozvolila i hemodijafiltraciju u većem procentu, bar do 50%, kao što je već, na primer u Sloveniji (65%). Pogotovo jer je otvaranjem tržišta došlo do smanjenja cena high-flux dijalizatora za preko 50%. Pogledajte one cene sa slike na početku ovog teksta: do pre samo godinu dana cene dijalizatora su bile do 40 evra komad! Danas najbolje moguće dijalizatore možete dobiti za 15 evra, a i to je previše.

Tako su dijaliznim pacijentima vraćeni high-flux dijalizatori, ali ne u svim veličinama i ne u svom najboljem kapacitetu: hemodijafiltraciji. Iako evropski vodič za hemodijalizu, koji bi trebao valjda da obavezuje i pomenutu „stručnu“ Komisiju, preporučuje izvođenje hemodijafiltracije i hemofiltracije kad god se koriste high-flux filteri (da bi se korektno iskoristili), „naša“ Komisija to nije htela dozvoliti.

Evropski vodic za dijalizu

Propisi u Evropskom vodiču za hemodijalizu, časopis Nephrol Dial Transplant (2007) 22 [Suppl 2]: ii12. (prevod i original, link)

Zašto je „Komisija“ ignorisala sve zahteve bolesničke javnosti i svoje profesije? Zašto nema više HDF?

Pa verovatno im to nije odobrio.

Ko?

Profit, naravno.

Medicinsko-farmakološka dijalizna mafija i dalje traži 1600 dinara više za hemodijafiltraciju. Iako njihova sopstvena kalkulacija pokazuje da se HDF i HD mogu davati po istoj ceni (link, link), oni to u državnim centrima ne dozvoljavaju. Traže više para za HDF materijal. Fond verovatno kaže, da para više nema. I ovo što daju im je previše.

I šta se dešava?

Dvadeset posto HDF je kompromis. Neki će ipak, dobiti. Ko su ti neki, dogovorićemo se. Neka to budu „medicinski kriterijumi“. Tada niko više ništa neće moći prigovoriti. Jer, šta laici i pravnici znaju šta su to medicinski kriterijumi? Tu se doktorima niko ne može mešati. To je sveta stvar (holy grail) nefrološke specijalnosti. A zna se ko doktore vodi na kongrese, u inostranstvo (link).

Tako ostaje rešenje o 20% HDF, i to prema medicinskim indikacijama. Te kriterijume ne možemo naći u Pravilniku, jer onda bi neki mogli da proveravaju odluke Komisije ili da se žale, a to treba izbeći.

Na kraju krajeva, svi vidimo da nikakvi kriterijumi za HDF i ne postoje (link).

Na HDF se stavljaju „oni koji imaju vezu“. Vezu sa onima koji odobravaju HDF. Tako je Pravilnik zaštitio 3 od 4 zainteresovane strane: farmakomafiju, doktore i Fond. A za pacijente, koga je briga. Protesta, još uvek nema.

Ako se neki baš i buni, stave ga unutar onih 20%.

Pravilnik to dozvoljava.

A oni koji su se bunili, to su pacijenti sa kućnih hemodijaliza, njima je sve uvaženo: svi imaju HDF 100%, mogu da imaju 15 tretmana mesečno, dijalizatore dobijaju bez tendera (poštuje se preskripcija lekara) i mogu da troše 10 litara koncentrata za jedan tretman.

Da, samo za njih Komisija je predvidela i test trake za dokazivanje ostataka dezinficijensa u dijaliznom aparatu. Te test trake po Pravilniku nisu ni predviđene za bolesnike u državnim dijaliznim centrima. Samo za one na kućnoj hemodijalizi. Samo za njih je i HDF. Poruka pacijentima u državnim centrima je jasna. Bežite ili na kućnu HDF ili bežite kod privatnika. Tamo ima sve. Državni centri, po mišljenju dotične nestručne „Komisije“ nisu predviđeni za kvalitetan tretman.

