Tag Archive | Fresenius

Kako izabrati dobar dijalizator?

Kako izabrati dobar dijalizator?

Ovo izabrati, shvatite uslovno (kao i ovo „dobar“).

Obično vam se dijalizator odredi, odozgo, od nekog, Boga Pitaj Koga, pa onda taj krvni filter zateknete zataknut za dijalizni aparat od nekog šefa, tehničara, doktora, sestre, direktora, … ko to zna?

Ali, prvi savet: ne verujte ni u čije dobre namere, morate sami sve da proveravate.

Uvek zatražite uputstvo, koje se nalazi uz svako pakovanje dijalizatora, kao što uz svaki lek stoji uputstvo i TV reklama: o uputstvu, indikacijama, merama opreza i kontraindikacijama… konsultujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom…

(Kada je dijaliza u pitanju teško da ćete se o ovome moći konsultovati sa svojim lekarom ili farmaceutom, jer: nama se dijalizatori nabavljaju na tenderu, od strane „Komisije“, a jedini kriterijum je „najniža cena“. (?!?)

Toliko o medicini u nefrologiji i dijalizi.

I našim „stručnjacima“.

Ne zaboravite: dok je sadašnji „Pravilnik“ na snazi, dijalizni pacijenti ne mogu imati dobru dijalizu, a sadašnji „Pravilnik“ će biti živ dok je živa „Komisija“ koja ga je potpisala.  O tome ko ga je doneo, nećemo sada. Nada umire poslednja, a da bi se to ostvarilo, mi ćemo svi da pocrkamo.

Pacijenti, sestre, doktori, skoro svi već znaju ove osnovne uzroke srpske dijalizne kataklizme, ali Predtcsednici Udruženja vode pacijente na izlete i na ručkove, da im zabavama sakriju te neprijatne činjenice. Ostajemo vam znači mi, dijaliza.wordpress.com jedino ostrvo u ovom bespuću dijalizne zbiljnosti..).

Republička komisija za dijalizu je sebi dala za pravo da svim centrima odredi koliko smeju imati kvalitetnih dijaliza (hemodijafiltracija), koliko smeju potrošiti kojih veličina dijalizatora, a da nijedan centar nisu pitali koliko imaju aparata za hemodijafiltraciju i koliko imaju pacijenata po težini ili po godinama ili po polu. Urađen je razrez, odozgo, kao na seoskoj svadbi: „A od kume, hemodijafiltracija: 20% !!!“

Filteri, samo veličine do 1,7 m2, preko toga samo za onih 20% koji će imati hemodijafiltraciju.

Još su neki od tih „stručnjaka“ ubeđeni da su bili u pravu, da je to medicina.

E, zato ćemo vam mi sada otkriti kako da saznate da li je vaš dijalizator dobar, ili čak i da se izborite da izaberete sebi jedan takav, dobar ili najbolji, iz sveukupne trenutne ponude na domaćem tržištu. (Inače, mi smo o dijalizatorima detaljnije pisali u našoj Školi dijalize, pa koga interesuje može taj stručni tekst ponovo pogledati ako klikne na Дијализатор).

Pravilo broj dva: kao i pri izboru bračnog partnera, morate gledati više parametara odjednom.

Najveća glupost bi bila opredeliti se za jedan dijalizator samo po njegovom jednom kvalitetu.

Opredelite se tako i kajaćete se natenane.

Kad se govori o kvalitetu dijalizatora, kad proučavate podatke iz njihovog fabričkog listića, ili kad se raspitujete kod kolege, kod komšije, kod doktora (svejedno), morate se raspitati o sledećim parametrima:

1. Efikasnost. To su oni podaci, koji se na engleskom zovu klirensi. Pokazuju koliko koji dijalizator čisti (clean) materije iz krvi. Što veći klirensi, to bolji dijalizator. Nemojte se upecati na podatke o klirensu ureje ili kreatinina, to se najlakše uklanja i nije vredno pomena, čitajte odmah koliko uspešno taj dijalizator čisti beta-2-mikroglobulin, inulin, vit-B12, i slične, krupnije materije. Dobar dijalizator danas je onaj koji čisti što više beta2mikroglobulina iz krvi. Ili, ako ne daju taj podatak, onda barem što više vitamina B-12.

2. Volumen punjenja. Dobar dijalizator ima što manji volumen punjenja. Da pacijentu ne bi „pao mrak na oči“ čim se uključi (čim započne dijaliza).  Znači, i za ovu procenu morate pregledati podatke nekoliko dijalizatora, pa ih rangirati tako da u prvi izbor dolaze oni koji imaju što manji volumen punjenja. Dešava se i da pacijent manjeg rasta ili manje težine zaželi one velike ili najveće dijalizatore. Ali, to vam je kao i pri izboru cipela ili košulja, retko ko nosi cipele ili košulje 5 brojeva veće, ili, ako to i čini, vidi mu se na licu napor koji ulaže da bi to izveo. Tako je i sa dijalizatorima: morate probati nekoliko veličina, pa ćete onda sami osetiti pri kojoj se veličini osećate najkomfornije.

3. Kapacitet ultrafiltracije. Negde kažu i Koeficijent ultrafiltracije. Kao i za efikasnost, ovde važi pravilo što veći koeficijent, to bolje. Znači: taj lakše uklanja višak tečnosti, krvne vode, iz organizma pacijenta. (Ovo ne vredi samo za one pacijente koji tek počinju dijalizu ili se privremeno, akutno, dijaliziraju – njima trebaju manje efikasni i manje porozni dijalizatori, tzv. low-flux dijalizatori). Za sve ostale, dobar dijalizator je samo high-flux dijalizator i to onaj koji ima što veći KUF, koeficijent ultrafiltracije. Postoje i specijalni, ultrašuplji ili super-flux dijalizatori, ali naše Komisije nisu ni čule za njih, niti ih naš „Pravilnik“ pominje.

4. Netoksičnost. Dijalizatori treba da imaju sve komponente od što manje toksičnih materija: membrane, kućište, sterilizirajuće sredstvo, zatapajući materijal, sve mora sadržavati ili stvarati što manje hemikalija koje štete ljudskom organizmu. Te hemikalije imaju rogobatna hemijska imena ili skraćenice: BPA, DPHA, PVP, Ftalati, Etilen-Oksidi, MDA, itd, itd. U svim rubrikama se za svaku komponentu dijalizatora mora navesti njen hemijski sastav i sterilizirajuće sredstvo. Negde se umesto izraza neškodljivost za medicinska sredstva koristi i pojam biokompatibilnosti i korisnicima se dostavljaju podaci koliko je koji dijalizator bolji po tom pitanju. Dobar je onaj dijalizator koji ne samo da ne sadrži ništa od gore navedenih supstanci, niti dovodi do neke reakcije organizma, nego ima i izvesne osvežavajuće dodatke: npr. postoje dijalizatori sa vitaminom E (podmlađuju), dijalizatori sa membranom impregniranom heparinom (za bezheparinske dijalize), ultrašuplji dijalizatori za propuštanje viška belančivana pri nekim oboljenjima, itd..

5. Trombogenost. Neki dijalizatori zahtevaju više, a neki manje heparina. Znači, za dijalizu istog pacijenta, na različitim dijalizatorima, biće potrebne različite količine heparina, da bi se dijaliza uspešno izvršila do kraja. Naravno da su bolji oni dijalizatori koji traže manje heparina. (Sestre kažu: dijalizatori koji se bolje ispiraju). Nažalost, takav podatak se ne navodi ni u jednom prospektu, nigde, ni za jedan dijalizator. Lekarima i pacijentima preostaje samo jedan način da utvrde koji dijalizatori zahtevaju najmanje heparina: lično iskustvo. Trombogenost dijalizatora zavisi od vrste membrane, vrste i kvaliteta sterilizacije, brzine i toka krvi, itd.  U principu, oni dijalizatori koji imaju tanje, gušće i spiralno uvijene kapilare (šuplja vlakna), oni više tromboziraju (ali imaju bolje klirense). Od pre desetak godina prave se i dijalizatori čija se membrana fabrički impregnira heparinom. Oni zahtevaju najmanje količine heparina, ali kod nas ih niko nikada još nije nabavio, jer su mnogo skupi.

6. Veličina (površina membrane) dijalizatora. Nekada se smatrala najvažnijom karakteristikom. Danas čak i naši nefrolozi znaju (što ste mogli videti i na ovom predavanju: Link) da veličina površine nije uvek garancija da je taj dijalizator efikasniji od onog manje površine. Ipak, većina pacijenata, sestara, pa čak doktora, a o trgovcima i farmaceutima, i da ne govorimo, i dalje smatra da je površina najvažnija. Ako uzmemo da i po zlu čuveni „Nadin“ pravilnik podrazumeva raspodelu dijalizatora samo po površini i to svim centrima po unapred određenom razrezu (procentu), onda je sva ova priča o izboru dijalizatora, neostvariva. Ipak, ako već morate da se borite za svoju površinu, evo kako da odredite koja površina je vama odgovarajuća (autorsko delo našeg grafičkog urednika):

Kako koristiti navedeni grafikon?

Jednostavno, sa grafikona svoje težine povucite vertikalnu liniju na grafikon površine dijalizatora i dobićete podatak o veličini membrane dijalizatora koja vam sleduje, npr: pacijenta teškog 85 kg sleduje dijalizator 1,9 m2 površine.

Naravno, i sami proizvođači se ograđuju da površine koje su naveli u karakteristikama svojih dijalizatora nisu sasvim precizne, tj. tačne, nego su im odstupanja čak 0,1 do 0,2 m2 u odnosu na deklarisanu vrednost. To znači da i pacijent može prihvatiti +/- 0,1 do 0,2 m2 manju ili veću površinu dijalizatora, ako nema mogućnost za dijaliziranje onim koji mu je indikovan po grafikonima.

A na kraju, da vam otvoreno kažemo: ne postoji nijedna pregledna i kompletna uporedna tabela efikasnosti, volumena punjenja, neškodljivosti, KUF i sličnih parametara, dijalizatora sa domaćeg tržišta. Niti je to ikada, i na jednom tenderu rađeno.

Imate i brojne „časopise“ za pacijente, ali tabele i poređenja dijalizatora tamo nećete naći, jer im to „sponzori“ tj. firme proizvođači tih dijalizatora, neće dozvoliti.  Neće im dozvoliti objavljivanje sa konkurencijom, jer bi „Vlasi mogli da se dosete“. U kom grmu leži kvalitet.  I zato poređenja – nema.

Mi smo započeli pribavljanje tih podataka, i to izgleda, npr. ovako:

Prema našim saznanjima, u pogledu netoksičnosti trenutno su najbolji Nipro dijalizatori. Oni imaju najmanje gore nabrojanih toksičnih materijala. Ti dijalizatori su i najmanje trombogeni, troše najmanje heparina, tj. najbolje se ispiraju. Jedna druga japanska firma (Asahi Kasei) je jedina koja na našem tržištu nudi dijalizatore sa vitaminom E na membranama (ViE serija), a Gambro je jedini koji ima dijalizatore sa membranama obloženim heparinom. O cenama, nećemo ovom prilikom jer se one menjaju od tendera do tendera. (Mada, možda ćemo i to jednom da uporedimo). Opšti je trend opadanja cena dijalizatora, jer je tu tržište otvoreno, ali zato rastu cene linija i kesa koje se nabavljaju „po tipu aparata“, dakle tu nema tržišta ni konkurencije: ko ima HD aparate u Srbiji, taj određuje i cenu tog potrošnog materijala.  A država ćuti i plati kako joj kažu.  Ludilo.

Dijalizatori su nam dakle, razrezani, odozgo: „Pravilnikom“.  Doktorima u vašem dijaliznom centru ostaje da vaše veličine i potrebe uklapaju u količine koje su im razrezane. To verovatno, nema nigde u svetu. Za takvu naopaku regulativu ne vredi kriviti vlast, političare, ekonomiste, pravnike, administracije ili ministarstva. Krivi su, pre svega, nefrolozi.

Oni su to potpisali.

Oni, odnosno njihovi predstavnici.

I, njima to ne smeta.

Da je sreće, i da imaju bar malo samopoštovanja, oni bi se borili za struku, za pacijente, za sebe. Pa bi se onda izborili da svi dijalizatori, bez obzira na veličinu površine imaju istu cenu. Kao što i cipele ili košulje, različitih brojeva, sve koštaju isto. Posle toga bi se lako izborili i da sve dijalizne procedure (HD,HF,HDF) takođe imaju jedinstvenu, istu cenu, a da lekar izabere koju će metodu primeniti u lečenju pacijenta. Ali, ima li takvih nefrologa koji će to podržati? Videste li im programe koje su ponudili kandidati za mesto Predsednika udruženja građana, zvanih nefrolozi? Nigde nijednom reči ne pomenuše pacijente. A oni nas treba da leče?!

Pod izgovorom „ušteda“, oni zapravo štite interese farmakomafije, a ne Fonda RFZO ili domaćih budžeta. Pod izgovorom „sponzorisanja“, kongresiranja, edukacija ili publikacija, Big Farma ih potplaćuje i drži pokorne. Te priče da oni vode računa da uštede pare budžetu bolnice ili republike, to su priče za malu decu. Nisu se oni školovali za ekonomiju i cene, nema tog predmeta na medicinskom fakultetu. A da im je cilj ušteda sredstava oni bi raspisivali tender za celokupnu uslugu (npr. HDF svima) pa bi se na tenderu postigla cena niža od sadašnjih nabavki „po tipu aparata“.  Ovako ispade: zatvoren sistem, a autori sistema su na slobodi.

Sad, da se opet vratimo na izbor dijalizatora. Ono glavno ćemo vam još jednom ponoviti: morate sami proveravati podatke o svom dijalizatoru i početi praviti svoje tabele, rang liste i svoje i tuđe utiske. Naravno, vodite računa i da „svaki Ciga svoga konja hvali“, odnosno da svi proizvođači lažu, u svoju korist. Kažu da je u zapadnim društvima to zakonski dozvoljeno. Samo tako se može desiti da se podaci iz tabela i podaci iz realnog života razlikuju i za 30%.  Toliko su naime, u stvarnosti manji, lošiji ili gori po pacijenta. Otvoreno se priča da mnogi „dostavljači dijalizatora“ unutra stavljaju manje kapilara nego što bi trebalo. Time se smanjuje površina dijalizatora, a onda i efikasnost. Ali, njima to povećava profit. (Čak su se i vlade zemalja Istočne Evrope javno pobunile što isti proizvodi imaju dokazano lošiji kvalitet od onih koji se prodaju u Zapadnoj Evropi).

A laboratoriju u kojoj bi mogli da proveravamo specifikacije i performanse dijalizatora, nema nijedna država bivše Jugoslavije.

Još gore, čak i kad bi imali takvu laboratoriju: nijedna naša bolnica, nijedan nefrolog, nijedna agencija za lekove, niko živi se ne bi usudio da testira dijalizatore – jer su dijalizne firme složne u odluci da to ne dozvole.  (Inače bi ta laboratorija davno bila nabavljena). Ovako, imate ponudu koju ne možete da proverite, imate pravilnik o raspodeli, koji ne vodi računa o karakteristikama pacijenata, imate predstavnike (udruženja pacijenata, udruženja sestara, udruženja lekara) koji ne vode računa o interesima pacijenata – tako da ste na kraju prepušteni sami sebi.

Funkcioneri u Udruženjima pacijenata su, naravno, sebi obezbedili maksimalno kvalitetna sredstva za dijalizu i oni imaju najkvalitetniju vrstu dijalize: hemodijafiltraciju.

A svi ostali neka se sami snalaze i bore za svoje lečenje…

Ili, da i mi sve batalimo i prijavimo se za neki izlet …

Šta da se radi…

Na kraju, pustili smo Momčila Bajagića da među pacijentima sprovede anketu o ovom problemu. I evo šta nam je rekao:

Ja ih pitam, ljudi, zar vam je do zezanja?

A oni kažu:  Jeste.

Bez oklevanja.

.

.

.

DiaBloG – 2017

.

______________________________________

_________________________

______________________________________

.

.

.

A od mene: 20 % !!!

Ne, ipak: 10 % !!!

 

______________________________________

_________________________

______________________________________

Šuntavilo, Brisači, Limunada, Supruga i Duple cene – Hronologija dijaliznih tendera

Cirkus na dijaliznim tenderima – Jer, tako smo u mogućnosti! (Nadnaslov)

Šuntavilo, Brisači, Limunada, Supruga i Duple cene – dokaz da je RZZO izgubio sve kompase u zaštiti monopolista.  (Naslov)

Tehnomed održao lekciju nefrolozima i pravnicima Fonda, ostalo će Inspektori za organizovani kriminal. (Podnaslov)

Poštovani čitaoci,

Ako ste pomislili da smo zaboravili da vas izvestimo o događanjima na dijaliznim tenderima, varate se. Ništa što utiče na kvalitet dijaliznog lečenja neće nam promaći. Možda nećemo moći objaviti komentare isti dan ili mesec, ali, sve što je vezano za kvalitet dijaliznog lečenja naći će svoje mesto na ovom sajtu. A i gde bi drugde?

Ko još sme da kaže da je (dijalizni) car go, osim nas? A ne da je go, nego još i zaudara. Zaudara na trulež, moralnu i materijalnu, kao krpelj koji se nasisao naših para i naše krvi, i sad ne može da se pokrene, obamro od profita i ravnodušan na naše češanje.

Dakle, ključna novina u stalnoj RFZO igri: „Kako zaštiti naše monopoliste?“ lansirana je ovog leta. To je zaista bio hit leta, 2015. godine.

Od ranije vam je poznato da su uvođenjem kategorije „Materijal specifičan po tipu mašine“ (link) naši monopolisti dobili „pravnu“ osnovu da budu izuzeti od konkurencije, od nadmetanja, pa su taj materijal prodavali Fondu po ceni koju sami odrede. To vam je ono: „broj ponuđača po ovoj stavki: 1 (jedan)“, odluka: Komisija je kao ispravnu prihvatila dostavljenu ponudu, Rešenje: sklapa se Ugovor sa jedinim ponuđačem, po ceni koja je bila u ponudi i koja je prihvaćena“, itd, itd… sve na taj kalup.

U taj materijal po tipu aparata za dijalizu, realno spadaju samo mikrobiološki filteri. Sve ostalo proizvodi se od strane desetine drugih dijaliznih firmi i u svetu postoji jasna procedura koja ne štiti niti stvara monopoliste. U sred Nemačke postoje firme koje proizvode arterio-venske linije za sve vrste dijaliznih aparata, kao i firme koje proizvode dijalizatore i suve bikarbonate za sve vrste dijaliznih aparata.

Pa šta je onda u Srbiji sporno?

Sporno je to, što u Srbiji takve (ni nemačke!) firme ne mogu prodavati svoje AV linije niti suve bikarbonatne koncentrate, jer je u državi Srbiji RFZO komisija uvela obavezu da onaj ko to želi mora doneti potvrdu od proizvođača aparata da su te linije „kompatibilne“ tj. odgovarajuće tom aparatu.

Znači druga firma, koja takođe učestvuje na tenderu sa ponudom istog artikla, treba da odobri ostalim firmama da i one mogu učestvovati sa svojim ponudama za isti artikal.

Da li se ikada desilo da neka firma da takvu dozvolu konkurenciji?

Nikada, naravno.

Da li će se ikada desiti da neka firma da takvu dozvolu konkurenciji?

Neće, naravno.

Jedan monopolista je čak tvrdio da njegova firma ne može garantovati bezbednost pacijentu ako se ne koristi njihov originalni materijal?! Kakva laž. Da li je iko ikada video takve bezbednosne garancije?! Kamo sreće da je to dato pacijentima ili bolnicama, pa da na osnovu toga mogu tužiti dotične proizvođače dijaliznih mašina koje su ne jednom ugrozile, pa i uništile živote pacijenata. Nažalost, takvih garancija – nema. Nikada ih nisu dali niti će ih dati. Pa oni čak i servis naplaćuju, po tarifi koju sami odrede.

Sistem koji je napravio RFZO, definitivno je „legalizovao“ monopol kakav ne postoji nigde, ni u Evropi, ni u svetu.

Pri tome je to, taj isti RFZO i otvoreno priznao. U jednom svom ranijem dopisu otvoreno su priznali da postoje bipolisti, dve firme koje drže skoro sav dijalizni biznis u Srbiji. Čak se navodi i da su imali nemali uticaj na sastav i odluke tenderskih komisija!!!     (https://dijaliza.wordpress.com/2014/08/06/)

Ludilo.

I sad im opet ugađaju.

Novi (stari član) Predsednik tenderske komisije (nefrolog, načelnik, direktor, profesor, drd, mrd, prd), sada je čak javno ustvrdio da je domaći zastupnik firme Gambro dao sve svoje aparate samo na revers dijaliznim centrima, te da ih uvek može povući natrag, ako ne bude zadovoljan rezultatima tendera.

Šok.

Ostali članovi komisije su se samo zgledali, kada je takva jedna tvrdnja izneta, javno, u zvaničnom telu ove države. Ako ne bude zarada koliko mi tražimo, mi ćemo vam uzeti aparate, pa da vidimo šta ćete onda? A vlada se ovamo hvali kako državu niko ne može da ucenjuje.

Smejurija.

I šta se dalje dešava?

Odjednom, u materijal specifičan po tipu mašine ulazi sve više stavki. Ne samo bakteriološki ultrafilteri, nego i AV linije, suvi bikarbonatni koncentrat, pa čak i sredstva za čišćenje i dezinfekciju aparata.

Odjednom, svi ti artikli ulaze u jednu stavku: materijal koji zavisi od tipa mašine.

Tako da onaj ko bi hteo učestvovati na tenderu, a nema bakteriološki filter za dijalizni aparat, ne može ponuditi niti išta ostalo.

A bakteriološki filter nema niko, naravno, niko osim: zastupnika proizvođača mašine.

Na stranu to što neki od tih tipova mašina više uopšte nisu ni registrovani, odnosno istekla im je registracija u Agenciji za medicinska sredstva, ne postoji servis, niti rezervni delovi za njih, a negde su im čak i firme proizvođači propale, tj. ugašene su ili kupljene od drugih firmi.

To našim „stručnjacima“, nefrolozima iz „Stručne“ komisije nije ništa značilo, oni su sve takve sulude odluke i uslove aminovali.

Na kraju se jedan od (potencijalnih) učesnika tendera, uhvatio za glavu i glasno jauknuo:

Pa da li su ti nefrolozi šuntavi pa ne mogu sami da ocene da li je jedna krvna linija kompatibilna za određeni aparat nego im taj posao mora vršiti druga firma, koja takođe učestvuje na tenderu.

Pogledali smo u rečnik, šuntav, znači: blesav, smotan, onaj koji se kroz ceo život vuče držeći druge za rukav, spoticač o sopstvena stopala, kilav, nikakav.

Eto, dakle, kakvi su nam nefrolozi zapali. U komisije.

Predstavnik Tehnomeda, je čak predložio članovima komisije da se spuste samo 100 m ispred, u dijalizni centar Dragiša Mišović i da tamo na licu mesta namontiraju liniju i vide da li odgovara.