Ali zato nam glavni dijalizni privatnik (R.Hrvatčević) otvoreno govori o svim prednostima hemodijafiltracije, koju u njegovim centrima mogu dobiti svi, a ne samo neki, kao u državnim centrima (link). Citat: „…uz isključivu upotrebu najsavremenijeg oblika hemodijalize, hemodijafiltracije, za koju su studije pokazale da ne samo da pacijentima obezbeđuje veći kvalitet života nego i duže preživljavanje. Stopa smrtnosti je i do 30 odsto manja ako se pacijent leči hemodijafiltracijom. Za razliku od nas, gde se isključivo primenjuje ova metoda, u državnim centrima je samo 20 odsto pacijenata na toj savremenoj dijalizi.” Tako kaže glavni Privatnik. Ne samo da se reklamira, nego se i podsmeva „stručnosti“ Komisije koja je dala samo 20% HDF za državne centre. Kao da nije on taj koji od državnih centara traži 1600 dinara više za istu HDF! Šta traži, UZIMA!  I svi sve znaju. Ali da bi isti bio procesuiran čeka se neki mig odozgo, zeleno svetlo političara.

Na sajtu RZZO stoji da je ovo sada „prečišćeni“ tekst Pravilnika.

Naše je mišljenje da je taj tekst bio toliko prljav, da još nije ni blizu „prečišćenosti“.

Njegova najveća mrlja, ostaje zadato ograničenje za HDF.

Ali pitanje je do kada će i to ostati.

Kad shvati da nema šta da izgubi dijalizni pacijent će progovoriti, kad-tad.

Ko ne veruje neka pročita još jednom šta je napisao pacijent koji je sve shvatio: link.

.

DiaBloG – 2014

.

.

A kakva je to bolest Jakovljeviću?

Hoćeš ja da ti kažem šta je to?

Nije vam odgovaralo da svi budemo jednaki i da nema ovakvih razlika među ljudima!

Pa šta je trebalo da vičem? Živeo kapitalizam?

Nije se rat ni završio, a ti si se već vratio, „sa pošteno zarađenim kapitalom“?!

Staljin vas je ubijao, ali vas nije ubio dovoljno!

Je l to znači da sam ja celog života bio budala?

Mogu li ja vas nešto da zamolim? Da se prošetamo do Gradske bolnice?

Tu je sve što se tiče srpske dijalize.

https://www.youtube.com/watch?v=6tXLkIBZAc4

https://www.youtube.com/watch?v=sfQLy4B6ldo

.

.

.

Ko koga i kako pljačka u dijalizi?

Sedmi padež, KORUPTIV: kome i koliko?

Kada se pomenu korupcija i pljačka, javnost se obično zgražava i osuđuje takve pojave.

Uvreženo je mišljenje: korupcija i pljačka, to su drugi. Ja, ili mi, ne, taman posla.

Ili: moji, moja porodica, ne oni ne, oni nikada ne bi učinili takvo nešto ili učestvovali u tome. Taman posla, moj otac, majka, braća, sestre, ne mi nismo takvi. U lancu korupcije i pljačke učestvuju neki drugi ljudi. Pa, da vidimo, koji su to likovi?

Ipak, već na početku, jedna napomena: stvari nisu tako crno-bele, kakvim se nastoje predstaviti.

Govoriću vam iz svog iskustva i na osnovu ličnih saznanja. Zaposlen sam, nije bitno gde, i pacijent sam, nije bitno od čega. Za ovu priču, to zaista nije bitno.

Bitno je da sam promišljajući na temu, koju ste vi načeli u svom (karikaturalnom) postu: Zašto je HD materijal skup?, odlučio da i sam napišem svoje viđenje tog problema.

Činjenica je da su cene dijaliznog materijala uvećane za jedno 3-4 puta. Zašto?

Zato što jedan deo tog novca ide na podmićivanje političara i organa vlasti. Znači, prva grupa u lancu korupcije su političari. Bez njih nema ni registracije firme, zastupništva, predstavništva, „fabrike“, distributivnog centra, ili čega već. Osim svih mogućih dozvola, birokratskih peripetija, kontrola, inspekcija i agencija, najvažnije je imati „svog (jakog) čoveka“ ili svoju stranku, a najbolje je finansirati, tj. davati „dobrovoljne“ priloge i poziciji i opoziciji, da ne bi bilo problema pri promenama vlasti.

Drugi deo u lancu korupcije su oni koji primenjuju dotična medicinska sredstva ili lekove, a to su medicinari, tj. doktori. Jedan deo cene hd materijala se odvaja za njih. Doktori su oni koji naručuju, specificiraju neophodni im materijal i dijalizne setove, ili učestvuju u propisivanju uslova tendera, pa nije svejedno kojoj firmi i čijem materijalu će biti naklonjeniji ti uslovi. Medicinarima, doktorima (pa u manjem obimu i sestrama, čak) se lova odvaja pod izgovorom sponzorstava tj. finansiranja njihovih kongresa, stručnih skupova, udruženja, usavršavanja u zemlji i (naročito u) inostranstvu itd.itd.  Država, tj. klinike, bolnice i fakulteti, obično nemaju fondove za finasiranje ovakvih (uglavnom potrebnih) aktivnosti, pa se prećutno pušta da to rade farmaceutske firme i to opet državnim tj. našim novcem, koji se uzima kroz (nerealno uvećane) cene materijala i lekova. Kroz raznorazne studije ili klinička ispitivanja (koja uvek dokažu odličnu efikasnost) farmaceutskih proizvoda, velike svote novca se daju institucijama (klinikama, bolnicama, centrima), ali i osoblju, medicinarima koji regrutuju „dobrovoljce“. Svi ti troškovi ulaze u cenu gotovog leka ili dijaliznog proizvoda.

PODMAZIVANJE-KORUPCIJE

Treći deo novca iz cene materijala i dijaliznih setova ide „Udruženjima pacijenata“, a to su oni koji se kao bore za bolje uslove lečenja i ostvarivanje svojih prava, naročito ako se to poklapa sa interesima i potrošnjom materijala od firme koja ih sponzoriše. To su udruženja koja izdaju svoje „časopise“ (koji su prepunjeni reklamama određenih dijaliznih i farmaceutskih firmi), koja imaju svoje sajtove i fejsbuk grupe, a njihov uticaj na Fond ili na medije, nije za zanemariti kad treba pogurati neki od projekata, npr. projekat Privatne bolnice za hemodijalizu, projekat novih lekova za retke bolesti i slične. Za svoje „sledbenike“ predsednici tih udruženja povremeno organizuju takmičenje u pikadu, u stonom tenisu i slične „manifestacije“ koje im služe kao opravdanje da iskamče finansiranje i opstanak (i bukvalno) svojih udruženja. Kad jednom postanu predsednici udruženja pacijenata, više nijedan predsednik ne dozvoljava izbore, smenu, rotaciju, bilo kakvo sklanjanje sa (očigledno) korisne pozicije. Jedan je čak napisao i objavio svoju knjigu (kao pacijent i predsednik), bez ikakvih stručnih kvalifikacija za oblast o kojoj piše. I distribuira je po svim dijaliznim centrima. Ne treba ni pominjati ko je sve omogućio izdavanje te knjige.