Ne, ne pada im na pamet, da mrdnu svoje guzice i sami nešto „utvrde“.

Onda im je dotični predstavnik Tehnomeda objašnjavao da kad čovek kupuje brisače za automobile nikada ne kupuje brisače po tipu automobila, nego one koje sam odabere. Naravno da će neki trajati kraće, a neki duže, ali osnovnu ulogu, brisanje stakla svi moraju da vrše, bez obzira na tip automobila.

Ne, ni to nije vredelo.

Komisija je odgovorila da ostaje pri svakoj tački svoje specifikacije.

Nije pomogao ni primer da limunska kiselina u slobodnoj prodaji košta 4 dinara, što je više od 100 X manje od traženih 426,00 dinara za limunsku kiselinu kojom će se čistiti „po tipu“ dijalizni aparat posle dijalize. Aparat za koga nema dokaza da se više igde proizvodi i da za njega uopšte postoje rezervni delovi i servis.

Zbog stenograma i dijalizne istorije, taj njegov dopis, vredi preneti u celini:

Апарат за дијализу је један технички систем. Изграђен је или произведен на бази знања из области машинства, електротехнике, електронике и медицине. Пошто се ради о техничком систему можемо успоставити аналогију са другим техничким системима. Најбољи пример за то је аутомобил, пошто већина људи има додира са аутомобилом. Када купите нови аутомобил произвођачи вам дају гаранцију. На пример пет година или 100.000 пређених километара. Услов за гаранцију је да редовно одржавате аутомобил у њиховом сервису. У то спада замена уља и филтера или можда и још неких делова. При томе таква услуга је обично скупља него у неком неовлашћеном сервису, али не значајно. Након истека гаранције ви ћете, као власник аутомобила, одлучити да ли ћете сервис обављати и даље у овлашћеном сервису и да ли ћете га уопште и обављати онако како је то произвођач прописао или ћете сервисни период мало „развући“ због кризе која је заштитни знак нашег времена. Ако доће до квара у гарантном року произвођач ће о свом трошку уградити оригинални део. Али када гарантни рок истекне да ли већина људи иде у овлашћени сервис ради уградње оригиналног дела или уграђује популарно названо „турске“ делове који се производе за све аутомобиле. Да ли се такви аутомобили и даље возе. Наравно, сваки дан.

Сада ћете рећи да је апарат за дијализу медицински уређај па се на њега не могу уградити „турски“ делови као на аутомобил. Да од апарата за дијализу зависи људски живот. Колико год то изгледало банално, ипак је аутомобил, са техничке стране, сложенији систем. Поред тога од његове исправности зависи више живота. Путника у аутомобилу и других учесника у саобраћају и људи у околини. Познат је пример грешке на једној марки аутомобила када је приликом сипања бензина долазило до варнице па су експлодирале читаве бензинске пумпе...

Mислимо да је време да се демистификује дијализа, материјал по типу апарата, заједнички материјал, правилници и цела регулатива која је имала један основни задатак, да од нечег ненормалног направи нешто нормално. То је увек тешко.

Пошто је предмет ове јавне набавке материјал „по типу апарата“ кренућемо редом по техничкој спецификацији. Требало би да „материјал по типу“ значи да је то материјал који одговара само за тај тип апарата и ни за један други. Зашто се ту подразумева да такав материјал мора да производи само једна компанија у целом свету. То није материјал „по типу“ компаније, него модела апарата. Сврставањем „материјала по типу“ у једну партију за један апарат ви управо подразумевате да само једна фирма, конкретно Bellco, Gambro или Hospal, који не постоје, и Fresenius, могу да произведу такав материјал. Нисте чули за Bain Medical, Yihua, Kavasumi, Nikiso, Etropal, Hydilena, Almed, Nipro, Serum Verk, Toray. Разумљиво је да ви нисте чули, али како доктори из стручне комисије нису видели штандове на бројним конгресима које су посећивали (о трошку монополиста).

Како смо навели, идемо редом. Крвне линије или АВ линије сте детаљно дефинисали и описали у једном одговору баш у овој јавној набавци…  Tакође је јако лепо написано да „димензије и детаљну спецификацију АВ комплета прописује произвођач одговарајуће машине“. Нормално је да захтевате да такво медицинско средство буде регистровано за употребу. И на крају имамо кључ. Понуђено добро мора у потпуности да буде компатибилно апарату. Шта то значи када су у питању АV линије. Да ли је читава стручна јавност шунтава па не зна да види да ли линија одговара поједином апарату. Овде говоримо само о регистрованим производима. У прилогу достављамо вам један узорак крвне линије произвођача Етропал из Бугарске која је намењена за апарат Fresenius 4008. У истом дворишту имате центар за дијализу Др Драгиша Мишовић, па упоредите са линијом коју је произвео Fresenius. Шта представља заштита произвођача апарата над монополом продаје пластичне крвне линије, коју производи десетак компанија широм света? Када на аутомобилу мењате метлице за брисаче ви можете да бирате оне од неколико хиљада динара, које лепо пријањају уз стакло и добро бришу и оне од неколико стотина динара, које су мало круте, стружу по стаклу, али када пада киша и оне бришу. Ту можете да бирате, али овде то није случај. Овде важи Закон о јавним набавкама, који налаже обезбеђење конкуренције и штедњу државних пара.

Следећи тужан пример менталне дискриминације су патрони са содом бикарбоном. …

Течни алкални концентрат за дијализу се углавном више не производи у свету јер је замењен са прашкастим бикарбонатом, а то је учињено управо из разлога (микробиолошке безбедности и) економичности. Свуда у свету је прашкасти букарбонат јефтинији од течног јер је мање паковање, није уложен рад за мешање са водом и много су мањи трошкови транспорта и складиштења. Наравно, тако је свуда у свету осим код нас. Ако се сећате канистер течног алкалног раствора је коштао 500 до 600 динара за 10 литара. Стварно је потребно 7,5 литара, па су у свету паковања била од 8 литара. То је око 500,00 динара по третману. …

Како сте сад дошли до цена прашкастог бикарбоната? 100.000 комада сувог букарбоната у одговарајућем паковању, 720 грама за 950 динара (!) по комаду за заштићеног понуђача без конкуренције. То је сан за целу Европу.

Посебан куриозитет ове техничке спецификације је три пута више лимунаде него прошле године. Ставка 9. У другој партији: Средство за стерилизацију машине на бази лимунске киселине, кертриџ, чак 37.400 комада по цени од 426,00 динара по комаду. Више од три пута него претходне године. Занимљиво је да је број дијализа на овим апаратима увећан за око 50% (!), а средство на бази лимунаде је увећано за више од 300% па смо дошли скоро до 16 милиона динара за ову ставку. Можда нисте чули да фирма Gambro која је производила апарате АК Ултра 200 не постоји већ трећу годину и да је престала да постоји управо због оваквог приступа: пуно малих скупих производа који дијализу треба да учине сасвим посебном. Вероватно нисте чули да је и Fresenius некада продавао средство на бази лимунске киселине које се звало Цитростерил, па га одавно више не продаје у Србији. Истина је да је стерилизација лимунском киселином добра за апарате за дијализу, али лимунску киселину можете наћи у свакој продавници. Дајемо вам један пример са приложеним фискалним рачуном.

Пре извесног времена у једном Вашем одговору сте навели да РФЗО мора да заштити два најважнија снабдевача дијализним материјалом. То је свакако био скандал, да се у току једне јавне набавке јавно одредите да некога штитите. Како су у Србији скандали сванодневна појава и то је прошло и брзо пало у заборав. Оно што овде упада у очи је да ипак не штитие та два добављача подједнако. Постоје мале симпатије према једном. Зато се овај други као нешто буни у дописима које вам је послао у овом поступку.

Једном понуђачу сте умањили цене за значајне износе, а другом су цене остале на лепом нивоу, а количине су повећане за више од 30%. Све то и не би било тако необично да је „миљеник“ продужио регистрацију апарата у Агенцији за лекове. Ви сте повећали број тетмана на апаратима који се одавно не производе и нису регистровани у Агенције за лекове, а на оним апаратима који су регистровани смањили сте цене и количине. То је занимљива стратегија.

Поновљамо вам захтев за измену конкурсне документације:

– Свака ставка из техничке спецификације треба да буде засебна партија.“

(http://www.javnenabavke.rfzo.rs/download/javne%20nabavke/centralne/404-1-110-15-45%20ODGOVOR%20NA%20DODATNO%20POJASNJENJE-26.06.pdf)

O čemu se radi?

Šta reći na kraju ovakve argumentacije?

Ništa.

Republička Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki usvojila je ove argumente i naložila da se predmetna javna nabavka PONIŠTI u celini!

http://www.kjn.gov.rs/sw4i/download/files/article/1800-2015odlukark.pdf?id=14871

Drugi skandal, vezan je za Fresenius, naravno, i taj je skandal mnogo opasniji. Opasniji po neke članove stručnih komisija, ali i sve birokrate iz RFZO-a koje su učestvovale u ranijim komisijama.

O čemu se radi?

Radi se o neodržavanju dijaliznih tendera već treću godinu zaredom.

Poslednji tender za dijalizatore je održan novembra 2013. godine i RFZO je odlučio da po njemu nastavi snabdevanje i narednih godina, jer je, kao, na tom tenderu postigao uštede od 30% u odnosu na cene dijaliznog materijala na prethodnim tenderima.

Na ovo snabdevanje mimo zakona, naravno da su se žalile firme koje očekuju raspisivanje novih tendera, jer u tome vide svoju šansu da i one nešto prodaju. А dа је Zakon kršen, u to nema nikakve sumnje!

Postupak je privukao pažnju, ili je dodeljen, Tužilaštvu za organizovani kriminal!

Ni manje ni više.

Ali, i RFZO je imao svoju (tanušnu) odbranu.

Oni su sve radili u interesu pacijenata! (Pazi sad to, kukala nam majka, ako nas ovi brane …)

Jer, kao, kad se raspiše regularan tender, onda se uvek neko žali, pa se dugo čeka na odluku, pa Republička komisija usvoji (!?!) žalbe, pa traže novi tender … a bolesnici ne mogu da čekaju, pa eto, oni zato nastave po starim kvotama i starim cenama, sami kupuju.

I tako su kažu, na tom tenderu iz 2013. postignute dobre cene, 30% manje.

Ali …

Uvek ima neko ali … što devojci sreću kvari.

U međuvremenu, održani su regularno tenderi za dijalizni materijal u vojnim dijaliznim centrima (VMA, Niš i Novi Sad).

Na tim tenderima u većini partija pobeđuje japanski Nipro, sa cenom još 30% manjom od one kojom su se hvalili predstavnici RFZO!

A što je najinteresantnije, Fresenius je na vojnom tenderu prihvatio tu trku u snižavanju cena i sam je oborio cene svojih materijala na istorijski minimum, pokušavajući da udavi Nipro i da im stavi katanac na sve aktivnosti u Srbiji. Fresenius je tada ponudio „domaće“ dijalizatore za 887 do 1078 dinara. Najveći Freseniusov dijalizator, HdF100S, 2,4m2 površine, tada je (konačno) bio samo 1078 dinara. (FMC cene: 1,3m2LF: 887   1,6m2LF: 897   1,3m2HF: 887   1,6m2HF: 969   1,8m2HF: 1029   2,4m2HF: 1078 RSD) – i opet su poraženi, nižim cenama, Japanaca.

Šta se dalje dešava?

Ove cene, sa vojnog tendera, dospeju, naravno i do Tužilaštva za organizovani kriminal, koje sada dobija i dokaz, crno na belo da RFZO nabavlja bez tendera i skuplje, a Vojska zakonito nabavlja, a mnogo jeftinije.

Cene za stotinjak vojnih pacijenata su očigledno za oko 30% (još) manje od onih koje država plaća za ostalih 4500 dijaliznih bolesnika u Srbiji već treću godinu zaredom.

Država je očigledno i svesno pokradena!

Tužilaštvo ne može ostati nemo.

Ključni dokaz, su cene sa vojnog tendera. Materijalni dokaz!

Zicer.

Dobitna situacija, koju nijedna država, nijedno Tužilaštvo, ne bi propustilo da realizuje.

Ali, nikada ne potcenjujte Freseniusove kapacitete i stepen korumpiranosti domaćih „državnih službenika“.

Fresenius je dakle platio najskuplje pravne mozgove, da mu naprave izlaz iz ovog ćorsokaka, u kojeg su zapali „emotivno reagujući“ na Nipro.

Zainteresovani za izlaznu strategiju, osim FMC menadžera, bili su naravno i domaći saučesnici iz RFZO-a, članovi Komisija, itd. itd.

I šta su smislili?

Pa, kao ne mogu se te cene upoređivati!?!.

Nisu kao, isto vojni pacijenti i civilni pacijenti!?! (I sve takve gluposti).

U pitanju su, kao, „različiti komercijalni uslovi“, jer vojni tender je tražio isporuku materijala u Beogradu, što je mnogo blizu i jednostavno, a ne kao civilni tender isporuke širom Srbije, na 51 adresu, pa kao, vojni fond plaća u roku od 30 dana, a civilni u roku od 90 dana, pa sve tako neke kapitalne razlike, koje se u suštini svode na: transport.

Da li je moguće da cena transporta čini 30% cene dijaliznog materijala?

Nema šanse. Toliko svi znamo.

Ali, ono što ne znamo, a ni iz priloženih papira nismo shvatili (http://www.kjn.gov.rs/sw4i/download/files/article/1800-2015odlukark.pdf?id=14871), zašto je Republička komisija uvažila ovu žalbu Freseniusa.

Pitali smo nekoliko nezavisnih komentatora, da ne kažemo „analitičara“ dijaliznih zbivanja.

Većina misli da je Republička komisija ovim usvajanjem žalbe dala alibi nekima da ne odu u zatvor.

Drugim rečima: onu potpuno dobijenu tužilačku poziciju, je učinila spornom, jer nije uvažila cene koje su postignute na vojnom tenderu. Dozvolila je duple standarde, različite cene, za isti proizvod, pri čemu su cene za stotinjak (vojnih) pacijenata bile značajno manje nego cene za 4500 pacijenata u celoj Srbiji!?! Ispade da se za malu porudžbinu daje popust, a za veliku ne.

Ko u tome nađe logiku treba mu dati Nobelovu nagradu.

Takvom odlukom mnoga dupeta su ostala spašena (verovatno), ali je i država ostala opljačkana (sigurno).

A onda je usledilo i otkriće koje je zapravo pravi i jedini dijalizno-tenderski hit leta 2015. godine.

Nije Fresenius imao pametne pravnike pa je Komisija usvojila njihovu žalbu. Ispostavilo se da supruga od predsednika Komisije radi u jednoj od zaštićenih firmi „po tipu“ aparata.

Otuda odjednom postaje jasnije zašto su neproporcionalno porasle potrošnje (300%) za aparate koji se više ne proizvode.

I postade i jasnije kako su i zašto su, „ljuti protivnici“, dugogodišnji monopolisti ili bipolisti, konačno dospeli pod kontrolu Komisije za zaštitu konkurencije (link).

Jer, javna je tajna da se oni o svemu dogovaraju, da su direktori tih firmi dugogodišnji saradnici i da se međusobno ispomažu, obično u korist Freseniusa, jer koga je moliti nije ga ljutiti…

Dakle, po zakonu, republička Komisija je bila dužna da po službenoj dužnosti pokrene postupak za poništenje protivzakonito sklopljenih ugovora sa tendera 2013. godine, ali ona to nije učinila jer je bila u sukobu interesa. Supruga predsednika Komisije radi kao šef pravne službe u firmi koja učestvuje u svim dijaliznim tenderima i prodaje „po tipu aparata“, tj. bez konkurencije.

Kad se to otkrilo, predsednik te Komisije brže bolje podnosi ostavku, da bi pobegao od odgovornosti, ali …

Ali, na odlukama te Komisije i dalje su njegovi potpisi, tj. i dalje je predsednik.

Nećemo vam ovde ni prepričavati, niti citirati, tekstove iz odluka republičke Komisije, jer je to jedna neubedljiva, terminološki zbrkana, misaono zapetljana, nemušta konstrukcija, u kojoj se ne mogu naći nikakvi argumenti.

Monopolistima i njihovim zaštitnicima bi bilo jednostavnije da su slobodno upotrebili onu čuvenu frazu od Šuntavila:

„Jer, tako smo u mogućnosti.“

(Just because we can)

Suntavilo

Na ove odluke nema žalbe.

.

DiaBloG – 2015

.

.     .     .


Jer, tako smo u mogućnosti

.     .     .

Nabavke-po-tipu-kompanije-01.     .     .

Nabavke-po-tipu-kompanije-02.     .     .

Nabavke-po-tipu-kompanije-03.     .     .

Pravnici RZZO protiv FMCa

https://dijaliza.wordpress.com/2013/10/18/pljacka-drzave-po-tipu-masine/

 .    .    .

Priznanje-citajte kako je napisano.     .     .

jer-tako-smo-u-mogucnosti-02 .     .     .

Branićemo monopoliste, jer tako smo u mogućnosti

.     .     .

Bolesnici brane našu dijalizu, jer tako smo u mogućnosti

.     .     .     .     .



Pismo o Freseniusu koje nijedan medij nije smeo da objavi

Tehnologija rada i vladavine Freseniusa u Srbiji:

Nastavljamo sa raskrinkavanjem muljavina najveće globalističke dijalizne aždaje na ovim prostorima. Zahvaljujući uzbunjivačima iz samog Frezenijusa, imamo tačne podatke, koje nažalost trenutno niko nije smeo da objavi. Evo pisma naše redovne čitateljke i saradnice:

Poštovani,

U vezi vašeg ranijeg posta: Srategija dijalizno-farmaceutskog biznisa u Srbiji: manipulacije i prevare sirotinje raje želim da vam kažem i šta je bilo dalje.

Ako vam je promakla nedavna vest iz Vršca, evo da vas obavestim, doživeli smo i šesto slikanje 🙂

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2014&mm=12&dd=08&nav_id=933727

Nisam ni dijalizni pacijent, niti medicinar, ali znam mnogo o samom procesu dijalize i sve o dijaliznom materijalu i procesu proizvodnje istog. Zaista se divim vašim naporima da svetu otvorite oči i naterate masu na zdravorazumsko razmišljanje.

Mislim da ste svesni sveopšte cenzure, pa se nadam da će moj komentar naći put do javnosti preko vašeg sajta, jer su moji komentari celo vreme cenzurisani i na B92 sajtu i na sajtu Politike.

Zaista me boli i poražava činjenica na šta se novac poreskih obveznika Srbije traći.

U Fresenius Medical Care fabrici u Srbiji proizvode se dijalizatori, arterijsko-venski sistemi i dijalizne tečnosti (tzv. koncentrati). Dijalizatori se proizvode na liniji staroj 40tak godina koja je iz nekadašnje fabrike u Nemačkoj premeštena kao izamortizovano osnovno sredstvo u tadašnji Hemomed. Količine se proizvode samo za lokalno tržište i tehnologija proizvodnje je bar 40 godina stara. Očekivali bi onda da su bar cene tih dijalizatora za domaće tržište niže, ali i sami znate da to nije tako. Nove serije dijalizatora FX i Cordiax se naravno ne proizvode u Vršcu. Koncentrati se takođe proizvode samo za lokalno tržište i o toj tehnologiji lično ne znam mnogo, da li je zastarela ili ne.

Arterijsko venski sistemi se proizvode za izvoz, ali tu tehnologije nema. Potrebna je samo radna snaga istrenirana da radi na takt od 5 sekundi. Kada su shvatili da ne mogu da naprave robota koji bi sklapao arterijsko venski sistem, Nemci su proizvodnju izmestili u zemlje sa jeftinijom radnom snagom (još pre 20 godina).

Klanjanje investitorima

A sam proces proizvodnje izgleda ovako: Na liniji dugoj 20tak metara sa obe strane sedi po 20tak radnica sa kanticom lepka ispred sebe i komponentama. Svaka od njih ima 5 sekundi da zamoči komponentu u lepak, spoji dva dela i vrati poluproizvod na traku gde ga sledeća radnica preuzima, dodaje svoju komponentu i šalje dalje. I tako celu smenu, 8 sati dnevno.

Za takvo radno mesto građani Srbije plaćaju 10.000 EUR.

Ne mogu da se pomirim sa tako lošim i unazađujućim modelom ekonomskog rasta. I bez ikakvih subvencija države Nemci bi proizvodnju proširili, jer ne postoji mesto u Evropi gde mogu proizvesti arterijsko venski sistem sa nižim troškovima. Ali ne, gde bi se onda politička elita slikala i gde bi se zapošljavao stanački kadar, kao znak zahvalnosti za odobrene subvencije. Da je neko pogledao finansijske izveštaje firme (koji su svima dostupni na sajtu Agencije za Privredne Registre, video bi da firma ima snažnu cash poziciju i da nema apsolutno nikakav problem sa likvidnošću (31.12.2013. po zvaničnim finansijskim izveštajima Fresenius Medical Care doo Vršac je imao preko 2 milijarde dinara u gotovini i kratkoročnim finansijskim plasmanima, tj. preko 18 miliona eura po zvaničnom srednjem kursu. K’o od šale su mogli da celu investiciju od oko 16 miliona eura isplate u samo jednoj godini i da ne ugroze poslovanje. Tako da je potpuno besmisleno i neopravdano davati subvenicije takvoj firmi koja nije unela nikakvu novu tehnologiju ili alate i ni na koji način ne stvara bazu za dalji ekonomski napredak, nego samo lepak tehnologija.

Najbesmisleniji deo mi je izjava: „Ko ne može, kome to smeta, u njemu je problem, jer mi hoćemo da napravimo zdravo društvo zasnovano na poštovanju principa tržišne ekonomije“. A svemu je prethodila izjava da će kompanija biti potpuno integrisana u zdravstveni sistem Srbije i da svi moraju da se naviknu na konkurenciju i tržište. Kao da je Fresenius do juče bio potpuno dezintegrisan i svi su mu nabijali klinove u točkove.

Imala bih još puno da kažem ali ću ovde stati jer ne želim da se udaljim od aktuelne teme.

Iz privatnih razloga bih molila da ostanem anonimna, nadam se da ćete razumeti.

 

Srdačan pozdrav,

 

do sledećeg javljanja.

 

M. N.

 

.     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .

privatizacija.     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .

 Još sličnih tekstova:

Privatne bolnice za hemodijalizu    Smrtnost kod privatnika    Tajna ispitivanja na Srbima u privatnim HD centrima  Serviser sprečio skandal i zatvaranje bolnice za hemodijalizu   Republički Zavod za zdravstveno osiguranje čuva monopol firmi „Fresenijus MC“   Doktorka otpuštena iz FMC-a jer je brinula o pacijentima    Dosije XXXXXXXL – nastavak internet natpisa o mahinacijama firme FMC    Nevoljni učesnici u FMC ispitivanju smrti uživo – obelodanjen projekat MONDO.    Ključni dokaz o tome da FMC upravlja postupcima Udruženja pacijenata   Ispitati političku pozadinu cene dijalize    Kako izgleda briga o pacijentima u Fresenius dijaliznim centrima u Srbiji, I deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, II deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, III deo.    600 000 dinara mesečno je malo mnogo, ali naći ćemo način …- Dialiks IV   Prilika da se zaradi još malo para …- Dialiks V    O Freseniusovim aparatima, dijalizatorima, koncentratima, jonometrima i ostaloj opremi, ali iskreno, iznutra, od njih samih-Dialiks VI    Dialeaks dokumenti: Stenogram sastanka lekara i direktora FMC Beograd    Pljačka države po tipu mašine    Strategija dijalizno-farmaceutskog biznisa u Srbiji: manipulacije i prevare sirotinje raje   Thanksgiving Day   Mučenik iz Banjaluke    Ponovo problemi sa Frezenijusovim aparatima i dijalizatorima     Afera plus: Kako Fresenius namiče profit u Republici Srpskoj?    Kako nam se nabavljaju dijalizatori?     Preko 5000 sudskih postupaka protiv Freseniusa – pacijenti pokrenuli     Otkrivamo: ko su novinari, mediji i bolesnici koji zastupaju interese dijaliznog privatnika?    Rasprava između Fonda zdravstva i Freseniusa, te odluka Državne komisije o nabavci dijalizatora      Protestno pismo japanske dijalizne firme Nipro srpskom Fondu zdravstva    I Narodna Republika Kina pokrenula istragu protiv Freseniusa    Skandal: pare namenjene poplavljenima dali Frezeniusu!!!      Afera plus: kako Fresenius namiče profit u Republici Srbiji     Šamar državnom zdravstvu na koji nije odgovoreno      Da li će opet sve ostati Među nama?

.     .     .

Priznanje-citajte kako je napisano.     .     .

Kontinuirano otvaranje01.     .     .

Kontinuirano otvaranje02.     .     .

Kontinuirano otvaranje3.     .     .

Kontinuirano otvaranje04.     .     .

Kontinuirano otvaranje4b.     .     .

Kontinuirano otvaranje05.     .     .

FMC i VLAST.     .     .

FMC i VLAST2………………………………………………………………………………………………………

.     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .     .

Picture1b

.     .     .

Protestno pismo japanske dijalizne firme Nipro srpskom Fondu zdravstva

Protestno pismo predstavništva japanske dijalizne firme Nipro srpskom Fondu zdravstva

Posle teksta Kako nam se nabavljaju dijalizatori i Rasprave između Fonda zdravstva i Freseniusa o nabavci dijalizatora u Srbiji, donosimo vam i drugu raspravu, ovaj put između RFZO i predstavništva japanske firme Nipro. Takođe, vrlo zanimljivo štivo, indikativno za kritičko sagledavanje načina na koji nam se nabavljaju, za nas, najvažnija medicinska sredstva.

Pismo predstavništva japanske firme Nipro u Srbiji je zvanični i originalni dokument iz dokumentacije Fonda zdravstva Srbije, donosimo ga u celini, bez skraćenja:

Republički fond za zdravstveno osiguranje

Direktoru

Jovana Marinovića 2, 11000 Beograd

  • Globalni osvrt na stanje nabavki materijala za dijalizu u Republici Srbiji u formi odgovora na navode RFZO iznete u dokumentu 08/2 br. 404-1-53/14-11, „Dodatno pojašnjenje u vezi sa pripremom ponude u javnoj nabavci materijala za dijalizu – dijalizatori za period od godinu dana, br. JN 404-1-110/14-66“

Poštovani,

Kao ovlašćeno lice privrednog društva «Diamed» d.o.o. Beograd koje na teritoriji Republike Srbije zastupa i distribuira proizvode NIPRO Corporation, Osaka, Japan, osećam potrebu, ali i moralnu, ljudsku i profesionalnu obavezu da odreagujem na Vaše navode iznete u Dodatnom pojašnjenju 08/2 br. 404-1-53/14-11 od 21.05.2014. a u vezi javne nabavke dijalizatora JN br. 404-1-110/14-66 raspisane od strane RFZO kao naručioca. Nalazim da su mnogi od iznetih navoda potpuno netačni, a mnogi su posledica očiglednog uticaja na Vas kao naručioca. Ujedno, ovim dopisom želimo i da Vam ukažemo na neke činjenice koje Vam možda do sada nisu poznate, a od izuzetnog su značaja za Vas kao praktično jedinog tela odgovornog za nabavku materijala za dijalizu u Republici Srbiji, ali i za krajnje korisnike – pacijente, njih blizu 5.000, koji se svakodnevno leče na dijalizi u Republici Srbiji.

Posebno naglašavam da nam je, kao društveno odgovornoj kompaniji, jedini cilj unapređenje sistema nabavke materijala za dijalizu.

Ovom prilikom, iskoristiću Vaše Dodatno pojašnjenje 08/2 br. 404-1-53/14-11 da citirajući Vaš originalni tekst (u daljem tekstu prikazan kao ћирилични фонт) prokomentarišem sve sporne, nejasne ili neistinite navode, ali i navode sa kojima se slažemo.

I  „Наручилац се, приликом дефинисања односа количина дијализатора према начину стерилизације руковођен пре свега економским разлозима и потребом да се обезбеди сигурност у снадбевању.“ …

Teško je poverovati da se RFZO kao naručilac ovde vodio ekonomskim razlozima imajući u vidu da je tokom 2013. godine, kada je omogućeno da ravnopravan tretman u javnim nabavkama imaju dijalizatori sterilisani jonizujućim zračenjem (Gamma i E-beam), upravo postignuta najniža cena dijalizatora u Republici Srbiji u poslednjih 15 godina (a verovatno i mnogo više), i RFZO-u omogućena višemilionska ušteda na ovoj vrsti materijala. Ne postoji nijedan suvisao i ekonomski opravdan razlog da se ponovo pruži prednost dijalizatorima sterilisanim vodenom parom u odnosu na dijalizatore sterilisane jonizujućim zračenjem. Logički je nerazumljiv citirani navod RFZO-a koji, paradoksalno, dovodi do zaključka da je za RFZO ekonomski potpuno opravdano dati prednost dijalizatorima čija je cena godinama u nazad bila takva da je omogućavala ogromno odlivanje novca iz Budžeta RFZO van Republike Srbije, ali i u džepove određenih lokalnih moćnika.

Takođe nije jasno kako će se obezbediti sigurnost u snabdevanju davanjem prednosti dijalizatorima sterilisanim vodenom parom. Dalje u tekstu Vašeg dokumenta 08/2 br. 404-1-53/14-11, RFZO se jasno opredelio da svesno daje prednost kompanijama koje nude dijalizatore sterilisane vodenom parom da bi se smanjio rizik da Vas upravo te kompanije ostave bez drugih vrsta materijala i usluga. Dalje, tokom 2013. kada je omogućeno da ravnopravan tretman u javnim nabavkama imaju dijalizatori sterilisani jonizujućim zračenjem, nije bilo problema u sigurnosti snabdevanja dijalizatorima, pogotovo u snabdevanju dijalizatorima proizvođača NIPRO Korporacije sterilisanim Gamma zracima. Upravo ovi dijalizatori su imali ne veliki ali ipak značajan udeo na prošlogodišnjem tržištu. U tom smislu ponovo nije jasno kako će se ograničavanjem pristupa ovim dijalizatorima obezbediti sigurnost u snabdevanju.

Kao dokaz neuspešnosti ovakvog postupanja RFZO mogu Vam navesti sledeće: – upravo jedna od kompanija čije ste interese pokušali da zaštitite ovakvim davanjem prednosti dijalizatorima sterilisanim vodenom parom je uložila zahtev za zaštitu prava kojim je obustavljen postupak trenutno aktuelne javne nabavke dijalizatora, i onemogućeno je blagovremeno, pravovremeno, pouzdano i legalno snabdevanje ovom vrstom materijala. Na koji način u ovom slučaju RFZO kao naručilac tumači svoj navod da se davanjem prednosti dijalizatorima sterilisanim vodenom parom rukovodio potrebom da se obezbedi sigurnost u snabdevanju?

Jedini problemi koji su tokom 2013. godine onemogućavali sigurnost u snabdevanju zdravstvenih ustanova dijalizatorima, bili su problemi koji su izazvani nepravovremenim i/ili nekorektnim raspisivanjem javnih nabavki ove vrste materijala od strane RFZO. Ovi problemi nisu bili do dijalizatora sterilisanih jonizujućim zračenjem nego su isključivo do RFZO kao naručioca u javnim nabavkama materijala za dijalizu. U prošlogodišnjim dokumentima vezanim za ove javne nabavke, RFZO licemerno tvrdi da zahtevima za zaštitu prava ponuđači opstruiraju javne nabavke materijala za dijalizu. Prvo, skoro svi ovi zahtevi su bili usvojeni od strane Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, koja je delimično ili u potpunosti poništavala ove javne nabavke, potvrđujući osnovanost podnetih zahteva za zaštitu prava. Drugo, legitimno je pravo svakog ponuđača ili zainteresovanog lica da brani svoja prava za koja smatra da su mu ugrožena. Treće, svako rešenje Republičke komisije kojim je osporena neka od Vaših javnih nabavki materijala za dijalizu sadržalo je odredbu da ukoliko naručilac ponovo organizuje sličnu javnu nabavku, mora u njoj ispraviti sve nedostatke zbog kojih je predmetna javna nabavka osporena/poništena. RFZO to nije činio, već je iz jedne u drugu javnu nabavku ponavljao iste greške, a ponuđače koji ponovo ulažu zahteve za zaštitu prava RFZO je ponovo optuživao da opstruiraju javnu nabavku. Logično gledano, konstantno ponavljanje iste ili slične greške nije spontana stvar već svesno činjenje propusta, čime se postiže svesno stvaranje izgovora za optuživanje ponuđača koji se ne mire sa raspisivanjem nabavki pod bilo kakvim uslovima, ali i izgovora za raspisivanje javnih nabavki po hitnom postupku, kojima se zaobilaze mnoge odredbe važećeg Zakona o javnim nabavkama. Ovakvo postupanje RFZO predstavlja klasičan primer zloupotrebe odredbi Zakona o javnim nabavkama. Ova zloupotreba formalizovana je stvaranjem legislativne opstrukcije u snabdevanju materijalom za dijalizu koji je neophodan za život hroničnih bubrežnih bolesnika, samo da bi se stvorila situacija hitnosti, koja bi opravdala primenu hitnog pregovaračkog postupka. Situacija sa trenutno aktuelnom javnom nabavkom dijalizatora (JN br. 404-1-110/14-66) govori u prilog tome – Konkursna dokumentacija u ovoj javnoj nabavci, pored mnogih svojih nedostataka, čak i ne sadrži obrazac strukture cene, dokument koji prema važećem Zakonu o javnim nabavkama predstavlja deo obavezne sadržine konkursne dokumentacije. Na ovaj način formirana konkursna dokumentacija predstavlja otvorena vrata da se ova javna nabavka poništi iz proceduralnih razloga. Ja sam svestan činjenice da RFZO može na hiljade načina obrazlagati ovakve svoje postupke, ali definitivan rezultat je da RFZO svesno nije organizovao blagovremene i kvalitene javne nabavke materijala za dijalizu, a koje bi obezbedile sigurnost u snabdevanju. Kao dokaz ove tvrdnje poslužiću se poslednjom realizovanom javnom nabavkom materijala za dijalizu, JN br. 404-3-110/13-130 čiji je postupak sproveden novembra / decembra 2013. godine. Naime, još 12.12.2013. godine RFZO je upoznat da je Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki svojim rešenjem poništila u potpunosti ovu javnu nabavku, u fazi pre potpisivanja ugovora. Ovog trenutka nema potrebe da detaljno ulazim u činjenicu da je RFZO posle toga potpuno nelegitimno nastavio realizaciju ove javne nabavke pod izgovorom hitnosti rešavanja problema u snabdevanju koji je opet sam RFZO izazvao.

Nipro standČinjenica je da RFZO od 12.12.2013. pa do 09.05.2014. (skoro punih 6 meseci) kao naručilac nije ni pokušao da realizuje drugu, legitimnu javnu nabavku materijala za dijalizu, ne bi li pravovremeno i na legalan način omogućio snabdevanje zdravstvenih ustanova u Republici Srbiji materijalom za dijalizu. Ovo govori u prilog svemu osim u prilog opredeljenosti RFZO da obezbedi sigurnost u snabdevanju dijaliznim materijalom.

Ovog trenutka se nalazimo u veoma paradoksalnoj situaciji, gde RFZO funkcioniše protiv sopstvenih obaveza i interesa, a privredno društvo DiAMED d.o.o., sa svojim vlasnicima i NIPRO Korporacijom kao krajnjim principalom, ulažući svoje sopstvene resurse vodi iscrpljujuću borbu sa duboko ukorenjenim monopolom, nepoštovanjem zakona, nelojalnom konkurencijom, formiranjem i zloupotrebom monopolskog položaja, izigravanjem Zakona o javnim nabavkama, rigidnošću sistema i nedostatkom volje i/ili mogućnosti da se loše stvari promene. Privredno društvo DiAMED d.o.o. čini to prvenstveno u interesu zaštite pacijenata, ali i Budžeta RFZO, kao i Republike Srbije, a u poslovnom smislu radi zaštite interesa NIPRO Korporacije, i postavljanja NIPRO proizvoda za dijalizu na mesto koje opravdano zaslužuju.

II – Дијализни центри у Србији, до сада, практично и нису снадбевани дијализаторима стерилисаним јонизујућим зрачењем. Разлози за то у овом тренутку нису од значаја, с обзиром да је Наручилац у претходном периоду уклонио све административне препреке за улазак таквих дијализатора на тржиште Србије. С обзиром да је јасно да велики део стручне јавности и удружења пацијената (Удружење дијализних пацијената са ВМА, Удружење бубрежних болесника и пацијената и инвалида на кућној дијализи Републике Србије „Реналис“, Савез организација бубрежних инвалида Републике Србије и Удружење инвалида Србије на кућној дијализи Београд), који су своје недвосмислено мишљење изнели на бројним састанцима одржаним у просторијама Републичког фонда, преферира употребу дијализатора стерилисаних воденом паром, сматрамо да је нужно постепено увођење дијализатора стерилисаних јонизирајућим зрачењем у употребу у дијализним центрима из Плана мреже. Наручилац посебно мора да води рачуна и о пацијентима и њиховим захтевима, имајући у виду стање у којем се ти пацијенти налазе. Постепеним увођењем и показивањем резултата који се постижу са таквим дијализаторима сматрамо да ће се на најбољи могући начин одагнати све сумње које постоје према дијализаторима стерилисаним јонизирајућим зрачењем.“

Protivno iznetom navodu već u prvoj rečenici prethodnog citata, ističemo lako provreljivu činjenicu da su tokom 2013. godine dijalizni centri u Srbiji su snabdeveni sa oko 15-20 % dijalizatora sterilisanih jonizujućim zračenjem. Tačan procenat nije lako utvrditi jer je solidan deo dijalizatora nabavljen potpuno netransparentno, mimo bilo kakvih javnih nabavki. Obrazloženje – RFZO je u javnim nabavkama dijaliznog materijala planirao nabavku dijalizatora u broju koji je manji od potreba proračunatih na osnovu zvaničnih podataka o broju pacijenata koji se leče dijalizom, izuzimajući pacijente koji se dijaliznim materijalom ne snabdevaju putem javnih nabavki raspisanim od strane RFZO. Ukoliko je postupak uvođenja dijalizatora sterilisanih jonizujućim zračenjem već počeo tokom 2013. godine, šta znači vraćanje korak nazad ponovnom davanju prednosti dijalizatorima sterilisanim vodenom parom ostaje potpuno nejasno.

Nipro dijalizatorVremenski period koji je prethodio 2013. godini bio je okarakterisan nabavkom isključivo dijalizatora sterilisanih vodenom parom. Naprotiv Vašoj gore iznetoj tvrdnji, razlozi za to su od izuzetnog značaja. U vremenskom periodu pre 2013. godine RFZO je činio sve da spreči dolazak na tržište dijalizatora sterilisanih drugim vidovima sterilizacije, osim vodenom parom. Praktičan i održiv razlog za to jednostavno nije postojao niti može postojati, pa zbog toga smatramo da je RFZO to činio svesno štiteći interese kompanija koje u Srbiji prodaju isključivo dijalizatore sterilisane vodenom parom. To je rađeno pod izgovorom da je stručna javnost tako zahtevala, da to ne zavisi od RFZO nego od stručnih komisija (koje su kontradiktorno formirane upravo od strane RFZO), da tako žele pacijenti itd.

Ostaje potpuno nerazumljivo i najblaže moguće rečeno neshvatljivo da RFZO i dalje koristi iste izgovore (pošto se to ne može nazvati razlozima) kada ponovo daje prednost dijalizatorima sterilisanim vodenom parom u odnosu na dijalizatore sterilisane jonizujućim zračenjem. RFZO tvrdi da je uklonio administrativne prepreke za ulazak na tržište Srbije upravo dijalizatora sterilisanih jonizujućim zračenjem. Nije jasno zašto onda upravo RFZO kao naručilac postavlja nove, praktične prepreke pred ovu vrstu dijalizatora dajući prednost dijalizatorima sterilisanim vodenom parom.

RFZO dalje tvrdi da je veliki deo stručne javnosti izneo svoje nedvosmisleno mišljenje kojim preferira upotrebu dijalizatora sterilisanih vodenom parom. Ovom prilikom jasno i nedvosmisleno osporavam stručnost svakog navodno stručnog lica koje može stajati iza ovakvog stava. Jasno je da pacijenti mogu biti dovedeni u zabludu, kao i da nemedicinski deo RFZO može biti doveden u zabludu po tom pitanju. Isto tako je jasno da svako stručno lice iz oblasti nefrologije i dijalize vrlo dobro zna da jedino što jedne dijalizatore čini boljim od drugih jeste njihova funkcionalnost. Ova funkcionalnost predstavlja stepen kojim su oni u mogućnosti da očiste krv od štetnih supstanci, a pri tome štedeći korisne supstance. Metod sterilizacije ni na koji način nije relevantan, već isključivo funkcionalnost i bezbednost dijalizatora. Organizam pacijenta ne zna na koji način je dijalizator sterilisan, ali itekako dobro zna da li ga taj dijalizator bolje ili lošije oslobađa od štetnih supstanci.

Ista ta „stručna“ javnost već godinama unazad ima ispred sebe kataloge recimo dijalizatora NIPRO Korporacije, gde je nedvosmisleno jasno da su garantovane performanse ovih dijalizatora u velikoj meri bolje od performansi dijalizatora sterilisanih vodenom parom koji su se do 2013. godine isključivo nabavljali u Republici Srbiji. Ukoliko toj „stručnoj“ javnosti nisu bili dostupni katalozi i brošure, bili su im dostupni kongresi i sajmovi vezani za dijalizu, gde su se mogli upoznati sa svim dijaliznim proizvodima. Međutim, upravo na te kongrese i sajmove je „stručna“ javnost godinama unazad odlazila pod finansijskim pokroviteljstvom monopolistički utvrđenih kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o., te je jasno da će štititi upravo interese ovih kompanija. Godinama unazad ta ista „stručna“ javnost se grčevito bori da se održi ustanovljeni monopolski položaj na tržištu dijalizatora u Srbiji, govoreći isključivo o metodu sterilizacije dijalizatora, a čak ni ne pominjući funkcionalni kvalitet dijalizatora, a što je za pacijenta najbitnije. Upravo predstavnici ovakve „stručne“ javnosti su se nalazili i u komisijama za izradu RFZO Pravilnika o standardima materijala za dijalizu koji se obezbeđuju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja (u daljem tekstu: Pravilnici), kao i u tenderskim komisijama u javnim nabavkama materijala za dijalizu. Upravo ova lica su postupala isključivo u skladu sa interesima monopolskih kompanija insisitirajući u navedenim Pravilnicima, kao i prilikom izrade konkursnih dokumentacija, isključivo na sterilizaciji dijalizatora vodenom parom, ali ne i na kvalitetu dijalizatora. O nepristrasnosti i stručnosti dela ove „stručne“ javnosti govori i naše saznanje da je jedno od lica koje je često bilo član ovde navedenih komisija u širim krugovima naše medicinske javnosti neformalno poznato i žargonski okarakterisano kao „Fresenius-ov maneken“.

Ovde želim posebno da napomenem da je privredno društvo DiAMED d.o.o. još 2010. godine, putem svog pravnog zastupnika, zahtevalo od RFZO obrazloženje za uvođenje standarda sterilizacije dijalizatora isključivo vodenom parom u Pravilnik o standardima materijala za dijalize koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Odgovor dobijen od RFZO, kod Vas zaveden pod brojem 04/2 br: 07-41/10-1 od 20.09.2010. je bio zbunjujuć i kontradiktoran. Kao razlog za uvođenje ovakvog sramnog i diskriminatornog standarda RFZO je priložio tabelu sa uporednim karakteristikama dijalizatora sterilisanim različitim metodama sterilizacije. U ovoj tabeli pozivajući se na naučne reference jasno je navedeno da najlošije funkcionalne karakteristike pokazuju upravo dijalizatori sterilisani vodenom parom, dok najbolje funkcionalne karakteristike pokazuju dijalizatori sterilisani gamma zracima. Da li je više uopšte potrebno komentarisati „stručnu“ javnost koja je u stanju da ovakve podatke pretoči u neki standard, bez stida, srama i profesionalne savesti.

Insistiranje na metodu sterilizacije dijalizatora, a ne i na funkcionalnom kvalitetu dijalizatora moralo je u Republici Srbiji imati ozbiljne posledice po pacijente koji se leče dijaliznim tretmanima, te u tom smislu pozivam RFZO da u budućem vremenu promeni svoj stav po ovom pitanju. Ove posledice po pacijente nisu nesagledive već su vrlo jednostavno objašnjive i lako sagledive. Imajući u vidu da su ti pacijenti primorani da se doživotno (ili do transplantacije), zarad održanja života podvrgavaju dijaliznim tretmanima svaki drugi dan u trajanju od oko 5 časova, jasno je da se oni dijaliziraju prosečno oko 160 puta godišnje, t.j. 800 časova godišnje provedu na dijalizi, odnosno nešto manje od 10% svog života provode dijalizirajući se. Dijalizator koji u funkcionalnom smislu predstavlja zamenu za bubreg, čini okosnicu lečenja dijaliznim teretmanom. Ako se sve ovde navedeno uzme u obzir, nije teško zamisliti koliki boljitak za svakog pacijenta može predstavljati čak i procentualno mali porast u kvalitetu dijalizatora kojim se pacijent dijalizira.