Četvrti deo novca od cene hd materijala ide na finansiranje „elitnih“ stručnjaka. To su obično akademici, šefovi „referentnih“ ustanova, klinika, fakulteta i drugih domaćih i međunarodnih institucija, koji sede u Komisijama koje izrađuju „Pravilnike“, „Nacionalne“ ili „Evropske vodiče i smernice“, koji odlučuju i sastavljaju „Pozitivne liste“ za bilo šta. E, ti uzimaju i traže najviše, jer oni su elita i moraju im i primanja biti elitna. Pošto im se rad u tim Komisijama uglavnom slabo ili nikako ne plaća, od strane onog ko bi trebao da im plaća taj rad (a to je država), onda oni dobijaju (i ne odbijaju) ono što im daju zainteresovane firme. Zainteresovane da njihovi lekovi i materijali uđu na „Pozitivne liste“, u „Pravilnike“ „Vodiče“ itd. itd., jer bez tih odobrenja neće moći ni oni koji bi koristili te materijale da ih naručuju. Zato među „elitom“ vlada prava tuča ko će dospeti na rukovodeću (inače slabo plaćenu) funkciju i žrtvovati svoje slobodno vreme za dodatni rad na poboljšanju našeg zdravstvenog sistema.

Ostali (najveći) deo novca od cene hd materijala ostaje domaćoj firmi i njenim kooperantima. Njeni kooperanti su npr. turističke agencije preko kojih razvoze lekare i organizuju kongrese, to su prevoznici, marketinški stručnjaci, snabdevači svim i svačim, ali uvek uz samo jedan obavezan uslov: da se deo novca vrati onome ko ih plaća i snabdeva poslom. Kad vrate sve proizvođačke i manipulativne troškove, ostaje im itekako dovoljno, čak mnogo više nego u bilo kojoj grani trgovine ili proizvodnje. Zato je hd materijal kod nas, kao i u većini drugih zemalja: vrlo skup.

Koliko HD aparata se ukrade

Ono što sve nas treba da zabrinjava jeste činjenica da se tako uvećane cene lekova, dijaliznih aparata i potrošnog materijala plaćaju iz državne (RZZO) kase, koja se puni od (prisilno uzetog) dela zarade svih nas. Tako smo svi postali saučesnici u ovom lancu. Teret korupcije i pljačke se na kraju raspodeli na široke narodne mase, da bi se valjda lakše prihvatilo njegovo postojanje.

Iako to negde, u podsvesti svi znamo, niko neće ništa da učini da se to izmeni. Kada bi cene hd materijala bile realne (proizvođačke cene plus manipulativni troškovi), onda bi država morala sama da finansira usavršavanje lekara, delatnosti udruženja pacijenata i opremanje i proširivanje postojećih dijaliznih centara. A za tako nešto država očigledno, nije sposobna. A i ličilo bi suviše na socijalizam ili državno regulisanje privrede i usluga.

Ovako, sve vam je to u ceni hd materijala, i sve funkcioniše, jer je to tržište, kapitalizam.

Tržište sve reguliše. Ako su plate lekara male, on zato uzme ili dobija sa druge strane: od farmaceutskih firmi ili od pacijenata.

Tržište je vrlo brzo reagovalo, prepoznalo problem i rešilo ga.

Neće ni menadžeri niti farmaceuti, pa ni pacijenti, davati mito onome lekaru koji nije sposoban, koji nema rezultate ili položaj da nešto završi. Pokojni Brana Crnčević je jednom napisao (parafraziram po sećanju): „Svako od nas želi da njegovu jetru lekar pogleda malo bolje nego inače (druge jetre), jer zaboga ipak je to moja jetra. Ako Vi niste takvi, onda Vama svaka čast. Vi ste junak“- govorio je Brana Crnčević.

Povremene kampanje kojima se država kao obračunava sa mitom i korupcijom, su reklamne kampanje pojedinih političara ili stranaka. Organi gonjenja znaju sve krupnije zverke i sve prate, ali reaguje se samo kada se dobije mig odozgo, iz politike, iz vlasti. Najčešće je to pred izbore ili s vremena na vreme, da se podigne rejting pojedinih političara ili stranaka. Pri tome se u moru korupcije odaberu oni koji već nekome važnome smetaju ili su se nekome lično isprečili u njegovim interesima. Jer, problem se i ne može rešiti hapšenjem svih u lancu. Pa ko bi onda ostao i ko bi nas lečio?

Tako dobijemo aferu sa propisivanjem skupih lekova ili aferu sa onim čuvenim neurohirurgom koji je uzeo 300 evra nekom (podmetnutom) nesretniku.

Eto rezultata! To su ti, pojedinci, koji su korumpirani i podli pljačkaši.

I svi smo zaprepašćeni, konsternirani, uvredjeni i iznenadjeni (kao Šojić).

A svi smo znali (ako hoćemo da budemo iskreni) sve ovo i učestvovali smo u svemu ovome, stalno ili povremeno, manje ili više, aktivno ili pasivno, kako kad.

Ali, da bi mogli ujutro pogledati sebe u ogledalu, da bi mogli zadržati o sebi iole pozitivno mišljenje, ne želimo da pričamo, niti da mislimo na ovakav način.

Zbilja, kad smo već kod ove teme, zna li neko nekoga u RZZO komisijama koje odlučuju o razmeštanju pacijenata za hemodijalizu. Otac mi živi u centru Beograda, a dobio je raspored za HD u Lazarevcu, iako kažu da ima mesta i u „Dragiši Mišoviću“ i u privatnim bolnicama (koje daju HDF, svima).

Da, častiću, naravno.

A. P.

(stariji adolescent)

.     .     .

.     .     .     .     .     .



eh, da nam je ona sada tu



.     .     .

.

Picture1b

Napravilo pravilnik, opet

O Pravilniku i standardima materijala za dijalizu:

Ponovo izašao neki Pravilnik, kojim se propisuje ili uređuje oblast lečenja dijalizom (oktobar 2012).

Kome ili čemu je taj Pravilnik bio potreban, teško je reći.

Sudeći po reakcijama njime nisu zadovoljni ni lekari, ni pacijenti, ni provajderi (to su oni koji gledaju da se od svega ovajde), pa izgleda ni Fondovci, koji su organizovali donošenje tog Pravilnika (jer trpe svakodnevne kritike i primedbe na račun istog).

Da li je taj Pravilnik koristan kao neki stručni dokument, vodič, spisak smernica, preporuka lekaru praktičaru, ili takav neki sličan tekst? Da li je učinjen na osnovu nekih kliničkih studija, ispitivanja, da li se poziva na neka relevantna medicinska saznanja? Da li je Pravilnik učinjen da se nama pacijentima ili bolnicama olakša nabavka dijaliznog materijala? Ne, na sva ta pitanja je samo jedan odgovor: Ne.

Pa kome je onda, da ponovimo retoričko pitanje iz uvoda, potreban taj i takav Pravilnik?

Ovakav kakav je, verovatno ne treba nikome, ali pokušaćemo da razjasnimo šta su bili ciljevi donošenja ovog ili ovome sličnih pravilnika.

U Pravilniku je inače, izvesna Komisija propisivala koliko čega sleduje za dijalizu i koliko se kojih dijaliza ima vršiti u pojedinim bolnicama.

Kažu da je još Čerčil govorio da kad nešto ne želiš da rešiš, onda je najbolje formirati Komisiju.

Tako, umesto bilo kog pojedinca, kojeg bi verovatno bilo sramota potpisati neki takav dokument, kao autor istog se pojavljuje famozna Komisija, za koju se naglašava da je sastavljena od stručnjaka, ali se njen sastav ipak čuva od radoznale (bolesničke) javnosti.

Stručna Komisija se inače „nalupetala“ kojekakvim izrazima, kojima je premrežila svoj Pravilnik.

Tako se npr. u dijaliznu terminologiju, a preko ovog Pravilnika, uvode izrazi: „niskopropusna hemodijaliza sa dijalizatorom manje površine“, te „niskopropusna hemodijaliza sa dijalizatorom veće površine“, a „visokopropusna dijaliza“ ide bez dijalizatora bilo kakve površine, kao i „hemodijafiltracija“.