Nipro HD aparatPrema nama dostupnim podacima koji variraju iz godine u godinu i variraju od izvora do izvora, tokom prethodnih godina u kojima je „stručna“ javnost insistirala na dijalizatorima sterilisanim vodenom parom, a ne na kvalitetu dijalizatora, smrtnost dijaliznih pacijenata u Srbiji je bila između 13 i 20% godišnje. U Japanu, gde se preko trećine dijaliznih tretmana izvodi upravo NIPRO dijalizatorima, a gde se većina tretmana izvodi dijalizatorima sterilisanim jonizujućim zračenjem, prosečna godišnja smrtnost pacijenata je oko 7%. Ovakav stav „stručne“ javnosti, pretočen u Pravilnike i javne nabavke materijala za dijalizu RFZO, a kojim se insistiralo isključivo na metodu sterilizacije dijalizatora, potpuno ignorišući kvalitet lečenja dijalizatora, moralo je imati za posledicu „hronično ubistvo pacijenata“, t.j. značajno smanjenje kvaliteta i dužine njihovog života. Da li je neko u RFZO razmišljao o moralnoj i zakonskoj odgovornosti za ovakvo stanje? Upravo RFZO kao naručilac u javnim nabavkama dijalizatora ima šansu da promeni ovako strašan i nehuman odnos prema pacijentima, a posebno iz razloga što RFZO tvrdi da posebno mora voditi računa o pacijentima i njihovim zahtevima, imajući u vidu stanje u kojem se ti pacijenti nalaze. Pored toga napominjem da RFZO ne mora voditi računa o zahtevima pacijenata, već poštujući zahteve pacijenata treba voditi računa o njihovim realnim potrebama.

RFZO dalje tvrdi da je veliki deo udruženja pacijenata izneo svoje nedvosmisleno mišljenje kojim preferira upotrebu dijalizatora sterilisanih vodenom parom. Uz dužno poštovanje mišljenja pacijenata, moram da konstatujem da ono nije releventno. Pacijenti nisu stručna lica, te kada bi pacijenti imali stručan pogled na to šta je za njih najbolje, postojanje lekarske profesije bilo bi nepotrebno.

Uvidom u zapisnik i zaključke sa jednog od sastanaka u prostorijama Republičkog fonda, Vaš dokument 07 br. 06-37/14-1 možete se uveriti da pacijenti nisu ni pominjali metod sterilizacije dijalizatora, te je jasno da metod sterilizacije dijalizatora pacijenti ne postavljaju kao prioritet, već neka druga pitanja vezana za dijalizne tretmane.

Kada ste pomenuli Udruženje dijaliznih pacijenata sa VMA, ističem da se od početka 2014. godine pacijenti VMA dijaliziraju isključivo NIPRO dijalizatorima, pri čemu smo obavešteni da pacijenti ni osoblje na odeljenju dijalize VMA nisu imali nikakve zamerke na NIPRO dijalizatore koje smo im mi obezbedili, niti su uočena bilo kakva neželjena dejstva prilikom korišćenja NIPRO dijalizatora.

Kada se radi o ostalim udruženjima pacijenata koje RFZO navodi, u glavnom su u pitanju udruženja pacijenata na kućnoj dijalizi, ili su najprominentniji članovi ovih udruženja upravo pacijenti koji su na programu kućne dijalize. Uz dužno poštovanje udruženja pacijenata, njihov stav ipak nije relevantan, i pored toga što je potpuno razumljiv, i to iz sledećih razloga:

  • Kao što sam već naveo pacijenti nisu stručna lica, te kada bi pacijenti imali stručan pogled na to šta je za njih najbolje, postojanje lekarske profesije bi izgubilo svoj osnovni smisao;
  • Pacijenti na kućnoj dijalizi se dijalizatorima ne snabdevaju putem javnih nabavki, te njihovo mišljenje ne predstavlja mišljenje većine pacijenata, koji se dijaliziraju u dijaliznim centrima;
  • Navedena udruženja pacijenata imaju po svega nekoliko članova i nemaju nikakav legitimitet ili ovlašćenje da mogu pred RFZO zastupati stavove skoro 5000 dijaliznih pacijenata u Srbiji;
  • Pacijente na kućnoj dijalizi kompletnim materijalom za dijalizu snabdevaju upravo kompanije koje u Srbiji prodaju dijalizatore sterilisane vodenom parom. Imajući to u vidu, jasno je da su ovi pacijenti subjektivni ali i skloni ucenama i manipulacijama od strane kompanija od čijeg snabdevanja materijalom im direktno zavisi život. Prema teško proverljivim informacijama koje su nam dostupne postoje indicije da je bilo slučajeva gde su pacijenti na kućnoj dijalizi imali želju da se dijaliziraju upravo NIPRO dijalizatorima, ali su im kompanije koje ih snabdevaju kompletnim materijalom za dijalizu neformalno stavljale do znanja da bi u tom slučaju mogli da očekuju probleme u snabdevanju ostalim materijalom za vršenje dijaliznih tretmana.
  • Prema našim saznanjima, udruženja dijaliznih pacijenata su uglavnom finansirana od strane kompanija koje u Srbiji prodaju isključivo dijalizatore sterilisane vodenom parom. Samim tim i ova udruženja moraju zastupati interese upravo ovih kompanija kako bi izbegla rizik da ostanu bez finansiranja.
  • Dva od četiri udruženja pacijenata na kućnoj dijalizi koje RFZO pominje su početkom 2013. godine zajednički podnela prijavu Inspekciji Ministarstva zadravlja Republike Srbije, a protiv privrednog društva DiAMED d.o.o. Prijava je bila potpuno lažna i sramno pristrasna u svim svojim navodima, u šta su se u prostorijama DiAMED d.o.o. uverili i inspekcijski organani Ministarstva zdravlja. Obzirom da predstavnici tih udruženja nikada nisu imali priliku da se dijaliziraju NIPRO dijalizatorima, niti da vide privredno društvo DiAMED d.o.o., niti da dođu u bilo kakav kontakt t.j. koliziju sa našim predstvanicima ili našim dijaliznim materijalom, nemoguće je da su mogli imati bilo kakav objektivan razlog za ovakvo postupanje. Ova prijava je bila tendenciozno pripremljena, ali najverovatnije ne od strane lica koja su je potpisala, već od strane lica koja su podstakla podnošenje ove prijave. Izražavamo otvorenu sumnju da je ovakva sramna lažna prijava podneta pod direktnim uticajem, najverovatnije koruptivnim, jedne od kompanija koje u Srbiji prodaju isključivo dijalizatore sterilisane vodenom parom. Da li će RFZO mišljenje ovakvih udruženja pacijenata uzimati kao relevantno? Ovom prilikom navodim da je naš većinski vlasnik insistirao na započinjanju intenzivnih pravnih radnji protiv ovih udruženja pacijenata, prvo zbog narušavanja ugleda našeg privrednog društva, a drugo zbog čiste i lako dokazive zloupotrebe resursa inspekcijskih organa Ministarstva zdravlja. Lokalni menadžment privrednog društva DiAMED d.o.o. je ovo sprečio isključivo zbog nepopularnosti situacije da ovakve pravne radnje budu usmerene prema udruženjima pacijenata, pa ma kakva ona bila.

Pored svega ovde navedenog moram da konstatujem da je RFZO prilikom donošenja zaključaka slušao samo jednu stranu stručne javnosti i pacijenata. Kao svedočenje drugih i drugačijih mišljenja od mišljenja koja favorizuju dijalizatore sterilisane vodenom parom i velike kompanije koje ih u Srbiji prodaju, pozivam Vas da se uputite na internet stranicu – blog pacijenata na dijalizi, https://dijaliza.wordpress.com/. Analizom tekstova i komentara na ovoj internet stranici možete videti da ogroman broj pacijenata ali i medicinskog osoblja u Srbiji ne deli svoje mišljenje sa udruženjima pacijenata i „stručnom javnosti“, te dodatno diskredituje kredibilitet ovih udruženja da pred RFZO zastupaju stavove pacijenata na dijalizi.

III „- Капацитети понуђача који нуде дијализаторе стерилисане јонизирајућим зрачењем. С обзиром на минимално снадбевање дијализних центара дијализаторима стерилисаним јонизирајућим зрачењем, упитни су и капацитети понуђача који нуде такве дијализаторе да одједном преузму обавезу снадбевања великог броја дијализних центара. У прилог овоме говоре и подаци о броју запослених које Ви као понуђач имате (према подацима из финансијских извештаја зa 2013. годину број запослених је укупно 5) у односу на број запослених код постојећих добављача (Fresenius: 650, Medicon: 50). Имајући то у виду, Наручиочева намера је да ограничењем удела на тржишту спречи потенцијалне проблеме у снадбевању који би се јавили као последица неискуства добављача, односно недостатка капацитета.“ …

Privredno društvo DiAMED d.o.o. u potpunosti razume stav i zabrinutost RFZO po ovom pitanju. Pa ipak, stanje na terenu 2013. godine opovrgava u potpunosti razloge za Vašu zabrinutost, barem kada se radi o privrednom društvu DiAMED d.o.o. Upravo 2013. godine privredno društvo DiAMED d.o.o. je pokazalo da je nesumnljivo u stanju da isključivo svojim kapacitetima odjednom preuzme obavezu snabdevanja svih dijaliznih centara iz sistema koji nazivate Plan mreže. To smo učinili na takav način da dijalizne centre nismo ograničavali na uslove predviđene ugovorom (rok isporuke 3 dana od prijema trebovanja pisanim putem) već smo im uvek izlazili u susret dostavljajući im dijalizatore vrlo često i istog dana kada nam je upućeno trebovanje. Dijaliznim centrima u Beogradu, dijalizatore smo dostavljali u glavnom u roku od sat vremena po prijemu trebovanja, a ne u roku od tri dana, kako je predviđeno ugovorom, te smo ponekad i dolazili u situaciju da naše vozilo za isporuku bude vraćeno sa prijema materijala uz objašnjenje da dijalizni centar koji je trebovao materijal još uvek nije pripremio kapacitete za prijem materijala koji smo im dostavili.

D.o.o.Što se tiče broja zaposlenih u privrednom društvu DiAMED d.o.o. tokom 2013. godine, smatram da taj podatak nikako ne služi na čast mnogo većim distributivnim sistemima kakve RFZO navodi (Fresenius: 650, Medicon: 50) u smislu broja zaposlenih lica, niti govori u prilog ovakvih sistema.

Da li znate da jedna od ove dve pomenute kompanije prilikom svojih isporuka dijaliznog materijala, uslovljava dijalizne centre da trebovanje planiraju ne na osnovu svojih potreba nego samo tačno određenog dana u mesecu? Da li znate da je jedna od ove dve pomenute kompanije odbijala da dostavi svoj dijalizni materijal recimo u dijalizne centre u Prijepolju i Sjenici, već isti materijal ostavljaju samo u Užicu, uz sugestiju osoblju Zdravstvenog centra / Opšte bolnice Užice da sami svojim sanitetskim vozilima prebace dijalizni materijal u Prijepolje i Sjenicu? Da li znate da jedna od ove dve pomenute kompanije dijalizni materijal ne distribuira dijaliznim centrima oslanjajući se na sopstvene kapacitete, već za njih materijal vozi druga firma i ako nije prijavljena kao podizvođač u javnim nabavkama materijala za dijalizu? Da li znate da je i ta firma koja prevozi dijalizni materijal za ovu uglednu kompaniju takođe učesnik u javnim nabavkama materijala za dijalizu RFZO, te u ovom smislu krše i odredbu Zakona o javnim nabavkama gde jedna ista firma ne sme učestvovati u javnoj nabavci kao samostalni ponuđač u jednoj tenderskoj partiji a kao podizvođač u nekoj drugoj tenderskoj partiji? Da li znate da sve to zajedno predstavlja kršenje odredbi Zakona o javnim nabavkama, i protivno je Vašim zahtevima izraženim u konkursnim dokumentacijama? Da li i dalje smatrate da je brojnost zaposlenog ljudstva pokazatelj poslovnog kapaciteta i kredibilnosti ovih kompanija? Ja lično ne smatram da je to tako, jer se privredno društvo DiAMED d.o.o. tokom 2013. godine sa svojih 5 stalno zaposlenih lica pokazalo kao kredibilniji snabdevač dijaliznih centara nego sistemi sa svojih 650, odnodno 50 zaposlenih lica.

IV«При том, сматрамо да 30% тржишта никако се не може сматрати малим уделом на тржишту. Према вашим информацијама, удео NIPRO-a у Европи креће се између 20-22%, на Немачком тржишту је 23%, а сигурни смо да NIPRO до таквог удела није дошао у једној години. » …

Ovom prilikom želim da Vam stavim do znanja da naš udeo na tržištu dijalizatora u Republici Srbiji tokom 2013. godine nije bio 30% već prema našim orijentacionim proračunima može biti do 16-17%. Kao što sam ranije u tekstu napomenuo, tačan procenat nije lako utvrditi jer je značajan deo dijalizatora nabavljen netransparentno.

Ako se radi o odnosu raspisa partija u javnoj nabavci dijalizatora br. 404-1-110/14-66, partije su raspisane tako da NIPRO Korporacija ne može ponuditi svoje dijalizatore u broju većem od oko 14%, a vi se postavljate kao da ste nam poklonili 30% tržišta. Pa i taj procenat od oko 14% tržišta nije zagarantovan, jer imajući u vidu podatke koji su nam dostupni o proizvodima konkurentskih firmi, u svakoj partiji u kojoj možemo ponuditi svoje proizvode postoji još najmanje jedan ponuđač koji može učestvovati u istoj partiji. No ne smatramo da je to nepravedno jer smatramo da smo cenom i kvalitetom zasigurno jedni od najkonkurentnijih ponuđača, a verovatno i najkonkurentniji. Jedino što je nepravedno, to je nesrazmerna podela dijalizatora istih površina prema metodu sterilizacije.

SURDIALTakođe moram da istaknem da ni privredno društvo DiAMED d.o.o. zajedno sa NIPRO Korporacijom nije „od juče“ prisutno u Republici Srbiji, već je tu preko 5 godina, te ne možete smatrati da smo prisutni na tržištu od onog trenutka kada je RFZO postao svestan da NIPRO Korporacija, kao jedan od 3 najeminentnija svetska proizvođača dijaliznog materijala, ima svog predstavnika u Srbiji, u vidu našeg privrednog društva. Samim tim 2013. godina nije prva godina našeg prisustva ovde.

V … «Уосталом, ваш пословни приход у 2013. години износи 139 милиона динара, док 30% количина дијализатора вреди око 250 милиона динара, што је скоро дупло више него што је ваш целокупни пословни приход за 2013. годину (да не говоримо о приходу оствареном у 2012. години – 18 милиона динара). Имајући то у виду (ваше капацитете као понуђача – финансијске и кадровске), јасно је зашто је техничка спецификација Наручиоца у најмању руку врло здраворазумска. » …

Moram da Vam skrenem pažnju na činjenicu da realan finansijski kapacitet privrednog društva DiAMED d.o.o. ne zavisi isključivo od prodaje u Republici Srbiji, obzirom da smo deo CVBC Investment Group divizije (CVBC Investment Holding AG) sa sedištem u Švajcarskoj.

Osim toga smatram da je pozivanje RFZO na naš poslovni prihod kao meru našeg finansijskog kapaciteta izuzetno nekorektno i licemerno, obzirom na činjenicu da nas je upravo RFZO godinama unazad direktno sprečavao da ostvarimo veću prodaju i veći poslovni prihod u Republici Srbiji.

Ovde posebno ističemo da naše privredno društvo i pored postojanja osnova nije, za sada, (za razliku od konkurenata) pokretalo nikakve postupke protiv RFZO-a za nadoknadu štete, već su sve naše aktivnosti bile usmerene na otklanjanje nezakonitosti u postupcima javnih nabavki koji su u prethodnom periodu sprovođeni.

VI«Скрећемо вам пажњу да је Наручилац могао, у складу са Законом о јавним набавкама, да пропише и услове у погледу кадровског и финансијског капацитета, које би врло лако могао да брани са становишта Закона о јавним набавкама, али то није у складу са намером Наручиоца да створи мрежу добављача и да постепено отвори тржиште. Намера Наручиоца није да на овај начин (70% стерилизација воденом паром – 30% стерлизација јонизирајућим зрачењем) обликује тржиште дијализатора за период дужи од годину дана. Да је тако нешто била намера Наручиоца, одредба о процентуалном учешћу дијализатора стерилисаних јонизирајућим зрачењем вероватно би била уграђена и у сам Правилник о стандардима, што није случај. » …

Apsolutno nam je jasno da je RFZO kao naručilac mogao da propiše konkursne uslove koji bi lako eliminisali iz tržišne trke mnoge ponuđače, ali to bi zasigurno potpuno diskreditovalo svaku Vašu tvrdnju da želite da ostvarite zdravo i konkurentno tržište, a dijalizu u Republici Srbiji bi vratilo u mračno vreme nasilničkog monopola i besprizornog, besramnog pljačkanja RFZO i Budžeta Republike Srbije.

Činjenica da to realno nije učinjeno, kao i Vaš navod da namera RFZO nije da konkursnim uslovima u JN br. 404-1-110/14-66 definitivno oblikuje tržište materijala za dijalizu, govori nam u prilog tome da su određene strukture RFZO ipak vođene razumom, dobrom namerom, željom i nastojanjem da se stvore uslovi da u budućnosti sistem dijalize u Srbiji bude bolji, stabilniji i otvoreniji.

Takođe, moram da naglasim da zadatak RFZO kao fonda nije da oblikuje bilo koje tržište, jer je Vaše delovanje regulisano, kako i sami tvrdite, Zakonom o zdravstvenom osiguranju i Uredbom o planiranju vrsti roba i usluga za koje se sprovode centralizovane javne nabavke. Ni jedan ni drugi ovde pomenuti pravni akt Vam kao fondu ne daje ovlašćenje niti legitimitet da vi krojite i oblikujete bilo koje tržište, pa i tržište materijala za dijalizu. No bilo kako bilo, ukoliko je Vaš cilj, i plan uticaja na tržište takav da može dovesti do boljih i fer uslova poslovanja, sa ciljem da najkvalitetniji proizvod nabavite pod najpovoljnijim uslovima, mi ćemo Vas u tome podržati.

Dalje, efekat koji se postiže uvođenjem ograničenja 70% dijalizatora sterilisanih vodenom parom a 30% dijalizatora jonizujućim zračenjem je upravo suprotan ideji RFZO da stvori sigurnu i stabilnu mrežu dobavljača sa kojima će ubuduće sarađivati. Ukoliko manjim dobavljačima, koji kako kažete raspolažu slabijim tehničkim i finansijskim kapacitetom, ograničite učešće u tržišnoj konkurenciji, pa samim tim i uspeh na tržištu, dovodite do toga da upravo ovi dobavljači na osnovu ostvarenog prometa ne mogu povećati svoj tehnički i finansijski kapacitet. Ovakvo Vaše postupanje je potpuno suprotno Vašoj retorici, i upravo dovodi do održavanja stanja monopola a ne do stvaranja uslova za bolju tržišnu konkurenciju jer jednostavno manjim dobavljačima oduzimate šansu da ozbiljnijim prometom povećaju i ojačaju svoje kapacitete, i postanu ozbiljniji snabdevači.

VII«- Опремљеност дијализних центара. Према постојећем стању, дијализни центри су опремљени превасходно дијализним машинама које су испоручили Fresenius и Medicon (у јако малом броју и Bellco), које исти добављачи и одржавају и то без посебног уговора, нити Наручилац плаћа ту услугу. Наручилац тренутно не располаже са финансијским средствима да уђе у процес занављања фонда дијализних машина, нити му је интерес да уђе у потенцијални проблем у вези плаћања услуге одржавања тих машина, што врло лако може да се догоди уколико ти добављачи буду искључени са тржишта дијализатора. » …

Vaš prethodni navod je formulisan formalno vrlo pedantno i logično, ali tendenciozno sa ciljem da bude razumljiv za svakoga ko ne poznaje suštinu kompletne problematike srpskog tržišta materijala za dijalizu.

Činjenica je da su stvari realno dosta drugačije od ovoga što ste naveli. Prvo, tokom 2000-tih godina kompanija Medicon je kako kažete „isporučila“ određeni broj mašina za dijalizu. Vi vrlo dobro znate, ali se oglušujete o činjenicu da je ogromnu većinu mašinu za dijalizu koje su sada pod nadzorom (nemam bolji izraz za to) kompanije Medicon d.o.o. donirala Republici Srbiji Vlada Republike Italije. Radi se o mašinama tipa Hospal Inova. Kompanija Medicon d.o.o. se ovoga trenutka prema tim mašinama odnosi kao apsolutni gospodar i koristi te mašine radi očiglednog ucenjivanja Vas kao naručioca. Kada se radi o kompaniji Fresenius Medical Care Srbija d.o.o., ona je zaista „isporučila“ veći deo mašina dijaliznim centrima u Republici Srbiji, a manji deo mašina je bio dobijen kao donacija Vlade Republike Nemačke (po našim podacima to je oko 150 mašina, ali ne mogu stajati iza tih podataka jer je mrak u kome je bilo srpsko tržište materijala za dijalizu, do skora bio potpuno netransparentan).

NiproVrlo oprezno ste upotrebili izraz da su mašine „isporučili“ Fresenius i Medicon. Bilo bi dobro znati kakav je trenutno vlasnički odnos nad tim mašinama. Ovog trenutka nije jasno da li su te mašine donirane, pozajmljene, date na revers, ili čak prodate centrima za dijalizu. Ne želeći da se spuštam na ulični žargon, ipak moram da kažem da „i vrapci na grani znaju“ da su mašine za dijalizu u stvari mašine za pravljenje novca onima koji nad njima imaju pravo na nadzor i čiji specifičan materijal troše. Naravno da je u interesu kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o. da mašine budu ispravne i u funkciji, jer ove mašine im donose novac samo kada rade, trošeći specifičan potrošan materijal koji zavisi od tipa mašine. Osećam se vrlo neprijatno objašnjavajući Vam nešto što Vam je zasigurno mnogo jasnije nego meni samom, ali čak i da se negde ove mašine servisiraju besplatno, to se ne čini da bi se omogućio kontinuitet lečenja pacijenata nego da bi se omogućio kontinuitet stvaranja profita kompanijama Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o. U tom smislu bi i bilo logično da RFZO ne plaća ovu uslugu. Zamislite kako bi bilo da im Vi kao fond još i finansirate održavanje mašina koje prave profit za njih. Ali, oni Vama, a Vi nama predstavljate to kao da je tu učinjena posebna usluga fondu i zdravstvenom sistemu Republike Srbije. Molim Vas da u buduće budemo pošteđeni ovakve zamene teza, a posebno zbog činjenice da Vi kao RFZO, pristajete na ovakve ucene jer je veštački stvorena slika da se drugačije ne može.

Takođe, tvrdite da RFZO ne plaća uslugu servisiranja mašina. Kako onda tumačite recimo Javnu nabavku usluga – servisiranje i popravka aparata za hemodijalizu proizvođača „Fresenius“, redni broj 08/2014, naručioca Opšta bolnica Vršac, raspisanu juna 2014. godine? Ili na primer Javna nabavka usluga održavanja medicinske opreme – aparati za hemodijalizu, anesteziju, respiratori i stacionarni inkubatori po partijama, br. j.n. 21/2013 (Partija 1 – Redovan servis hemodijaliznog aparata Hospal Inova, Partije 2-5 – Redovan servis hemodijaliznog aparata Fresenius Medical Care, po modelima…) sprovedena od strane naručioca Opšte bolnice Đorđe Joanović Zrenjanin decembra 2013. godine. Nedvosmisleno je jasno da se usluge servisiranja hemodijaliznih mašina naplaćuju, t.j. da ih RFZO plaća. Prema našim saznanjima godišnje se na servisiranje mašina za dijalizu u Republici Srbiji potroši skoro 2.000.000 RSD.