Bilo bi dobro da su autori naveli iz koje su to „stručne“ Knjige prepisali ove mudrosti, i ovakvu podelu? Nisu se međutim udostojili, pružiti zainteresovanima bilo kakva objašnjenja, a realno: nisu ni mogli. Jer, ovakve podele dijaliznih procedura nema nigde.

Šta je suština ove podele?

Radi se o ispunjavanju naloga da se poveća prodaja tzv. „low-flux“ dijalizatora. Pošto ne postoji nisko- ili visoko-propusna hemodijaliza, ali membrana kapilara dijalizatora može biti više ili manje propusna za vodu, onda su „stručnjaci“ verovatno hteli da „pravnički“ kažu: svi centri u ovoj državi ima da 50% svih hemodijaliza učine sa „low-flux“ dijalizatorima!

U međuvremenu je u javnost „procurelo“ da su u sastavu te „stručne“ Komisije rukovodioci nefroloških klinika i instituta iz svih većih kliničkih centara u ovoj državi, ali u kojoj su meri i koji, bili instrumentalizovani, zloupotrebljeni, prevareni, ili su se sami dali prevariti, teško je reći.

Na direktan ili okolišni način, cilj im je verovatno ovako postavljen: pokušati smanjiti troškove Fondu, ali nipošto ne smanjivati prihode firmi proizvođača dijaliznog materijala.

Da bi manje upućenim pacijentima bilo jasno o čemu se radi, treba prvo navesti nekoliko objašnjenja. Sa stručno-medicinskog aspekta, „low-flux“ dijalizatori su prevaziđeni tzv. „high-flux“ dijalizatorima, odnosno dijalizatorima čiji su kapilari od membrane koja je više propustljiva i za vodu i za supstance od „low-flux“ membrane.

Praktično, „low-flux“ dijalizatori su potrebni jedino kada se ne želi ostvariti kvalitetna hemodijaliza, a to su retke situacije: npr. kod akutnih bolesnika i kod početnika na hroničnom programu hemodijalize. (Njima jedino ne treba odmah kvalitetna dijaliza, nego prvo blaga, slaba dijaliza, dok se ne naviknu na tretman). U svim ostalim slučajevima, UVEK se može primeniti „high-flux“ dijalizator.

Kada je u pitanju cena, svaki iole upućeni stručnjak će vam reći da je sa proizvođačkog aspekta teže napraviti „low-flux“ dijalizator nego „high-flux“ dijalizator. Naime, pošto se radi primarno o istoj vrsti membrane, onda se primarno veće pore „high-flux“ membrane dodatnim procesom smanjuju (sužavaju), da bi se od te membrane dobila manje propusna („low-flux“) membrana.

Pa, zašto je onda cena „high-flux“ dijalizatora veća od cene „low-flux“ dijalizatora?

To je ključno pitanje. Odnosno, ključan je odgovor na to pitanje: Zato što je promet dijalizatora biznis i kao i u svakom biznisu, važi zakon ponude i potražnje.

Znači: ne spominjimo lečenje, humanizam, spašavanje života, itd. itd, u pitanju je gola zarada, profit i tu nema milosti.

Onog trenutka kad su menadžeri, ekonomisti, diafarmaceuti, bizmismeni, marketing-majstori i ostali lešinari primitivnog kapitalizma, shvatili da će lekari i pacijenti više da traže „high-flux“ dijalizatore, odmah su istima povećali cenu.

Pa ko voli, nek izvoli. Zdravlje, košta.

Ama, da su malo povećali cenu, nego je u pitanju čista pljačka.

Iako sve farmaceutsko-dijalizne firme, kriju taj podatak kao zmija noge, uporni istražitelji će saznati: proizvođačka cena jednog dijalizatora u Nemačkoj je 3-5 evra.