Osim ucenjivačke politike koju kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o. otvoreno sprovode i zagavaraju prema RFZO, a na šta RFZO očigledno pristaje, i dalje nije jasno kakve veze u tržišnom smislu imaju dijalizatori sa dijaliznim mašinama. Svima je dobro poznata priča koju ove dve kompanije plasiraju «Mi smo toliko uložili u hemodijalizu u Srbiji a sada se dozvoljava nekim drugim firmama da prodaju dijalizatore…». Ovom prilikom napominjem da su svoja ulaganja ove dve firme višestruko naplatile i ta ulaganja su skupo koštala upravo RFZO, između ostalog i ulaganja u dijalizne mašine. Gore u tekstu objasnio sam kako se stvara profit od tih mašina, tako da je veoma degutantno tvrditi, kako je bilo šta uloženo u zdravstveni sistem Srbije. Činjenica je da su ulaganjem u mašine, ove firme ulagale isključivo u svoje džepove.

Tokom 2012. godine prosečna cena dijalizatora nabavljanih u centralizovanim javnim nabavkama materijala za dijalizu bila je oko 18 EUR. Delimičnim otvaranjem tržišta tokom 2013. i direktno isključivo zaslugom politike cena privrednog društva DiAMED d.o.o., tokom prošle godine godine prosečna cena dijalizatora je spuštena na oko 13 EUR, t.j. Budžetu RFZO i Republike Srbije ostvarena je ušteda od oko 5 EUR po dijalizatoru. Imajući u vidu da RFZO godišnje potrebe za dijalizatorima projektuje na 600.000 komada, jasno je da je ostvarena ušteda u ukupnom iznosu od oko 3 miliona EUR, i to ponavljam, isključivo zaslugom pojavljivanja privrednog društva DiAMED d.o.o. na tržištu dijalizatora. Vrhunske mašine za dijalizu ovog trenutka koštaju ne preko 20.000 EUR, te je jasno da je taj broj dovoljan za nabavku 150 dijaliznih mašina, t.j. za zanavljanje oko 14% od trenutnog broja funkcionalnih dijaliznih mašina u dijaliznim centrima u Srbiji. Ovo Vam pišem ne sa idejom da ste od tog novca realno mogli i trebali kupiti mašine, već Vam time naglašavam značaj našeg prisustva na tržištu dijalizatora, i koliki uticaj čak i u svetlu dijaliznih mašina ima prisustvo privrednog društva DiAMED d.o.o. na tržištu dijalizatora. Od ovolike količine novca moguće je bilo izgraditi, i zavisno od potreba opremiti manji dom zdravlja u pasivnim krajevima naše zemlje.

japanski putevi zimiPored toga, želim da Vam skrenem pažnju da je NIPRO Korporacija eminentni japanski privrednik, i jedan od najuglednijih proizvođača medicinske opreme u svetu. Imajte u vidu da je Vlada Japana ubedljivo najveći donator zdravstva u Republici Srbiji. Uzevši u obzir da svaka država u svetu na svaki način štiti svoju ekonomiju, te kada bi NIPRO Korporacija želela da koristi svoj položaj stvarajući ucenjivački potencijal na način na koji to rade Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o., logično je postaviti pitanje kakav bi bio uticaj na status japanskih donacija srpskom zdravstvu ukoliko bi NIPRO Korporacija kao dobavljač bila isključena ili skrajnuta sa tržišta dijalizatora.

VIII«С друге стране, потенцијални понуђачи дијализатора стерилисаних јонизирајућим зрачењем нису изразили спремност да обезбеде већи број дијализних машине у кратком року, нити њихови постојећи капацитети указују да они поседују спремну сервисну мрежу за увођење у употребу великог броја нових дијализних машина. У овом тренутку, постојећи добављачи су једини који су у стању да покрију цео систем дијализе неопходним материјалима и услугама (дијализне машине, други потрошни материјал за дијализу, услуге одржавања дијализних машина) и Наручилац апсолутно не сме да дозволи да такве добављаче изгуби на тржишту. » …

Kada govorimo o spremnosti potencijalnih ponuđača dijalizatora sterilisanih jonizujućim zračenjem da obezbede veći broj dijaliznih mašina u kratkom roku, treba prvo razmišljati i o tome da li je sistem dijaliznih centara u Srbiji spreman da prihvati dijalizne mašine koje nisu obezbeđene od strane kompanija Fresenius Medical Care Srbija ili Medicon. Privredno društvo DiAMED d.o.o. izražava otvorenu sumnju da bi dijalizne mašine proizvođača NIPRO Korporacija bile sabotirane u funkcionalnom i tehničkom smislu, a zbog naše sumnje da postoji jak koruptivni uticaj kompanija Fresenius Medical Care Srbija i Medicon u kompletnom sistemu dijalize u Republici Srbiji. Tokom 2013. godine imali smo slučaj da su naši dijalizatori proizvedeni od strane NIPRO Korporacije bili svesno i namerno uništavani u jednom od dijaliznih centara u Srbiji, a privrednom društvu DiAMED d.o.o. su reklamirani kao da su fabrički oštećeni. Ukoliko je neko od medicinskog ili tehničkog osoblja u nekom dijaliznom centru spreman da namerno uništi dijalizator, kao medicinsko sredstvo koje dijaliznom pacijentu produžava život barem dva dana, to znači da takvoj osobi život pacijenta nije ni najmanje bitan. U ovom trenutku mi ne želimo da preuzmemo odgovornost za ono što bi se moglo desiti ukoliko bi ovakvi ljudi pod koruptivnim uticajem naše konkurencije doveli u pitanje život pacijenata, ne bi li diskreditovali dijalizne mašine NIPRO Korporacije i privredno društvo DiAMED d.o.o. Nadam se da RFZO shvata ozbiljnost ovakve situacije, te da je naš trenutni ovakav stav u poslovnom smislu posledica brige za naše dragoceno medicinsko sredstvo kakvo je dijalizna mašina, a u ljudskom smislu posledica brige za život i zdravlje pacijenata.

Kada se radi o servisnoj mreži neophodnoj za uvođenje u upotrebu velikog broja novih dijaliznih mašina, dolazimo do situacije slične onoj kako mali sistem može da sve dijalizne centre u Srbiji snabde velikim brojem dijalizatora – pokazali smo da može, na sramotu velikih sistema koji sebe vole da predstavljaju kao nekoga bez koga se ne može jer su „veliki i organizovan sistem“. Evo ja ću Vam u jednoj rečenici objasniti šta je potrebno da bi se u dijaliznim centrima u Srbiji održavalo na primer 150 dijaliznih mašina: tri tehničara medicinskih uređaja sa vozačkom dozvolom „B“ kategorije, dva vozača, četiri manja teretna vozila nosivisti do 600 kg, 10 rezervnih dijaliznih mašina na lageru lokalnog servisera i logistički oslonac na najbliži regionalni servis ovih uređaja.

donacije1RFZO dalje konstatuje da su postojeći dobavljači (verovatno misleći na Fresenius i Medicon) jedini spremni da pokriju ceo sistem dijalize i da RFZO apsolutno ne sme dozvoliti da takve dobavljače izgubi na tržištu. Ponovo RFZO ovde jasno deklariše da će davati prednost jednim ponuđačima dijalizatora u odnosu na druge da ih ne bi izgubili na tržištu ostalog dijaliznog materijala. Ovde se RFZO ponovo jasno opredeljuje da postupa nezakonito, uz odgovarajući izgovor, ali i jasno priznaje da funkcioniše pod ucenom kompanija Frsenius Medical Care Srbija i Medicon, koje iznudom monopolisitičkog i zaštićenog statusa pokušavaju da održe svoju poziciju na tržištu. RFZO tvrdi da ne sme da dozvoli da baš takve dobavljače izgubi na tržištu. Ovde ću se malo zadržati na tome kakvi su to „takvi dobavljači“.

Kada se radi o kompaniji Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. daću Vam samo nekoliko smernica za razmišljenje o kredibilitetu i pouzdanosti ove firme.

Prvo, u javnoj nabavci RFZO materijala za dijalizu JN br. 404-3-110/11-45 čije je otvaranje sprovedeno dana 14.04.2011. godine, privredno društvo DiAMED d.o.o. je tadašnjoj tenderskoj komisiji jasno podnelo dokaz o tome da kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. manipuliše efektivnim površinama dijalizatora koje nudi u javnim nabavkama. Naime, dijalizatori F6HPS i F60S su u predmetnoj javnoj nabavci od strane kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. ponuđeni (i do sada se nude) kao dijalizatori efektivne površine 1.3 m². Privredno društvo DiAMED d.o.o. je tadašnjoj tenderskoj komisiji predočilo i predalo Proizvodni portfolio kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o., objavljen na zvaničnoj internet stranici ove kompanije, u kome se jasno vidi da su ovi modeli dijalizatora opredeljeni kao dijalizatori efektivne površine 1.4 m². Konstatujem da je ovom prilikom kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. pokušala da dovede u zabludu RFZO kao naručioca ukoliko su netačni podaci navedeni u konkursnoj dokumentaciji predmetne javne nabvke, ili je sa druge strane ova kompanija pokušala da obmane korisnike i javnost objavljivanjem neistinitih podataka na svojoj zvaničnoj internet stranici. Kao dokaz navedenog zaključka može se smatrati dalje postupanje kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o., koja je neposredno posle otvaranja ponuda u predmetnoj javnoj nabavci blokirala pristup bilo kojim podacima na svojoj zvaničnoj internet stranici, i ovako blokirana stranica do danas egzistira na internetu.

Drugo, u javnim nabavkama RFZO materijala za dijalizu JN br. 404-3-110/11-45 i JN br. 404-3-110/11-70 kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. nudi isključivo dijalizatore koji su u obrascu ponude, u rubrici «Zaštićen naziv dobra» dati bez punog naziva ovih proizvoda, već samo sa oznakom modela (na primer: dijalizator F60S). Pun naziv ovog modela dijalizatora proizvedenog u Vršcu, Srbija, u pogonima kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. glasi «Hemomed F60S». Isti model dijalizatora prizveden u pogonima kompanije Fresenius Medical Care AG, Bad Homburg, Nemačka, nosi naziv «Hemoflow F60S». U navedenim javnim nabavkama kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. proizvode nudi samo pod oznakom tipa F60S izbegavajući pun naziv proizvoda, i ne može se zaključiti da li je ponuđeni proizvod proizveden u Srbiji ili u Nemačkoj. Ozbiljnost ovim naizgled možda nevažnim podacima daje činjenica da je kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. u ovim javnim nabavkama ostvarivala prednost domaćeg proizvođača koja se u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama odražavala u 20% prednosti cene, u odnosu na proizvode proizvedene u inostranstvu. Iznosimo osnovanu sumnju da je ovom prilikom kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. ovde pokušala da prevari i/ili prevarila RFZO kao naručioca, i pokušala da ostvari i/ili ostvarila protivpravnu imovinsku korist, a na štetu Budžeta RFZO i Republike Srbije, i to upravo prikrivanjem punog imena svih modela dijalizatora ponuđenih u ovim javnim nabavkama.

Donacije2Treće, neposredno po izmeni Pravilnika o standardima materijala za dijalize koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, a u koji je uveden standard da se početno i završno ispiranje dijalizatora mora vršiti sa najviše 1 litar fiziološkog rastvora, kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. je izvršila izmenu uputstva za korišćenje svojih dijalizatora. U dotada važećim uputstvima Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. stajalo je da je samo za početno ispiranje njihovih dijalizatora neophodno minimalno 1 litar fiziološkog rastvora, a što je upućivalo na zaključak da je za kompletno (početno i završno ispiranje) neophodno iskoristiti najmanje 2 litra fiziološkog rastvora (dve vrećice rastvora). U uputstvima za upotrebu istih modela dijalizatora proizvedenih u Nemačkoj, od strane Fresenius Medical Care AG, Bad Homburg (po čijoj licenci i pod čijim okriljem dijalizatore proizvodi Fresenius Medical Care Srbija d.o.o.), i tada i godinama unazad bilo je jasno naznačeno da je za početno ispiranje ovih dijalizatora potrebno svega 500 ml, t.j. pola litra fiziološkog rastvora. Obzirom da RFZO projektuje broj od 600.000 dijaliznih tretmana godišnje u Republici Srbiji, a da se do 2013. godine u javnim nabavkama RFZO nabavljalo tačno 80% dijalizatora od Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. jasno je da se u Republici Srbiji godišnje trošilo 480.000 Fresenius dijalizatora. Činjenica je da se za ispiranje ovih dijalizatora tokom niza godina trošilo po 1 litar fiziološkog rastvora više nego što to originalni proizvođač predviđa. Obzirom na činjenicu da 1 litar ovog fiziološkog rastvora košta oko 1.5 EUR, lako je doći do zaključka koji opravdava sumnju da je Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. načinom formulisanja uputstva za upotrebu svojih dijalizatora, oštetio Budžet RFZO i Republike Srbije u iznosima od preko 700.000 EUR godišnje, i omogućio kompaniji Kobi-Med (koja na tertoriji Republike Srbije prodaje ove fiziološke rastvore) sticanje protivpravne imovinske koristi u istom iznosu.

Ima toga još toliko da bi se moglo napisati mnogo stranica, ali mislim da ovo nije mesto za to.

Kada se radi o drugoj od pomenute dve kompanije kojih kao dobavljača ne želite da se odreknete, t.j. o kompaniji Medicon d.o.o., i o njoj bi imalo da se kaže dosta toga.

Prvo, u javnoj nabavci materijala za dijalizu – zajednički materijal za sve tipove dijaliznih mašina za period od godinu dana, JN br. 404-1-110/11-9, realizovana tokom 2011. i 2012. godine kompanija Medicon d.o.o. je uz svoju ponudu priložila i Serifikat Privredne komore Srbije o domaćem poreklu proizvoda za dijalizatore koje su ponudili u ovoj javnoj nabavci. Ovaj sertifikat bi kompaniji Medicon d.o.o. omogućio već opisanih 20% prednosti u ceni dijalizatora, u odnosu na cenu konkurentskih dijalizatora proizvedenih izvan Srbije, a u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama. Kompanija Medicon d.o.o. je zvanični predstavnik i distributer švedske kompanije Gambro za teritoriju Republike Srbije, te u javnim nabavkama nudi upravo dijalizatore ovog proizvođača. Na samim Gambro dijalizatorima jasno je naznačeno da su proizvedeni u Nemačkoj, u proizvodnom pogonu kompanije Gambro. Nije teško zaključiti da je kompanija Medicon na nezakonit način, t.j. prevarom i/ili lažima i/ili falsifikovanjem dokumenata došla do Serifikata Privredne komore Srbije o domaćem poreklu proizvoda za Gambro dijalizatore. Jasno je da je to učinjeno da bi kompanija Medicon d.o.o. stekla 20% prednosti nad konkurentskim ponuđačima, a samim tim i ostvarila protivpravnu imovinsku korist.

Drugo, krajem 2012. godine uvidom u listu registrovanih medicinskih sredstava na internet stranicama Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije (u daljem tekstu: ALIMS) utvrdili smo ozbiljne nelegalnosti u upisu u Registar medicinskih sredstava, učinjene od strane kompanije Medicon d.o.o. Naime, modeli igala za hemodijalizu Gambro Fistula Needle F14BSG, F15BSG, F16BSG, F17BSG, a čiji je noslilac upisa u Registar upravo kompanija Medicon d.o.o., su proizvedene od strane NIPRO Korporacije i upravo NIPRO Korporacija je u Registru ALIMS upisana kao njihov proizvođač. Slična situacija je i sa proizvodom Gambro Plaster, čiji je noslilac upisa u Registar upravo kompanija Medicon d.o.o., a proizveden je od strane NIPRO Korporacije (podsećam, čije interese u Republici Srbiji štiti upravo privredno društvo DiAMED d.o.o.). Rešenjem o upisu u Registar medicinskih sredstava br. 515-02-0240-11-001 od 29.06.2011. pojavljuju se potpuno isti modeli igala za hemodijalizu (Gambro Fistula Needle F14BSG, F15BSG, F16BSG, F17BSG) koji su upisani u Registar kao domaći proizvodi čiji je proizvođač kompanija Medicon d.o.o. Isto se događa i sa proizvodom Gambro Plaster koji je Rešenjem o upisu u Registar medicinskih sredstava br. 515-02-1060-11-001 od 29.06.2011. upisan u Registar kao domaći proizvod čiji je proizvođač kompanija Medicon d.o.o. Odmah posle uvida u ove podatke, privredno društvo DiAMED d.o.o. je kontaktiralo kompaniju NIPRO Europe N.V., kao evropski ogranak NIPRO Korporacije, sa pitanjem da li je NIPRO Korporacija ikada dala bilo kakvu dozvolu, autorizaciju isl. kompaniji Medicon d.o.o. da u Srbiji proizvodi ove proizvode, ili da ih može registrovati kao sopstveni proizvod. Dobili smo odgovor da je kompanija Medicon d.o.o. sebe potpuno neovlašćeno i protivzakonito proglasila domaćim proizvođačem, i uopšte proizvođačem predmetnih medicinskih sredstava, i da radi zaštite interesa NIPRO Korporacije najhitnije pokrenemo odlučne pravne aktivnosti protiv ovakvog postupanja. Obzirom da je za svaki upis u Registar ALIMS neophodno dostaviti i određena dokumenta od originalnog proizvođača, jasno je da kompanija Medicon d.o.o. nije mogla to učiniti, jer NIPRO Korporacija nije dala dozvolu za bilo kakvu proizvodnju kompaniji Medicon d.o.o. Iz toga nedvosmisleno sledi da je upis predmetnih medicinskih sredstava u Registar ALIMS kompanija Medicon d.o.o. izvršila ili prilažući falsifikovana dokumenta, i/ili služeći se nekom drugom protivzakonitom radnjom. Imajući to u vidu, pravni savetnik privrednog društva Diamed d.o.o. je na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja uputio ALIMS zahtev da nam se dostave kopije svih dokumenata koje je kompanija Medicon d.o.o. podnela ALIMS uz svoj zahtev za upis predmetnih medicinskih sredstava u Registar medicinskih sredstava. ALIMS je odbila da to učini, uz neko nesuvislo obrazloženje, očigledno dokazujući da postoji svest o tome da je upis u Registar predmetnih medicinskih sredstava izvršen na nelegalan način. Obzirom da je kompanija Medicon d.o.o. upozorena od strane privrednog društva DiAMED d.o.o. o pravnim posledicama koje može imati ovakvo nelegalno postupanje, kompanija Medicon d.o.o. je opozvala svoja Rešenja o upisu predmetnih medicinskih sredstava u Registar medicinskih sredstava ALIMS. Imajući ovo u vidu privredno društvo DiAMED d.o.o. nije nastavilo sa paravnim aktivnostima protiv kompanije Medicon d.o.o. i/ili ALIMS.

Treće, u jednoj od javnih nabavki materijala za dijalizu organizovanoj 2013. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, dogodilo se da je deo tenderskih partija predviđenih za dijalizni materijal po tipu mašina Gambro i Hospal pobedu odnela druga firma, a ne kompanija Medicon d.o.o. koja očigledno smatra da joj sve to treba biti dodeljeno po automatizmu. Revoltirana takvim stanjem postignutim u ovoj javnoj nabavci, kompanija Medicon d.o.o. je prestala da Vojnomedicinskoj akademiji isporučuje ostali materijal neophodan za rad dijaliznih mašina Gambro, ucenjujući Vojnomedicinsku akademiju da, na ne znam koji način, poništi zvanične rezultate postignute u javnoj nabavci. Ovo stanje je, prema našim saznanjima, trajalo skoro tri meseca, te je dovelo do skoro potpunog kolapsa u vršenju dijaliznih tretmana na Gambro dijaliznim mašinama koje su u funkciji na Vojnomedicinskoj akademiji. Ovakav postupak predstavlja jasan stav kompanije Medicon d.o.o. i njihovo opredeljenje da im ni najmanje nije bitan život i tretman pacijenata već samo zgrtanje profita. Onaj ko je spreman da svesano i namerno pacijentima uskrati materijal koji im je neophodan za održavanje života, na način na koji to čini dijalizni materijal, indirektno pokazuje da je spreman da život pacijenta dovede u pitanje zarad sopstvenog interesa.

Pored svega ovde navedenog u vezi kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o. moram navesti još dve stvari: jedno, već pomenuto gore u tekstu – odnos prema isporukama dijaliznog materijala; drugo, ovde navedeni primeri postupanja ove dve kompanije predstavljaju samo vrh ledenog brega u smislu njihovog stava i postupaka vezanih za tržište dijaliznog materijala u Republici Srbiji.

Još jedanput moram da napravim globalan osvrt i da Vas pitam da li su to upravo takvi dobavljači, kakve Vi, RFZO ne želite da izgubite na ovom tržištu?

IX«С тим у вези, намера је Наручиоца да у будућем периоду реши и питање дијализних машина и да створи услове за тржишно надметање и на том пољу, али претходно мора да реши горући проблем снадбевања дијализних центара дијализаторима, што овим поступком јавне набавке покушава да уради. » …

Za svaku pohvalu je namera RFZO da se u budućem vremenu stvore uslovi za zdravu konkurenciju i na polju mašina za hemodijalizu i pripadajućeg materijala koji zavisi od tipa dijalizne mašine.

Kada govorimo o „gorućem problemu snabdevanja dijaliznih centara dijalizatorima“ izgleda da taj problem i nije baš toliko „gorući“. Tome u prilog govori upravo postupanje RFZO. Izgleda da je taj problem „gorući“ samo u formalnom smislu, ali ne i u realnosti. U realnosti RFZO nema nikakvih problema sa snabdevanjem centara materijalom za dijalizu. Da je RFZO smatrao da postoji „gorući“ problem snabdevanja dijalizatorima, smatram da bi se našlo za shodno da se od 12.12.2013. pa do 09.05.2014. organizuje legalna nabavka materijala za dijalizu, pa i dijalizatora. Zbog svega ovde navedenog jasno Vam je da je Vaša retorika u dijametralnom neskladu sa Vašim postupcima kao naručioca, po svakom od ovih pitanja. Svedoci smo činjenice, da čak i poslednji ništavi ugovori o snabdevanju dijaliznih centara materijalom za dijalizu, koji su potpisani nezakonito 16.12.2013. godine, izašli su iz svog roka 15.04.2014. godine. I pored toga, ne postoje nikavi realni problemi u snabdevanju dijaliznih centara dijalizatorima, osim formalno-pravnih problema koji ni na koji način ne ometaju „uspešno“ snabdevanje. Činjenica je da ovog trenutka oko 95% neophodnih dijalizatora U Republici Srbiji isporučuju upravo kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o., t.j. kompanije čije interese neskriveno i deklarisano štiti upravo RFZO. Logično je zaključiti da se onda ovde radi o „dobitnoj kombinaciji“ te da ne postoji nikakav realan interes osim legitimnog interesa, o kome očigledno niko ne vodi računa, da se nova javna nabavka dijalizatora dovede do realizacije. Trenutno stanje je takvo da prvenstveno odgovara kompanijama Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o. iz još jednog dodatnog razloga.

Nipro aparat za HDNaime, u drugoj polovini marta 2014. RFZO objavljuje izmene Pravilnika o cenama materijala za dijalize koje se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ovim izmenama se, između ostalog, iz pomenutog Pravilnika brišu članovi koji su do tada definisali maksimalne dozvoljene cene materijala za dijalizu, pa samim time i za dijalizatore. To znači da više ne postoji gornja granica cene koju će RFZO platiti za dijalizatore. Od 15.04.2014. više ne postoje čak ni ništavi ugovori za snabdevanje dijaliznih centara dijaliznim materijalom, a koji bi mogli da ograniče cene po kojima se trenutno nabavljaju dijalizatori, a već pomenuto, ne postoji ni ograničenje cene u vidu ovde pomenutog Pravilnika. RFZO je tako praktično omogućio snabdevanje dijalizatorima od strane isključivo odabranih dobavljača, bez ikakvog ograničenja cene. Na ovaj način je praktično odvrnuta slavina za odlivanje novca iz Budžeta RFZO i Republike Srbije, a za omogućavanje sticanja koristi prvenstveno kompanijama Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o. U tom svetlu je potpuno razumljivo zašto sprovođenje trenutno aktuelne javne nabavke materijala za dijalizu, JN br. 404-1-110/14-66 nije u interesu kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o., i zašto je ova kompanija iskoristila svoje zakonsko pravo, i zahtevom za zaštitu prava do daljnjeg zaustavila sprovođenje nabavke.

X Горе наведене чињенице вам износимо у жељи да схватите да Наручилац није вођен било каквим нелегитимним интересима и да је једино чиме се Наручилац водио приликом дефинисања овакве техничке спецификације јесте интерес пацијената на хемодијализи, сигурност снадбевања дијализних центара и стварање услова за функционисање ефикасног тржишта дијализатора у будућем периоду. Тумачећи одредбе конкурсне документације имајући у виду горе наведене интересе које Наручилац жели да оствари, јасно ћете доћи до закључка да су сва правила дефинисана у конкурсној документацији у функцији тих интереса и самим тим легална и легитимна.

Čitajući Vaše Dodatno pojašnjenje 08/2 br. 404-1-53/14-11 od 21.05.2014. t.j. dokument koji ovde uglavnom citiram i komentarišem, ja sam po prvi put u poslednjih nekoliko godina stekao utisak da u strukturi RFZO zaista postoje ljudi koji nisu vođeni nelegitimnim interesima nego pokušavaju da snabdevanje dijaliznim materijalom dovedu u održiv okvir. Na žalost vrlo je uočljivo da upravo ti ljudi imaju velike teškoće u svojim nastojanjima da snabdevanje dijaliznim materijalom dovedu do stabilnog i legalnog nivoa. Smatram da deo razloga za ovakvo stanje leži u činjenici da se na funkcijama koje su bitne za organizovanje sistema nabavki dijaliznog materijala u RFZO, i dalje nalaze lica koja su u prošlosti radila a i sada aktivno rade na održavanju monopola prvenstveno kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o., a ne na stvaranju prosperiteta za pacijente kao i za Budžet RFZO i Republike Srbije.

Privredno društvo DiAMED d.o.o. shvata i podržava nastojanja ovih iskreno nastrojenih inicijativa RFZO, da se u interesu pacijenata na hemodijalizi obezbedi sigurnost snabdevanja dijaliznih centara i stvaranje uslova za funkcionisanje efikasnog tržišta dijalizatora u budućem periodu. Ono što je sistemski pogrešno, to je način na koji RFZO smatra da može doći do ostvarenja ovog cilja. Ovog trenutka jasno je da je RFZO ucenjen od strane kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o., kao što je i implicirano Vašim Dodatnim pojašnjenjem 08/2 br. 404-1-53/14-11 od 21.05.2014. gde ste jasno stavili do znanja da se plašite da biste mogli da ostanete bez materijala i usluga koje proužaju ove dve firme, ukoliko im ne omogućite da i dalje gospodare tržištem materijala za dijalizu. Da ovo nije samo pretpostavka, pokazuje i reakcija kompanije Medicon d.o.o. kada je radi zaštite svog halapljivog poslovnog interesa odbila da Vojnomedicinsku akademiju snabdeva neophodnim materijalom za dijalizu, dovodeći u pitanje dijalizne tretmane, pa samim tim i živote pacijenata. Na jednom od sastanaka organizovanom na Vojnomedicinskoj akademiji povodom razgovora o snabdevanju dijaliznim materijalom predstavnik kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. je jasno stavio do znanja da se slično može očekivati upravo i od ove kompanije. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da je ovog trenutka kompanija Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. iskoristila svoje zakonsko pravo, i zahtevima za zaštitu prava do daljnjeg zaustavila sprovođenje aktuelnih nabavki materijala za peritonealnu dijalizu i hemodijalizu (dijalizatori) nije teško zaključiti da će upravo ova kompanija na svaki način pokušati da osujeti snabdevanje dijaliznih centara materijalom ukoliko se to ne bude vršilo isključivo pod njihovim uslovima.

Na žalost moram da konstatujem da je RFZO poklekao pod ovom vrstom ucene. Ovom prilikom Vas podsećam da ovakva ucena uskraćivanjem materijala i usluga za vršenje dijaliznih tretmana od strane monopolistički / oligopolistički postavljenih kompanija predstavlja direktnu pretnju životima i zdravlju dijaliznih pacijenata. RFZO se kao naručilac u aktuelnoj javnoj nabavci dijalizatora JN br. 404-1-110/14-66 jasno opredelio da uvođenjem u tehničku specifikaciju principa 70/30 % u korist dijalizatora sterilisanih vodenom parom (kakve u Srbiji nude kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o.) pristane na ucenu nametnutu od strane ove dve kompanije. Time je RFZO na sebe preuzeo moralnu, ljudsku i zakonsku odgovornost za ovakvo postupanje dveju pomenutih firmi. Ukoliko je sam RFZO bio svestan ovakve ucene koja mu je nametnuta, bilo je logično da pomoć potraži od istražnih i pravosudnih organa Republike Srbije, a ne da svesno ulazi u nezakonitost održavanja monopola, nameštanja tendera u korist ovih dveju firmi, pružajući im jasnu i nedvosmislenu prednost u odnosu na druge potencijalne ponuđače koji su samim tim dovedeni u neravnopravan položaj. Privredno društveno DiAMED d.o.o. je potpuno svesno da cilj koji deklarišete ni u kom slučaju nije nelegitiman, jer pokušavate da sprečite da zbog nečijih korporacijskih interesa pacijenti ostanu bez dragocenog materijala. No bez obzira na to što je Vaš cilj potpuno legitiman i opravdan, smatram da je potpuno nelegitiman put koji ste izabrali da do tog cilja dođete. Da bih Vam to ilustrovao postaviću Vam sledeće pitanje: Da li mislite da je legalno i legitimno obiti banku i ukrasti novac, sa idejom da novac date u humanitarne svrhe?

Donacije3Ovde želim da naglasim da ni pored svih uočenih nepravilnosti u aktuelnoj javnoj nabavci dijalizatora, privredno društvo DiAMED d.o.o. nije bilo faktor koji će se žaliti i time zaustaviti postupak javne nabvke, već je to bila kompanija kojoj svesno dajete prednost. I pored uočenih nepravilnosti u ovoj javnoj nabavci, privredno društvo DiAMED d.o.o. ipak oseća i želju RFZO kao naručioca da svim potencijalnim ponuđačima omogući da barem u nekoj meri učestvuju u snabdevanju dijaliznih centara. Verujte nam da to iskreno cenimo, i to je bio jedan od odlučujućih faktora da u ovoj javnoj nabavci ne podnosimo zahtev za zaštitu prava, za koja opravdano smatramo da su nam ograničena, već da i Vama olakšamo da dođete do kako-tako održivog rešenja za nabavku dijalizatora.

XI 2. Употреба дијализатора различитих квалитативних карактеристика је неминовност. Једини начин обезбеђивања дијализатора истог квалитета за све пацијенте јесте набавка од једног произвођача, што је монопол који Наручилац жели да избегне. Правилник о стандардима дефинише минимални квалитет дијализатора који је за Наручиоца прихватљив. Сви дијализатори који испуњавају услов из Правилника су за Наручиоца прихватљиви са становишта квалитета, с тим да јавна набавка има циљ да обезбеди најбољи могући квалитет за уложени новац и у складу са тим су и дефинисана правила у конкурсној документацији. Нема дискриминације пацијената с обзиром да се сви пацијенти дијализирају дијализаторима који су у складу са захтевима Правилника о стандардима којим је практично дефинисан минимални квалитет дијализе на који пацијенти имају право по основу обавезног здравственог осигурања. На други део овог питања, одговорено је одговором на претходно питање.

U potpunosti se slažemo da je neminovna upotreba dijalizatora različitih kvalitativnih karakteristika. Međutim, iznosimo duboko neslaganje sa svim ostalim navodima u ovom segmentu. Kao obrazloženje, daću Vam primer poređenja dva istovrsna dijalizatora iste efektivne površine, različitih metoda sterilizacije koji se mogu nabaviti na srpskom tržištu materijala za dijalizu, a uzevši u obzir parametre kvaliteta i uslove ispitivanja dijalizatora koje ste sami definisali konkursnom dokumentacijom.

 

Dijalizator A Dijalizator B Uslovi ispitivanjaQb=300ml/minQd=500ml/min

Qf=0ml/min

Efektivna površina 1.3 m² 1.3 m²
Protok High-flux High-flux
Metod sterilizacije Sterilizacija A Sterilizacija B
Klirens Urea 242 263 Razlika 8.68% u korist dijalizatora B
Klirens Vit B12 134 161 Razlika 20.15% u korist dijalizatora B
KUF 40 64 Razlika 60.00% u korist dijalizatora B
Prosečna razlika – 29.61% u korist dijalizatora B

 

Kao što se vidi iz prethodne tabele prosečna razlika u funkcionalnosti između dijalizatora A i dijalizatora B je 29.61% u korist dijalizatora B. Još upadljivija je činjenica da je u datom primeru razlika u parametru Kuf upravo 60% u korist dijalizatora B, a to je parametar koji upravo Vi sami konkursnom dokumentacijom u JN br. 404-1-110/14-66 definišete kao najbitniji parameter kvaliteta dijalizatora. Dijalizator A i dijalizator B predstavljaju sredstva predviđena za lečenje grupe pacijenata kojima je za lečenje propisana ista vrsta dijalizatora. Ako podelite ovu grupu pacijenata tako da jedan deo njih bude lečen dijalizatorom A a drugi deo dijalizatorom B, doćićete u situaciju da prvi deo ovih pacijenata bude lečen prosečno 29.61% lošije od drugog dela ovih pacijenata (prethodno u tekstu sam objasnio koliko čak i najmanje razlike u kvalitetu dijalizatora znače za kvalitet i dužinu života pacijenata). Mislim da je nesporno jasno da je ovo u potpunoj kontradikciji sa Vašim deklarisanim stavom da cilj raspisivanja ovakvih tehničkih specifikacija jeste interes pacijenata na hemodijalizi.

Naknadno se postavlja pitanje koji će to pacijenti biti izabrani i povlašćeni da se leče 29.61% kvalitetnijim dijalizatorima – te je nesporno da se iz perspektive ostalih pacijenata radi o jasnoj diskriminaciji.

Nipro dijalizaTakođe, tvrdite da je Pravilnikom o standardima definisan minimalni kvalitet dijalize na koji pacijenti imaju pravo po osnovu obaveznog zdravstvenog osiguranja, te da u tom smislu nema diskriminacije. Ovom prilikom Vas podsećam da bi bilo bolje potražiti maksimalan kvalitet, jer se minimalnim garantovanim kvalitetom dijalize predviđenim pomenutim Pravilnikom ne može obezbediti kvalitetan život pacijenata, na isti način na koji se, na primer, kvalitetan život ljudi ne može obezbediti garantovanom minimalnom platom predviđenom nekim drugim pravnim aktom.

XII Што се тиче захтева за именима људи који су учествовали у припреми техничке спецификације, скрећемо вам пажњу да Наручилац није у обавези да на основу Закона о јавним набавкама обелодани тај податак. С тим у вези молимо вас да такав захтев испоставите у складу са другим прописима који регулишу област приступа информацијама од јавног значаја. Такође, скрећемо вам пажњу да је чланом 23. Закона о јавним набавкама изричито прописано да је забрањено, на било који начин да се утиче на поступање Наручиоца у поступку јавне набавке. С тим у вези, скрећемо вам пажњу да ћемо било какве будуће претње усмерене ка Наручиоцу, или људима који су учествовали у припреми поступка јавне набавке, односно људима који учествују у процесу одлучивања у поступку јавне набавке, сматрати као покушај притиска ради утицања на одлуку Наручиоца.

Prvo, privrednom društvu DiAMED d.o.o. je poznato da osnovu Zakona o javnim nabavkama naručilac nije u obavezi da obelodani imena osoba koje su učestvovale u pripremi tehničke specifikacije, no naš zahtev u tom smislu smo istakli obzirom na delikatnost predmetne problematike koja je potpuno neopravdano i dalje predmet mnogih polemika, a imajući u vidu načelo transparentnosti javnih nabavki. Drugo, jasno Vam je da sve u vezi načina raspisivanja tehničnih specifikacija i razloga koji stoje iza takvog postupanja nosi veliki stepen ne samo ljudske, moralne, nego i zakonske odgovornosti, te netransparentnost podataka o osobama koje su u tome učestvovale može indirektno ukazivati na eventualno protivzakonito postupanje. Treće, smatram apsolutno neprimereno sa Vaše strane da se upravo privrednom društvu DiAMED d.o.o. obraćate pozivajući se na član 23. Zakona o javnim nabavkama, kada vrlo dobro znate, a i u Vašem Dodatnom pojašnjenju 08/2 br. 404-1-53/14-11 od 21.05.2014. godine ste jasno suštinski ukazali na to da upravo potpuno drugi potencijalni ponuđači, često pominjani u tekstu iznad, za razliku od privrednog društva DiAMED d.o.o., vrše direktan i neskriven uticaj na RFZO kao naručioca. Takođe, sve relevantne organizacione jedinice RFZO i lica angažovana u njima vrlo dobro znaju da osim formalnih kontakata proceduralne prirode u postupcima javnih nabavki, niko iz privrednog društva DiAMED d.o.o. nikada nije čak ni stupao u bilo kakav kontakt sa ovim licima, a ponajmanje vršio bilo kakav pritisak na njih ili im pretio sa namerom da se utiče na odluku RFZO kao naručioca. Četvrto, nije jasno zašto je došlo do zamene teza, te Vi nama ovde uslovno pretite onim što će se desiti u slučaju navodnih „bilo kakvih budućih pretnji usmerenih ka naručiocu ili ljudima koji su učestvovali u postupku javne nabavke“. Ukoliko neko tumači kao pretnju našu posvećenost ideji da se, u opštem interesu, sistem javnih nabavki materijala za dijalizu dovede do zakonski legalnih okvira, to govori kolika je opredeljenost takvih ljudi da se Zakon poštuje.

Na kraju celog ovog tumačenja i komentara želim da Vam u ime privrednog društva DiAMED d.o.o., kao i ispred kompanija NIPRO Corporation, Osaka, Japan, i CVBC Investment Holding AG, Freibach, Švajcarska, naglasim da smo u pisanju ovog dopisa svesno izbegli da pominjući odredbe pojedinih zakona citiramo tačne članove i sadržinu njihovih odredbi. Takođe smo izbegli da pojedine radnje, postupke, stavove definišemo i opredeljujemo u smislu zakonske odgovornosti. Pored toga nismo želeli ni da se osvrćemo na sve situacije u kojima je RFZO kao naručilac u javnim nabavkama materijala za dijalizu tokom niza godina davao prikrivenu, ali i otvorenu podršku i prednost pojedinim ponuđačima, a takvih situacija je bilo veoma mnogo i bile su prisutne u svakom aspektu nabavki materijala za dijalizu. Razlog za to je činjenica da su Vama poznati svi pravni aspekti svakog postupanja ili nepostupanja, ali mnogo važniji razlog je to što nismo želeli da ovaj dopis bude u formi pravnog dopisa, već da bude način jedne zdrave i otvorene komunikacije među partnerima, pa čak i onda kada teme za razgovor nisu prijatne.

Osvajanje trzistaDuboko smo svesni nezavidne situacije u kojoj se RFZO nalazi kada se radi o nabavkama materijala za dijalizu. No, bez obzira na to, ne nalazimo nikakvo opravdanje kada RFZO pokušava da tu situaciju reši na načine koji nisu u skladu sa zakonom. Smatramo da su razlozi Vašeg ranijeg, kao i trenutnog postupanja u stvari posledica više faktora:

  • jakog pritiska koji na RFZO direktno vrše kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o.;
  • jakog pritiska koji na RFZO indirektno vrše kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o. i Medicon d.o.o., vršeći uticaj na takozvanu stručnu javnost i udruženja pacijenata;

  • ucenjivačke strategije koju na RFZO primenjuju iste ove kompanije, trgujući svojim uticajem i zloupotrebljavajući svoj dominantan položaj putem dobara i usluga koje zavise od tipa dijaliznih mašina u Republici Srbiji;

  • političkog pritiska usmerenog u interesu ove dve kompanije;

  • spoljnopolitičkog pritiska usmerenog u interesu prvenstveno kompanije Fresenius Medical Care Srbija d.o.o.

Pored prethodno navedenih faktora za koje smatramo da su značajni razlog postupanja RFZO, ovde izražavamo i našu otvorenu sumnju da su pojedini delovi sistema koji učestvuju u organizovanju i realizaciji javnih nabavki materijala za dijalizu pod duboko koruptivnim uticajem navedenih dveju kompanija.

Sa druge strane uočavamo da neki drugi, mnogo ispravniji i otvoreniji delovi ovog istog sistema imaju iskrenu, ali do sada sputavanu nameru da postupanje RFZO u javnim nabavkama materijala za dijalizu dovedu u zakonski ispravno, održivo, stabilno stanje koje bi omogućilo zdravu tržišnu konkurenciju uz neophodni boljitak za pacijente. Bio bih lično jako zadovoljan kada bi u budućem vremenskom periodu sve veću snagu dobijala ova ruka pružena od strane RFZO, a ne ona ruka koja je godinama unazad navikla da deli udarce svima koji se „drznu“ da putem javnih nabavki pokušaju da nađu svoje mesto na srpskom tržištu dijaliznog materijala. Ovako nastrojenim delovima sistema RFZO smo spremni da ponudimo našu pomoć svake vrste u zakonski dozvoljenim okvirima, te Vas pozivam da to iskoristite na način na koji mislite da bi to bilo najbolje.

Ispred privrednog društva DiAMED d.o.o., kao i ispred NIPRO Corporation, Osaka, Japan, i CVBC Investment Holding AG, Freienbach, Švajcarska izražavam našu želju da nas u veoma bliskoj budućnosti vidite kao dragocenog i stabilnog partnera koji će Vam omogućiti da vrhunski kvalitetni proizvodi japanske kompanije NIPRO Corporation, po povoljnim i održivim cenama budu dostupni pacijentima u Republici Srbiji. Pored naše dobre namere izražavam i našu jasnu opredeljenost i odlučnost da se u pravnom smislu svim snagama borimo protiv svakog dosadašnjeg, sadašnjeg i budućeg nelegitimnog postupanja vezanog za javne nabavke materijala za dijalizu.

*

Da biste nas bolje upoznali, te da bi nas u budućem vremenu prepoznali kao pouzdanog i odgovornog saradnika, osećam potrebu da Vam predstavim kompletan sistem kome pripadamo i u okviru koga poslujemo.

Privredno društvo DiAMED d.o.o. posluje u okviru CVBC Investment Group (CVBC Investment Holding AG, Freienbach, Švajcarska), koja je i većinski vlasnik društva DiAMED d.o.o. sledstvenim vlasništvom nas kompanijom Rigi Medizintechnik GmbH, Freienbach, Švajcarska. Ova grupacija kompanija je u vlasništvu uglednog nemačkog ekonomiste i privrednika, gospodina Sven-Axel Krentorz-a. CVBC Investment Group je osnovana 2009. godine, a centar operativnih aktivnosti smešten je u Freienbach-u, u Švajcarskoj. Glavni deo poslovanja CVBC Investment Group upravo je vezan za medicinu, u smislu snabdevanja klijenata medicinskim sredstvima, pružanja usluga lečenja, istraživanja i razvoja novih tehnologija u oblasti medicine, kao i investiranja u medicinski sektor. Ovog trenutka poslovnice CVBC Investment Group koje se bave medicinskim proizvodima i uslugama funkcionišu u 16 zemalja Evrope i Afrike, imajući pokrivenu kompletnu teritoriju Evrope i Afrike.

Privredno društvo DiAMED d.o.o. je ovlašćeno zastupništvo trgovinskih i poslovnioh interesa kompanije NIPRO Europe N.V., Zaventem, Belgija (evropski ogranak NIPRO Corporation, Osaka, Japan) za Republiku Srbiju kao i ovlašćeni distributer iste kompanije za teritoriju Republike Srbije.

Sa ponosom Vam predstavljam činjenicu da je sistem kompanija CVBC Investment Group ovaga trenutka najveći i najvažniji ekskluzivni partner NIPRO Korporacije u svetu, te da smo kao poslovna grupacija i najzaslužniji za prosperitet i veliku ekspanziju prodaje i upotrebe NIPRO proizvoda na svetskom, a pogotovo evropskom tržištu.

Takođe sa ponosom ističem da je upravo jedna od kompanija iz našeg sistema bila nosilac razvoja najnovije NIPRO mašine za hemodijalizu Surdial-X, koja predstavlja jednu od tehnološki najsavremenijih mašina ove vrste u svetu.

*

Nadam se da će RFZO umeti da ceni stavove privrednog društva DiAMED d.o.o. po pitanju srpskog tržišta materijala za dijalizu, kao i našu potpunu transparentnost i detaljno predstavljanje sistema kome pripadamo i u kome funkcionišemo. Smatram da munjeviti razvoj upravo ovog sistema može doneti mnogo koristi za RFZO ali i za Republiku Srbiju uopšte, ukoliko nas u dolazećem vremenskom periodu RFZO iskreno, a ne samo deklarativno shvati kao dobrog i pouzdanog partnera.

Ispred kompanija,

NIPRO Corporation, Osaka, Japan

CVBC Investment Holding AG, Freienbach, Švajcarska

DiAMED d.o.o., Beograd, Srbija

Dr Dejan Tomović, direktor DiAMED d.o.o.



 

Kraj



 

ilustracije i oprema teksta:

DiaBloG – 2014

 

 

.     .     .