Po kojoj logici ti proizvodi kod nas koštaju 12 do 40 evra, to policija još nije otkrila, iako je bilo dovoljno upozorenja.

Zašto rukovodioci Fondova, Tendera i njihovih stručnih Komisija pristaju na takve cene, zašto ne otvore tržište i time u najmanju ruku prepolove sadašnje troškove, takođe nije poznato.

Kad čovek kupuje automobil, onda na tržištu ima sve moguće proizvođače, od indijskih, kineskih, koreanskih, do američkih, japanskih, nemačkih, švedskih i italijanskih firmi. Pri izboru kupac se tada odlučuje na osnovu performansi automobila, na osnovu potrošnje (!), cene servisiranja i održavanja, garancije, i cene rezervnih delova.

Kada su u pitanju aparati  i potrošni materijal za hemodijalizu, kod nas decenijama vlada monopol jedne i po firme, aparati su nabavljani po skupe pare, a potrošni materijal (koji mora biti po tipu mašine) po još većim cenama.

U tako postavljenom biznisu samo nebo je granica. Nebo i osećaj prekomernosti kod delilaca profita. A taj osećaj im je umro, odavno. Ništa medicina, lečenje, humanizam, jok bato: samo lova, i grabi što više možeš. Ko se u tome ne snađe i ne vidi svoj deo kolača, taj se smatra naivcem, budalom i glupanom. A ako zasmeta, postoje i druge metode: završiće u jarku. Suviše je mnogo para i interesa uključeno, da bi neki pojedinac sad to ugrozio.

Uglavnom, na tržištu aparata i potrošnog materijala za hemodijalizu u zemlji Srbiji nikada do sada nije opstala nijedna firma, pored postojećih monopolista, firmi „Frezenijus“ i „Gambro“.

Kola se na kraju slome na leđima nas pacijenata. Jer kad Fond odluči da kao „prištedi“, a „ponuđači“ ne daju da im se dira u cene, onda se završi nabavkama onog materijala koji je prevaziđen i neefikasan za lečenje, ali kod monopolista je „jeftiniji“. To što će zbog loše efikasnosti dijaliza ti bolesnici koštati državu mnogo više, to ovakve Komisije, nije interesovalo. To im nije bilo u opisu radnog zadatka.

Ako ima Boga, pravde ili zakona, članovi Komisije koja je sačinila takav Pravilnik, bez javne rasprave, (npr. u okviru nefrološke sekcije Srpskog lekarskog društva ili Udruženja nefrologa Srbije), moraju podneti ostavke.

Da li će, ne daj bože, oni sami, ili njihova deca, roditelji, ili drugi im najbliži, ići na „low-flux“ hemodijalizu, ako im, ne daj bože, ista bude neophodna. Garantovano: neće. Isti će potegnuti sve veze, upotrebiće sva svoja poznanstva i iskoristiće sve postojeće rupe u zakonima i pravilnicima, da sebi ili svojima obezbede hemodijafiltraciju, a ne „low-flux“ hemodijalizu.

A da je Fondu, Komisiji, ili vajnim stručnjacima, zaista bilo do uštede, ona se mogla postići vrlo jednostavno: razbijanjem monopola i otvaranjem tržišta.

U jednoj uređenoj državi, redosled postupaka bi bio ovakav:

Raspiše se tender za nabavku celokupne tehnike i potrošnog materijala za hemodijalizu, na veliko, na nivou države.

Izaberu se firme čiji aparati rade sve vrste hemodijaliznih procedura, aparati koji se najmanje kvare, koji imaju najbrži i najkvalitetniji servis, i čiji SAV potrošni materijal (igle, setovi, koncentrati, dijalizatori, dakle svaki sitni potrošni materijal iz Uputstva za rukovanje) najmanje košta.

Zatim bi se pametna država, odlučila za dva-tri proizvođača (da bi sprečila monopol) i dala im imena centara koje treba da opreme i snabdevaju svim neophodnim potrošnim materijalom, a lekari iz svakog centra će im specificirati koliko kojih veličina dijalizatora, igala, ili vrsta koncentrata im treba.