Još sličnih tekstova:

Privatne bolnice za hemodijalizu    Smrtnost kod privatnika    Tajna ispitivanja na Srbima u privatnim HD centrima  Serviser sprečio skandal i zatvaranje bolnice za hemodijalizu   Republički Zavod za zdravstveno osiguranje čuva monopol firmi „Fresenijus MC“   Doktorka otpuštena iz FMC-a jer je brinula o pacijentima    Dosije XXXXXXXL – nastavak internet natpisa o mahinacijama firme FMC    Nevoljni učesnici u FMC ispitivanju smrti uživo – obelodanjen projekat MONDO.    Ključni dokaz o tome da FMC upravlja postupcima Udruženja pacijenata   Ispitati političku pozadinu cene dijalize    Kako izgleda briga o pacijentima u Fresenius dijaliznim centrima u Srbiji, I deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, II deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, III deo.    600 000 dinara mesečno je malo mnogo, ali naći ćemo način …- Dialiks IV   Prilika da se zaradi još malo para …- Dialiks V    O Freseniusovim aparatima, dijalizatorima, koncentratima, jonometrima i ostaloj opremi, ali iskreno, iznutra, od njih samih-Dialiks VI    Dialeaks dokumenti: Stenogram sastanka lekara i direktora FMC Beograd    Pljačka države po tipu mašine    Strategija dijalizno-farmaceutskog biznisa u Srbiji: manipulacije i prevare sirotinje raje   Thanksgiving Day   Mučenik iz Banjaluke    Ponovo problemi sa Frezenijusovim aparatima i dijalizatorima     Afera plus: Kako Fresenius namiče profit u Republici Srpskoj?    Kako nam se nabavljaju dijalizatori?     Preko 5000 sudskih postupaka protiv Freseniusa – pacijenti pokrenuli     Otkrivamo: ko su novinari, mediji i bolesnici koji zastupaju interese dijaliznog privatnika?    Rasprava između Fonda zdravstva i Freseniusa, te odluka Državne komisije o nabavci dijalizatora        I Narodna Republika Kina pokrenula istragu protiv Freseniusa    Skandal: pare namenjene poplavljenima dali Frezeniusu!!!      Afera plus: kako Fresenius namiče profit u Republici Srbiji     Šamar državnom zdravstvu na koji nije odgovoreno     Pismo o Freseniusu koje nijedan medij nije smeo da objavi     Da li će opet sve ostati Među nama?

 

kontrasankcije

 

Q U O T A T I O N S

What Gary Peterson said:

2017.07.05:

What people want most during emergencies is information. The Kidney Community Emergency Response (KCER) Program offers no centralized information to patients during emergencies, often leaving patients at the mercy of for-profit providers that hoard both information and patients. (Preparing for Emergencies: a Guide for People on Dialysis — June 2017 Update)

2017.06.30:

This is typical of how dialysis patient advocacy groups operate in the US. (Don’t bite the hands that feeds you, despite the fact that they are harming the patients for whom you are „advocates“.) There is no (for-profit) industry money for those groups that attack the junk-credit-rating business model which, compared to the non-profit business model, continues to cause the deaths of thousands of dialysis patients unnecessarily.

2017.06.29:

A few ago on a conference call, I heard Doug Johnson, the chief medical officer of non-profit DCI, state that his organization was not greatly motivated by the financial incentives of the QIP program. On the same call, a top nephrologist for one of the top for-profit dialysis providers said his organization was ‘jumping through all sorts of hoops’ for these financial incentives.
It seems these financial incentives make little difference to those already doing the right things for patients. These financial incentives also seem to motivate the for-profit companies to manipulate or massage QIP data, or even report fraudulent QIP data, resulting in a lack of congruence between USRDS mortality/hospitalization results and the CMS star rating system results.
This could explain why DaVita fought the implementation of the CMS star rating system, but then embraced it when the initial star ratings surprisingly showed that DaVita had the best results (while DCI has had the best mortality/hospitalization data for 14 consecutive years). This throws into question the integrity of all U.S. dialysis data collection systems.

2017.06.21:

53-minute YouTube video from September 2016 KidneyWorks meeting.  Dr. Doug Johnson, chief medical officer (CMO) of DCI, speaks between 24:10 and 35:40.
Speaking on dialysis patient employment, he states:

„Honestly, we have not done a good job to make it more likely for you to be employed.“

Can you imagine the CMO of Fresenius or DaVita making such a statement? DCI has also had the best mortality and hospitalization data compared to Fresenius and DaVita for the last 14 years. DCI does the right things for patients because they do not have perverse financial incentives. The only way to make major changes in Fresenius’ and DaVita’s operations is to change their financial incentives.

2017.06.21:

How much longer will U.S. nephrologists continue to debilitate dialysis patients with short, brutish, minimal treatments, as well as ignore the iatrogenic effect that these treatments have on the social needs of their patients?

2017.06.16:

For me, the most symbolic moment in John Oliver’s exposé of what is wrong is U.S. dialysis care occurs around the 7:40 mark. DaVita’s Kent Thiry is leading a cheer and among those responding is the nephrologist who is the honorary historian for the American Association of Kidney Patients (AAKP). In a 2017 press release AAKP President Paul T. Conway stated, „Dr. (redacted) is a prolific and respected writer, and we are honored to have him tell the compelling history of how kidney patients have worked through the past several decades to impact treatment and chart the course for strategic patient engagement for themselves and all who suffer from a chronic disease.“
I believe the biggest point that John Oliver missed is how complicit U.S. nephrologists have been with junk-credit-rating companies in providing embarrassingly poor dialysis care. Hundreds of now prominent U.S. nephrologists have become multimillionaires from these business practices. Thousands of younger nephrologists are now financially dependent on this business model. Their incomes, their medical school loan payments, their children’s college funds, and their own retirement plans depend upon continuing these medically- and morally-poor business practices.
John Oliver could have also made these points:

  • Virtually all nephrologists would choose a different dialysis treatment modality for themselves than the one that the vast majority of their patients utilize

  • The largest non-profit dialysis provider has had better survival and hospitalization rates than the largest for-profit providers for 14 consecutive years

  • This field of medicine has abysmal employment and rehabilitation rates

Will U.S. nephrology continue ever be capable of any kind of effective self-examination? Will they listen to financially independent patient groups that don’t fawn over them for their supposed patient-centered care?
They say history is written by the winners. U.S. dialysis patients have not been the winners.

2017.05.16:

Both DaVita and Fresenius Medical Care have risen to the top in the U.S. through junk-bond-financed acquisitions of dialysis centers. This has put hundreds of millions of dollars into the pockets of leading U.S. nephrologists who, as partners and/or employees of these corporations, no longer effectively advocate for patients. In junk-bond corporations, physicians focus on numbers and metrics, not patients.
This story (link) is as much about the moral failure of corporate leadership as it is about the moral failure of many U.S. nephrologists and the enabling and facilitating positions of their professional organizations. They continue to shepherd over 85% of their patients into dialysis treatment regimens they would never accept for themselves or their own family members.
The U.S. dialysis care industry doesn’t need far better medical leadership, it needs far better moral leadership.

If this (link) isn’t a wake-up call for the American Society of Nephrology and the Renal Physicians Association to change, then they should forever be seen as organizations that foster physician and corporate greed. It shouldn’t be the case that John Oliver is a better patient advocate than the ASN and RPA.
President Donald Trump announced on May 4 that he will nominate a former DaVita executive as Assistant Secretary of Health and Human Services for Legislation. Matthew Bassett worked for DaVita from 2006 to 2011, and left the company as Vice President of State Public Policy.

2017.05.12:

Fresenius Medical Care’s credit rating has fluctuated between investment grade and junk grade over the last decade, depending on the rating agency (see 2015 article). DaVita’s credit rating has always been junk grade.
The large for-profit dialysis corporations have borrowed heavily to purchase thousands of dialysis clinics from U.S. nephrologists, making hundreds of leading U.S. nephrologists multi-millionaires. The chief medical officers of FMC and DaVita then have to practice medical with the pressure of billions of dollars of high-interest-rate, low-grade corporate debt on their shoulders. Servicing this debt and maintaining their stock price appears to lead to decisions that do not serve the patients’ best interests. For 14 years consecutive years, DCI, a non-profit, has had the best mortality and hospitalization rates in the industry.
Is there any better example of how poorly designed financial incentives in for-profit medicine can harm patients — than U.S. dialysis care?

2017.05.03:

If U.S. dialysis care is ever going to be „great again,“ it doesn’t need far better medical leadership, it needs far better moral leadership.
U.S. dialysis care should be the poster child of „conflicts of interest“ in U.S. medical care. The combination of physician ownership of dialysis facilities and corporate junk-bond financing of dialysis facility acquisitions has led to a decades-long failure of patient advocacy responsibilities by U.S. nephrology. The result has been ‘junk-bond nephrology.’ Most leading practitioners have greatly rewarded themselves financially while this field of medicine has lagged far behind others in improving patient outcomes and technology. “Dialysis is a promise unfulfilled,” said Jonathan Himmelfarb, director of the Kidney Research Institute.

2017.04.05:

Gary Peterson: Are there any better descriptions of the realities of for-profit U.S. dialysis care than the two below quotations?

(KevinMD blog): „Pay-for-performance takes medical quality metrics to the next level by using them economically. In our health care system, they are not working to improve care — why? Because the metric does not incentivize doctors to be more human. Instead, it rewards treating patients as commodities and lifeless objects. Doctors resent this incentive because commodification is dehumanizing. As incentives push doctors into becoming more mechanistic, we then invent new metrics such as “satisfaction surveys” to desperately attempt to pull them back towards a humanistic ideal. Satisfaction itself is now a commodity and subject to the rules of the market — massive, absurd inflation everywhere!“

„The art of medicine, whatever that might mean, is not measurable, and teeters on the verge of extinction.  Increased control over the body ended up bringing about domination over bodies: paternalism, futile end-of-life care, polypharmacy … and pay-for-performance. Pay-for-performance promises the quantification of the entire patient-physician relationship and then its optimization as providers become rational profit-maximizers.  Rather than the comforting hand of the healer, the invisible hand of the market will guide improved patient care.  So goes progress.“

2017.03.27:

This is (yet) another wake-up message for patients and their advocates. U.S. nephrologists have little or no interest in disrupting their economic/treatment system with a well-patient model of care.  With today’s financial incentives, most of U.S. nephrologists aim no higher than „not dead“ and „not in the hospital.“ This current system of care is likely a major factor in the widespread depression seen in dialysis patients. (Can you even raise this issue at an ASN or RPA meeting, let alone a FMC or DaVita meeting?)
Until we provide significant financial incentives to motivate nephrologists to deliver well, high-functioning patients, Kt/V (URR) and stagnant technology will remain the standards of excellence in U.S. dialysis care.

2017.03.24:

Why isn’t effective health coaching a standard of U.S. dialysis care? Blame the power of poorly-designed financial incentives, especially the perverse incentives that have made CEOs and many U.S. nephrologists multi-millionaires.
For the for-profit dialysis centers and nephrologists, their financial goals and incentives lead them to perform as little uncompensated care as possible for their patients. Most patients are steered into minimal, in-center dialysis regimens that virtually no dialysis professionals would choose for themselves.
The largest non-profit dialysis company, DCI, not only has the best mortality and hospitalizations data, but they also steer as many patients as possible to transplantation before they need dialysis.
It would seem that many dialysis patients could benefit from this „coaching at their fingertips,“ as long as it is not provided by for-profit companies under today’s perverse financial incentives.

2017.03.17:

„Employment and education status were inversely associated with mortality in patients on maintenance HD in Japan. Employment but not education was also inversely associated with hospitalizations. After adjustment for comorbidities, the associations with clinical outcomes tended to be stronger for employment than education status.“
There is no better example of excellence in dialysis care than an employed dialysis patient. It has been a tragedy that the leaders of the dialysis patient organizations have not made employment and rehabilitation leading priorities, as these goals can drive so many improvements in care processes, technology, and patient engagement. Instead, patients have endured decades of stagnancy and being ignored. Enduring awful treatment regimens, which U.S. nephrologists would never accept for themselves, has become the „job“ for too many patients.

2016.05.04:

U.S. dialysis care, which is effectively controlled by junk-bond-financed, for-profit corporations, is unnecessarily harming and killing thousands of dialysis patients each year. U.S. nephrologists would never accept for themselves the treatment regimens that the vast majority of their patients receive. Until U.S. nephrologists, the American Society of Nephrology, and the Renal Physicians Association break free from the financial ties and medical practice controls of these corporations, U.S. dialysis care will continue to be the prime example of medical materialism gone wrong… and the shame of U.S. medicine. Physicians cannot serve two masters.

2016.04.29:

How many more millions of dollars and precious time must we waste trying to create a quality measurement system that uses biochemical markers that do not matter to patients — or uses measures that can be „manufactured“ through manipulation and/or cheating?
The best example of excellence in dialysis care is a long-time employed ESRD patient. Unfortunately, CMS, U.S. nephrologists, and the large for-profit dialysis providers have ignored this outcome for decades. They have instead focused on biochemical markers, which has led to few improvements in the patients’ quality of life or technological innovations over the last 40 years.
While DaVita and Fresenius have recently announced programs to support employment, there is little to them beyond „turfing“ patients to government agencies that have no dialysis expertise. It seems to be a new version of the intern’s way to avoid addressing patients’ needs. Remember „buff and turf“ from The House of God?
What if Fresenius and DaVita employed dialysis patients and also paid their health insurance premiums? Extending the Medicare Secondary Payer (MSP) period for employed patients would then drive tremendous changes in this field of for-profit medicine.

2016.04.26:

It is time to admit that U.S. dialysis care has failed patients and instead functions primarily to serve the financial interests of for-profit corporations and the many prominent U.S. nephrologists who find no fault with the current economic incentives.

2016.04.20:

The Hippocratic Oath vs. medical materialism. The U.S. experiment in balancing medical decisions and profit motives does have its most spectacular failures.
It appears that our society’s most vulnerable patients (in nursing homes and dialysis clinics) are also the most susceptible to medical decisions that favor corporate owners over patient well-being. The weakest get used.
In U.S. dialysis care, the Peer Group and the American Society of Nephrology continue to be blind to the impact of financial incentives/structures on U.S. dialysis care. Has any other field of medicine made so little progress in the last 40 years? Does any other field of medicine have so many physicians admitting that they would choose better treatment regimens for themselves than they provide for vast majority of their patients?
Why has the largest non-profit dialysis provider (DCI) delivered better mortality and hospitalization outcomes than the largest for-profit, junk-bond-financed, dialysis providers for 13 years?  Most U.S. nephrologists advocate for whom?
Our system is out of balance and, in many ways, self-defeating. Denial of the harmful effects of profit motives — and the legal implications of acknowledging the thousands of avoidable patient deaths — prevents any meaningful changes from occurring. As a result, most dialysis patients will continue to be shepherded into more harmful, for-profit, treatment regimens.

2016.04.14:

Other than „assisting“ a patient in choosing a dialysis modality (which may or may not be available locally), there seems to be little being done for patients regarding employment and rehabilitation.
Until these for-profit corporations have a financial incentive — rather than disincentives — to increase patient employment and rehabilitation, these „thrive“ programs will consist of little more than throwing information and hyperlinks at patients and saying, „Go for it.“
For working-age patients, this remains largely self-defeating and far from holistic dialysis care. Due to decades of paternalistic care and ineffective patient advocacy, the large for-profit corporations have neither the infrastructure, the technology, the professional expertise, nor the needed patient feedback mechanisms to drive significant improvements in employment and rehabilitation rates. Ratios of patients-to-social workers (and nurses) are far too high for any meaningful change to occur. As Dr. Scribner said, „If the treatment of chronic uremia cannot fully rehabilitate the patient, the treatment is inadequate.“
Without financial incentives for these corporations, only the patients with a strong will to overcome enormous obstacles — essentially on their own — will thrive. Almost all other patients will default to short-time, in-center, daytime treatments, and enslavement to a life called dialysis.
This situation will only truly change when these profit-focused companies can tell working-age patients, „It is financially advantageous for our company that you remain employed and/or get rehabilitated.“ Physicians and patients must fight for the holistic care that was the norm in dialysis care 45 years ago.
Fresenius and DaVita should employ dialysis patients. Then they would gain the expertise needed to truly help working-age patients.

2016.04.11:

More evidence suggesting that CMS and U.S. nephrologists have been harming dialysis patients for the last 40 years by failing to incorporate the patients’ employment and rehabilitation goals into the system of care.

2016.04.11:

This awful piece continues to overlook the failures and shortcomings of the stagnant and harmful model of U.S. dialysis care. This model functions primarily to maximize the benefits for junk-bond financed dialysis corporations which, in turn, fill the political campaign coffers of U.S. congresspeople.

2016.03.30:

Nearly all U.S. nephrologists have failed to target – or deliver – thriving dialysis patients for the last forty years. Considering the enormous, continuous, and rapid advancements in renal transplantation, it is time for the U.S. government to abandon dialysis care as a long-term treatment for most kidney failure patients.
U.S. dialysis care is effectively controlled by junk-bond-financed corporations which have little interest in greatly improving either their technology or the quality of their patients’ lives. While this junk-bond approach to medicine has richly rewarded many prominent U.S. nephrologists, it is hopelessly stagnant, is blind to the effects of its perverse financial incentives, and has failed patients and taxpayers for decades. All avenues that increase kidney transplantation rates – including payments to donors – need to be explored.

2016.03.25:

Only financial incentives and for-profit-corporation control of government policymaking explains why the US trails other first-world in countries in dialysis care.
US nephrologists continue to believe (and deny) that they can serve two masters without causing patient harm. Leading nephrologists in junk-bond-financed corporations ARE the biggest problem in US dialysis care.
In addition, it seems nearly all nephrologists – even the author of this blog posting – discount the importance of psychosocial needs in renal replacement therapies. They still do not ask, „What, besides medical needs, is important to the patient?“

2016.03.24:

Considering the recent breakthroughs in transplantation and the long-term stagnation seen in for-profit US dialysis care, I now believe the time for paying kidney donors has come.
It is time to rehabilitate and return as many of kidney disease patients as possible to living as normal lives as possible.  US dialysis care nephrologists and CMS have failed to carry out the mission they were given by Congress over 40 years ago.
Long-term dialysis care has failed over 90% of patients. Continuing to keep patients on dialysis unnecessarily is uneconomical, is awful medicine, and continues to limit the meaning and purpose of far too many patients’ lives to being revenue streams for paying off junk bonds.

2016.03.23:

The Peer group appears to continue to be blind to the impact of financial incentives/structures on U.S. dialysis care. Can they not see the differences in mortality/hospitalization rates that have existed for over 15 years between the non-profit DCI and the for-profit, junk-bond-financed DaVita/FMC?
Unfortunately, all consensus statements by the Peer group must have the buy-ins of the chief medical officers of the two biggest for-profit, junk-bond-financed corporations. When will U.S. nephrology acknowledge the obvious conflicts of interest and finally cut these ties?
The Peer group also continues to fail to embrace the more holistic approach to dialysis care which was the norm fifty years ago. At that time, patients were part of the „team“ and the model of care included the psychosocial, technological, infrastructure, employment, rehabilitation, and quality-of-life needs of the patients.

2016.03.18:

The chief medical officer of Fresenius Medical Care again fails to mention dialysis patient employment or rehabilitation as a goal of overall care. He does advocate for:
„…tailoring dialysis prescriptions and schedules to current physiologic needs;“ (but apparently not for psychosocial needs).
These junk-bond-financed medical corporations need to extract maximum profits from existing infrastructure and capital investments. Their corporate officers have little interest in major breakthroughs that would destroy their business model. These corporate officers continue to fail chronic kidney disease patients and the U.S. taxpayers by failing to target patient rehabilitation and employment. Only a small percentage of patients being treated by these junk-bond corporations are able to avoid enslavement to a life called dialysis. On top of all this, according to more than a decade of USRDS data, these junk-bond corporations provide worse outcomes for their patients than the largest non-profit dialysis care corporation.

Until U.S. nephrologists and the American Society of Nephrology extricate themselves from the profit schemes of junk-bond medical corporations and instead become true patient advocates, U.S. dialysis patient care will continue to trail other first-world countries not only in mortality, but also in patients’ quality of life.
Dialysis patients need to wake up to the fact that junk-bond medical corporations have failed them… and will continue to fail them.

2016.03.17:

If CMS and U.S. nephrologists had targeted improving dialysis patient employment rates from the beginning, the ESCO concept would have been integrated into the system of care for decades.

Providing financial incentives to increase employment rates would:

  • improve patients’ medical care

  • drive technological advancements

  • improve care coordination

  • improve psychosocial support services

  • improve patients’ quality of life

  • create a more diverse dialysis infrastructure

  • drive more individualized, patient-centered care

What other target/incentive does this?

2016.02.11:

It’s not just about getting everyone to home dialysis therapies.
I believe we need to differentiate between non-profit dialysis centers and the for-profit, junk-credit-rating-corporation dialysis centers. In most for-profit centers, patients must fit the corporation’s system which targets „numbers“ that must be acheived — regardless of patients’ needs. Isn’t it a question of the values, morals and ethics of the nephrologist?
Why has DCI (large non-profit dialysis provider) had better outcomes than Fresenius or DaVita (junk-credit-rating for-profit providers) for more than 15 years?

2016.03.09:

„Conclusions: Although trials in hemodialysis have typically focused on outcomes such as death, adverse events, and biological markers, patients tend to prioritize outcomes that are more relevant to their daily living and well-being. Researchers need to consider interventions that are likely to improve these outcomes and measure and report patient-relevant outcomes in trials, and clinicians may become more patient-orientated by using these outcomes in their clinical encounters.“

2016.03.04:

In junk-credit-rating corporations, business executives routinely manipulate financial reports to report optimal results. Failing to ‘hit the numbers’ often results in an even worse credit-rating, increased costs of attaining capital, and a possible stock price collapse.
In order for a junk-credit-rating corporation to succeed in healthcare, its financial successes cannot be seen as the result of providing lower quality care or worse patient outcomes. Unfortunately, the mentality of junk-credit-rating business executives has seeped into patient-related data reporting. In recent years, widespread cheating has been reported in the dialysis industry. This insidious need to report optimal results ultimately leads to a breakdown in the purpose and sanctity of physician-patient relationships.

In junk-credit-rating healthcare corporations, decisions regarding patient care routinely default to the selection that is best for the corporation’s finances. These selections can only be overturned by defiant personal stances or irrefutable scientific evidence. Unfortunately, these instances rarely occur. Junk-credit-rating corporations richly reward executives at the top and — to a less degree — the nephrologists, managers, and employees who are willing to put corporate financial needs first. As a result, far too many patients end up in a junk-bond dialysis hell which no nephrology professional would ever choose for themselves or their family members.
Those who choose not to profit from kidney patients’ illnesses provide better care. This junk-bond-healthcare reality has been staring us in the face for over a decade. DCI, the largest non-profit dialysis provider, has long had the best mortality and hospitalization data in the industry. While DaVita may claim a new rating system shows it provides the best care, the most recent USRDS data shows that DaVita provides the worst outcomes for its patients (see Tables 10.2 and 10.4 in Chapter 10 of the 2015 USRDS report).
DaVita would do much better by its patients to turn its DaVita Patient-Focused Quality Pyramid upside down and instead began its patient interactions by defining the values and activities which are most important to each individual patient.
(In 2015, DaVita led the list of all U.S. companies settling fraud allegations with the government.)