Ovako, radi se o neetičkim i neustavnim odredbama.

Ceo koncept pisanja standarda i normativa za HD je pogrešan, jer se bavi veštačkim rasklapanjem na sastavne delove jednog jedinstvenog tehničko-medicinskog paketa: materijal za hemodijalizu.

(naravno da je svaka usluga, pa i HD, skuplja kad se sabiraju i kupuju posebno delovi koji čine tu uslugu).

Naručioca usluge (u ovom slučaju Fond zdravstvenog osiguranja) treba da interesuje samo cena celog paketa usluge, a šta će unutra sve da bude, to odlučuju doktori, na osnovu preskripcije, odnosno na osnovu bolesnika koje imaju.

Takođe, izbor vrste tretmana (HD, HF ili HDF) na dijaliznom aparatu treba da bude stvar doktora, a ne ekonomskih pregovora, odnosno druge cene, jer su to marketinški trikovi. Mašina mora biti spremna da radi sve, a lekar će da vodi tretman i da menja procedure (ako treba i tokom istog tretmana), kako nađe za medicinski neophodno.

Kada su u pitanju dijalizatori, potpuno je dakle, veštačka, marketinška podela na različite cene prema npr. veličini ili propusnosti dijalizatora. Pošto je za svaki tretman neophodan jedan dijalizator, njegova cena mora biti jedinstvena, uprosečena, a da li će doktor propisivati manju ili veću površinu ili manju ili veću propusnost, to treba prepustiti njemu. Jer, u prodavnici cipela ista je cena za cipele br. 38 i za cipele broj 45, iako je nešto više materijala ipak potrošeno za broj 45.

Po kojoj to logici ovaj Pravilnik ozakonjuje stav da krupniji pacijenti nisu ravnopravni sa onima sitnije telesne građe ili mase.

Naime, kroz ceo dotični Pravilnik se provlači stav da krupniji moraju da plate više! Zašto bi pacijent koji ima 110 kg bio kažnjen, tj. njegovo lečenje treba da je skuplje nego lečenje pacijenta koji ima 60 kg – to nisu ni medicinski ni etički normativi. Zar se ugradnja proteza za kukove može propisivati nekim Pravilnikom tako da svaka ortopedska bolnica mora ugraditi 50% malih brojeva proteza, 30% srednjih i 20% velikih proteza. Šta ako su pacijenti te bolnice svi krupnijeg rasta?

Toliko je mnogo pogrešnog u ovom Pravilniku, da ga i ne vredi osporavati u pojedinostima. On ne valja, u celosti.

A da je crvena linija u radu Komisije bila zaštita jedne velike farmaceutske firme i njenih interesa, vidi se po tome što se cenama otvoreno i direktno favorizuju proizvodi te firme, jer nema nikakve logike da dijalizator druge (nefavorizovane) firme od 2,1 m2 bude jeftiniji za 1100 dinara od manjeg dijalizatora (1,8 m2) favorizovanog proizvođača.

Katastrofa.

Za ovu državu i za nas dijalizne pacijente bi bolje bilo da su nabavljeni zaista jeftini, ali „high-flux“ dijalizatori od 1,5 m2 površine, za hemodijafiltraciju, ali SVIMA, nego što su odvojene ili date (na „tenderima“) silne pare monopolistima, a za neefikasne dijalizatore i procedure, raspodeljene u nekakve nazovi kvote.

Od svih pokvarenjaka koji žive na tuđoj muci, najgori su bez sumnje, oni koji žive na mukama bolesnog čoveka. Da li je moguće da će javnost dopustiti državnim organima da omogućavaju enormne profite dijaliznim kompanijama, pa i po cenu upropaštavanja pacijenata?

                                                                                                                                                                                                                            S. Ž.

.

Picture1b