2016.02.19:

Fresenius Medical Care (FMC) was able to push back to show that GranuFlo® itself did not cause cardiac arrests. What they could not dispute, however, is that GranuFlo product use led to significant buffer (bicarbonate/acetate) dosing errors.

These were largely due to problems with GranuFlo/Acetate  display/design errors on the Fresenius Model 2008 dialysis machines.  Since close to 90% of dialysis machines in the U.S. were Model 2008 machines, this required FMC to fix over 130,000 dialysis machines over several years.
These problems were finally addressed in these May 2015 FDA recalls for GranuFlo®/Acetate display errors on Model 2008 machines.

(I suggested this recall back in September 2013. It is amazing how long this problem continued despite FMC’s knowledge of it — over 15 years!  See this August 2012 posting.)

It was poor product stewardship on FMC’s part from day one.  With GranuFlo, there were a multitude of ways that acetate and bicarb levels could be confused on machines, computer data entry systems, Dr.’s order sheets, treatment forms, etc.   When GranuFlo first came out, no effort was made to educate dialysis care providers and clinicians on all the nuances for the correct use of GranuFlo. Today, far more policies and procedures are in place throughout the industry regarding GranuFlo’s use.
When problems were first noticed, most nephrologists did not understand the basics, let alone the complexities, of the acetate/bicarb/GranuFlo issues. This allowed FMC to legally blame nephrologists and clinicians for the dosing problem, but from a long-term sales and business perspective, it was a self-defeating approach. Rather than winning more Pyrrhic victories in court, it was better to settle.
I believe this case shows, along with ESA usage, that the medical professionals who are promoted to the top spots in for-profit dialysis corporations are individuals who tend to put corporate interests before patients’ interests. I also believe this case helps demonstrate that the junk-bond financing of for-profit dialysis care in the U.S. (all medical staff must hit their numbers!) has rotted our system of care to its core.
Why has DCI, a non-profit, had the best mortality and hospitalization data for over a decade?

2016.02.17:

Patients in thirteen clinics will move from non-profit dialysis care to junk-credit-rating, for-profit-corporation dialysis care.
Which large dialysis provider has the best mortality and hospitalization data? See Tables 10.2 and 10.4 in Chapter 10 of the 2015 USRDS report.
Why would anyone choose worse mortality and hospitalization outcomes for their patients?

2012.05.25:

A “Renal Debilitation” Program That Is Failing Patients and Taxpayers

1972-2012: Forty Years of Federally-funded Dialysis

In order to continually improve outcomes and technology that are important to patients and taxpayers, renal replacement therapy must be synonymous with long-term patient employment and re/habilitation.”

4/3/2012

  • Abstract

  • Biggest problems

  • After 40 years – How dialysis care should be (or “Today’s Goals”)

  • Follow the money –a history

  • The dysfunctional system and its players

  • What went wrong

  • Other problems

  • Topics needing media and/or congressional investigation

  • Overall long-term goals

  • Possible solutions

  • Requests to Congress: What should be done to begin improving dialysis care

  • Questions to ask

Presentation by:

Rich Berkowitz, Home Dialyzors United

Denise Eilers

Gary Peterson, RenalWEB

ABSTRACT / SUMMARY

In 1972, Congress added a provision to Medicare (1) to pay for life-saving dialysis treatments for any U.S. citizen of any age who was suffering from kidney failure. Forty year later, dialysis has become a $20 billion a year industry that will treat over 400,000 Americans this year. Over 5700 dialysis centers across the country now routinely offer treatments that have prolonged the lives of a small percentage of patients for decades.

Today, very few realize that kidney failure patients enter a government / corporate system of care that has become highly dysfunctional. Most patients endure a very low quality of life that would be unacceptable to the industry’s medical professionals and corporate leaders. Despite having regulatory and medical professionals overseeing patient care, extensive medical databases, quality improvement programs built into the system, and corporate leaders that are highly regarded, this system of care has been failing patients and taxpayers ── spectacularly:

  • Unlike every other field of medicine, dialysis patients have seen little improvement in their mortality rates over the last 25 years.

  • Standard dialysis care has become minimal, debilitating, and offers little psychosocial support to vulnerable and overwhelmed patients.

  • Virtually no renal medical professional (2) or corporate officer involved in dialysis care today would accept the treatment modality that more than 90% of their patients receive

  • Few advances in technology have been developed that improves patients’ quality-of-life and allows them to lead normal lives.

  • A far smaller percentage of patients dialyze at home today than in the 1960s.

  • A far smaller percentage of working-age patients are employed today than in the early 1970s. It is estimated only 10% of working-age patients remain employed after three years on dialysis.

  • Two dominating corporations, which care for over 70% of U.S. dialysis patients, have no programs for patient employment or rehabilitation. “Renal debilitation” has become the norm because of low expectations.

  • Patients are increasingly viewed as short-term corporate revenue streams that only provide profits during their first three years on dialysis. The median survival time for U.S. dialysis patients is 36-38 months, not much longer than when the Medicare Secondary Payer period expires.

  • Taxpayers pay for additional federal and state social services that must be provided due to the unnecessary debilitation of hundreds of thousands of U.S citizens.

  • Almost no data has been collected on patient experiences, positive or negative, during the last 40 years.

  • To deflect criticism, patients are routinely characterized as unmotivated, non-compliant, medically disabled, unemployable, and elderly.

  • Patients seldom complain and those who do may find themselves dialyzing in hospital emergency departments on a non-routine basis which places their lives at much greater risk.

This system, best described as a medical-industrial complex, is made up of an intertwining web of entities and influences from the corporate, financial, government, medical, political, and academic worlds. Unfortunately, this system no longer serves patients’ best interests and insufficient motivations exist for significant change to occur. Realizing the futility of trying to change this system from within, patient advocates and activists are now working with the media to educate the taxpaying public and Congress about the failures of this federally-funded program.

Despite decades of directionless and non-improving care, a common sense solution exists to greatly improve dialysis care. There is no better public example of excellence in dialysis care than an employed patient. Towards this end, the entire medical-industrial complex can be set on a corrective course with a simple, common-sense philosophy:

In order to continually improve outcomes and technology that are important to patients and taxpayers, renal replacement therapy must be synonymous with long-term patient employment and re/habilitation.

This basic philosophy of care will improve multiple quality-of-life outcomes for patients, drive the development of smaller and easier-to-use technology, promote home and self-care dialysis, greatly increase patient participation in the system, and change the financial incentives for corporations. Publicizing patient employment data would provide patients with a tremendous tool in identifying dialysis providers that provide the best overall dialysis care.

Considering the hundreds of billions of taxpayer dollars that will be spent on dialysis care this decade, we strongly urge Congress to hold hearings to correct this federal program’s failures, problems, purpose, and direction. We believe Congress should insist on a coordinated, five-year effort from corporations, medical professionals, and government agencies to greatly increase patient employment. After forty years of ever-worsening missteps, this federal program must return to serving patients and taxpayers and a truly patient-centered model of care.

BIGGEST PROBLEMS

  • Dysfunctional government / corporate system of care with no effective sense of direction or purpose.

  • The vast majority of patients endure a very low quality of life standard that is non-improving.

  • Little or no patient feedback built into system of care.

  • Little improvement in mortality in the last 25 years. By focusing on biochemical markers and statistics, nephrology is “stuck” and cannot adopt the therapies that physicians/professionals would choose for themselves.

  • The original intent of our national taxpayer-funded dialysis program, to support working patients, has been forgotten and ignored. Employment rates among working-age patients are now lower than 40 years ago. Fastest growing segment of incoming dialysis patients are now working-age patients.

  • Despite having tens of millions of dollars of databases on dialysis patients, patient-specific employment data is not tracked anywhere: USRDS, DOPPS, CMS, Forum of ESRD Networks, LDOs.

  • US taxpayers now pay over $20 billion a year for a major-organ replacement industry that has no holistic model of care, no well-patient model, no rehabilitation, few psychosocial services, and no incentives to keep patients working. This system of care also adds tens of thousands of people to welfare rolls yearly.

  • If the treatment of chronic uremia cannot fully rehabilitate the patient, the treatment is inadequate.“ – Dr. Belding Scribner, pioneer of dialysis therapy.

  • Programs to sustain or increase patient employment and/or rehabilitation DO NOT EXIST.

  • Few facilities offer shifts starting after 5 pm. The system of care is shaped to serve corporations’ needs and for the convenience and ease of nephrologists and dialysis staff, not working patients.

  • Original social contract was not for taxpayers to pay for dialysis treatments AND disability payments.

  • Depression is common and widespread. When patients self-report depression, they have a 48% higher risk of death. Disability and debilitation have been reported, but are not widely acknowledged in the renal community as causes of depression.

  • Virtually no medical professionals or corporate officers would accept the treatment modality that 90% of their patients receive. In order to stay healthy, they know they must dialyze at home. Standard, in-center hemodialysis treatments do not provide enough therapy.

  • Government funded ESRD Networks, which are supposed to direct quality improvement, are not effectively addressing the issues of employment, rehabilitation or quality-of-life (QOL) nationwide.

  • Dialysis care is dominated by two corporations that have no professional expertise in patient employment and rehabilitation. Free market “choices” do not exist for most dialysis patients.

  • Patients are easily intimidated and threatened. Due to lack of choice, patients must often dialyze in the same corporation’s facilities that they criticize.

  • Little technological advancement has occurred in the last 20 years.

  • Poor patient fluid management has led to cardiovascular disease, the leading cause of death in dialysis patients. The traditional hemodialysis schedule is a major source of problem (3-times a week with 2-day weekends off dialysis).

  • Numerous financial disincentives exist that discourage long-term survival and patient well-being (MSP, Part A/B separation, “acute dialysis” contracts, medical director salaries, low utilization of home therapies and reliance on high-cost brick and mortar facilities)

AFTER 40 YEARS, HOW DIALYSIS CARE SHOULD BE (OR “TODAY’S GOALS”)

• Greatly improving mortality rates — like every other field of medicine

• Should offer survival outcomes similar to transplants for many patients —more frequent dialysis does

• Employment and re/habilitation seen as integral components of overall patient health and successful renal replacement therapy (or any major organ replacement therapy)

• Hundreds of thousands of employed patients on renal replacement therapy who remain working and paying taxes after their diagnosis. Many patients are integrated into the system of care and employed by large dialysis providers and renal organizations. Large dialysis provider corporations leading the movement for dialysis patient employment.

• A system that considers all societal costs of renal replacement. Incentivizes long-term patient employment and rehabilitation.

• High health-related quality of life for patients, near normal diets, highly individualized approaches to care, minimal dialysis recovery times. Patient choose optimal dialysis schedule to fit and maximize their lives. System of care shaped to meet the individualized needs of patients.

• New medical specialty (renal replacement therapy specialist or renal rehabilitation counselor) created that focuses on optimizing employment/rehabilitation with major organ replacement. This field has unique expertise in educating and motivating patients.

• Small, portable, convenient, easy-to-use dialysis machines are the norm. There is a wide diversity of equipment choices.

• Many people are able to combine hemodialysis with restorative sleep. Nocturnal hemodialysis is a widely used treatment modality.

• Dialysis schedules and technology effectively address patient fluid management (no 2-day weekend gap with every-other-day dialysis). Excellent left ventricle health and few hospitalizations for fluid overload/heart failure.

• Diversity of whole-patient and well-patient approaches to renal replacement therapy FOR ALL AGES.

• High quality patient feedback integrated into the formation of federal legislation, systems of care, and technology design. Government-funded Network 19 (not dependent on corporations) provides independent patient perspective.

• Far more home dialysis and self-care dialysis

• Minimal renal-related medication use

FOLLOW THE MONEY — HISTORY (Reimbursement history: http://www.atlanticdialysis.com/Downloads/1%20-%20Dr.%20J.G.%20Bhat.pdf)

1960s

In 1962, Northwest Kidney Centers in Seattle founded. Throughout the decade, most patients were employed and many dialyzed at home.

1970s

In 1972, federal government begins reimbursement for dialysis treatments through Medicare. Hospitals and clinics submit bills for treatment expenses. Nephrologists receive fee, monthly capitated payment (MCP), for overseeing patients’ care. Government initially estimates treatment costs at $140. For next 30 years, many large, medium, and small dialysis providers come into existence, most of which are for-profit. Many physicians also build and own their own dialysis facilities. Gradually over the next four decades, all U.S. dialysis providers replace most RNs with technicians and increase patient/staff ratios.

1980s

Dialysis treatments: OBRA 81 established a Medicare cost savings mechanism called the Medicare Secondary Payer (MSP) period. Originally it was a 12-month period when Medicare coverage would be secondary to a patient or spouse’s employer group insurance for any ESRD patient who qualified for Medicare due to ESRD only. Simply put, commercial insurance paid for the first 12-months of dialysis treatments for many patients.

In 1983, the prospective payment system (PPS – also sometimes called the “composite rate” or the “first bundle”) is instituted by Medicare to control costs. It sets a limit on reimbursement for treatment costs of $128 (Medicare pays 80% of it), which is a bundled payment for treatment labor/supplies and routine labs, but excludes injectable EPO, iron, vitamin D, antibiotics and non-routine labs).

For next thirty years, Medicare reimbursement essentially stagnates and dialysis providers begin charging commercial insurance plans higher rates than Medicare during the 18-month MSP period to compensate.

In the 1980s and 1990s, the “dialysis adequacy” formula was developed and “quality” dialysis care usually meant reducing the amount of time patients spent connected to the dialysis machines. This approach was embraced by for-profit dialysis providers, as shortening dialysis treatment times reduced their operating costs. Providers were paid the same whether they provided a 2.5-hour treatment or a 6-hour treatment. This practice resulted in higher patient mortality and has been reversing in the last few years.

For next thirty years, physicians and small providers sell their dialysis facilities to large and medium-sized dialysis provider corporations at enormous profits. Some physicians and small dialysis corporations sell their operations at a price tag of $40,000-$75,000 or more per patient (per head).

EPO/Meds: In 1989, EPO (erythropoietin or later known as an “ESA”) introduced to treat anemia and reduce blood transfusions. EPO reimbursed at $40/treatment for doses under 10,000 units and $70/treatment for over 10,000 units.

1990s

Dialysis treatments: Stagnant Medicare reimbursement, but Medicare patients can be profitable with EPO/IV drug revenues. In 1990, OBRA 90 extended the Medicare Secondary Payer period to 18 months (and expanded those affected to patients dually entitled to Medicare due to age or disability as well as ESRD). In 1997, BBA 1997 extended the MSP period to 30 months. MSP-period patients are now routinely used to subsidize Medicare patients. Dialysis providers begin charging commercial insurers an even higher rate than previously charged to those payers, significantly higher than Medicare. Fresenius Medical Care becomes vertically integrated, owning facilities and manufacturing equipment and supplies. Large dialysis-providers begin use junk bonds to finance acquisitions.

EPO/Meds: In Dec. 1990, EPO reimbursed at $11 per 1000 units, and then reduced to $10 in 1994. EPO and separately billable drugs becomes profit centers and their use increases throughout decade.

2000s

Dialysis treatments: Stagnant Medicare reimbursement rates. MSP-period patients increasingly subsidize Medicare patients. Dialysis providers charge commercial insurers 2-10 times Medicare rate. Physician-owned and small dialysis providers increasingly unable to make significant profits and are purchased by medium and large-sized dialysis providers. Large providers now own private laboratories to capture more reimbursement.

EPO/Meds: Greater use of EPO and IV drugs in for-profit centers. In 2006, EPO use peaks in U.S. at mean of 7,507 units per treatment, as Medicare costs for EPO exceed $2 billion. In 2006/2007, CHOIR, CREATE, and TREAT studies are published, which result in FDA Alerts. Some dialysis providers establish pharmacies and buy pharmaceutical companies. Chronic kidney disease patients become highly sought after commodities as large dialysis organizations establish brief education programs to market their brand to them.

2010s

Dialysis treatments: Medicare reimbursement no longer profitable. All providers must rely on MSP-period patients, charging private insurance 5-20 times Medicare rate, to subsidize Medicare patients. In 2011, Medicare creates second “bundle” as EPO, IV iron and vitamin D and dialysis-specific labs are bundled into per treatment reimbursement of approximately $230. Largest dialysis providers are thriving (with economies of scale). Large dialysis-providers use billions in junk bonds to finance more acquisitions. The only high-margin/profit “products” remaining are MSP-period patient treatments (first 33 months of Medicare eligibility) and some acute in-hospital treatment contracts.

EPO/Meds: Second Medicare bundle is instituted to control EPO, IV drugs and lab costs. No longer are sources of profits, IV drugs and most lab tests for Medicare patients now cost-centers to be controlled and limited. EPO and IV drug dosages decline significantly. Transfusions increase placing patients at higher risk of blood borne infections and jeopardizing potential transplants, making patients longer-term captives of dialysis providers.

THE DYSFUNCTIONAL SYSTEM AND ITS MAJOR PLAYERS

• Corporations – Fresenius Medical Care, DaVita, DCI (large dialysis organizations (LDOs))

• Nephrologists – Renal Physicians Association (RPA) and American Society of Nephrology (ASN)

• Centers for Medicare & Medicaid Services (CMS)

• Congress

• Lobbying Groups: Kidney Care Partners, Kidney Care Council

• Amgen/Pharma

• Individual Patients

• Patient Groups

• Academic medical institutions

A well-constructed system of care that continually improves outcomes that are important to patients must balance corporate, government, medical, and patient concerns. The current system’s most obviously dysfunction is that the collective patient experiences have been lost and no effective patient advocacy system exists. The system has failed patients and continues to fail patients. At this time, this system of care best serves the interests of corporations and nephrologists at the risk to patients. The system must begin collecting patient experiences (good and bad), valuing patient input and feedback, as well as aid the development of effective, independent patient voices, both individual and collective.

• Corporations – Two for-profit corporations, Fresenius Medical Care and DaVita, now dominate dialysis care with their sheer size, market share, financial power, political power, purchasing power, economies-of-scale, and clinical/medical influence. They capture as many dollars associated with dialysis patient care with dialysis facilities, pharmacies, large laboratory businesses (blood analyses), and acute dialysis hospital contracts. Fresenius is vertically integrated, manufacturing equipment, supplies, and pharmaceuticals as well as owning dialysis facilities. Both are growing internationally and Warren Buffet (Berkshire) recently invested in DaVita.

Dialysis providers have two high profit margin services: MPS-period dialysis treatments and some acute, in-hospital dialysis treatments. The large profits earned on these services allow Fresenius and DaVita to exist as Fortune 500-level companies. Fresenius and DaVita currently have business strategies that now function to increase their market shares under the new “Medicare” bundle.

They can operate at lower costs than independents and are purchasing competitors, increasing their power and influence. If they have the “acute dialysis” contract at the local hospital, they make more profit when patients are hospitalized, giving little incentive to improve care in their centers. They employ nephrologists as medical directors of dialysis clinics, creating a conflict of interest in terms of patient advocacy. Many top nephrologists also have financial ties and arrangements with them, including clinic ownership, research, consulting, and corporate stock ownership/options.

Fresenius and DaVita not only employ most nephrologists and nephrology nurses, but also provide much of the funding for the physicians’ and nurses’ professional organizations and most patient organizations. Fresenius and DaVita have succeeded by cutting operating and supply costs and psychosocial services to a minimum. They have won the “race to the bottom” in terms of providing minimal patient support/convenience/education/training, yet still “technically” comply with federal/state regulations for rehabilitation on paper, and thus maximize profits. Patients are simply given packets of information. Although social workers and dietitians are required to provide care, their case loads are now often over 125 patients. Social workers spend nearly all their time on insurance and transportation issues and few have time to attempt any kind of patient employment/rehabilitation advocacy.

These corporations spend heavily on lobbying, political influence, and campaign contributions.

Fresenius and DaVita have no patient focus groups to improve care. The typical, new, in-center patient quickly discovers that that they are expected to conform to the existing system of care, regardless of their employment or life activities. The existing culture is one that routinely “infantilizes” patients, with little support or expectation of patient employment or rehabilitation. Considering this environment, behavioral scientists would likely find frequent displays of patient non-compliance not unexpected.

DaVita emphasizes the experience of the employees, not the patients.

• The next largest provider is DCI, a non-profit, which has had better outcomes (mortality and morbidity) since the United States Renal Data System (USRDS) began comparing the large dialysis organizations (LDOs) several years ago. No one asks why. This may be because DCI offers more psychosocial services and patient support than the for-profits.

• Nephrologists, RPA, ASN – In general, nephrologists see dialysis care as managing medical problems, not as a part of a chronic illness that should be managed to provide the patients with the highest possible quality of life.

Comprehensive, holistic approaches to patient care are almost unknown and are not presented at their professional conferences. Over the last four decades, the field of nephrology has shown little interest in patients’ health-related quality of life, employment, or rehabilitation.

Nephrology, as a medical specialty, appears ill-suited for overseeing the quality of chronic disease patients’ lives. Nephrologists receive no training in patient employment or rehabilitation or home dialysis therapies. They see rehabilitation as the responsibility of the dialysis providers or other professionals. Forty years after the start of the federal ESRD program, there should be medical journals dedicated to CKD5 patient employment, rehabilitation, and health-related quality of life. There are none.

Simply put, instead of asking “What’s the matter?” nephrologists need to ask “What matters to you?” For the 1980s and 1990s, nephrologists focused on how short dialysis treatment times could possibly be.

In the 2000s to the present, they have been debating on whether patient mortality can be reduced by increasing dialysis frequency or treatment times.

Nephrology has become stuck in an endless argument over what data, studies, statistics, and databases are correct. Nephrologists keep insisting on sufficiently-powered, randomized controlled trials with statistically significant results to change patient care policies.

As medical scientists, they are unable to recommend the therapy to their patients that they would choose for themselves.

Nephrologists would never accept the treatment regimen that over 90% of their patients receive.

They know that in order to stay healthy, they would almost always have to dialyze at home in order to get the amount of therapy they felt they needed.

Thousands of nephrologists are facility medical directors for corporations. Few independent voices remain. Numerous financial conflicts of interest exist. The system of care has become shaped to maximize the ease, convenience, and profits of the nephrologists and corporations.

Many nephrologists see transplants as both rehabilitation and a “cure” for dialysis. Even if a nephrologist wanted to emphasize patient employment and rehabilitation for dialysis patients, the LDOs have no tools for them use. Nephrologists (Brent Miller Talk at ADC) have a financial disincentive to have home patients. According to Dr. Miller, he can see three times as many in-center patients as home patients for the same amount of money.

To rise in power and influence within this system, up and coming nephrologists must “go along” to “get along”.

  • AMGEN – In the 1990s-2010’s, received 20-30% of all federal reimbursement for dialysis care. Original 1989 patent extended through 2013. Amgen provided a “magic pill” for anemia correction. The term “quality of life” in dialysis care became attached to anemia correction for decades. Fatal/dangerous side effects of Amgen’s products and high dosages were denied for years. With its 90% margins, profits, hiring, grants, and sales incentives, few questioned Amgen’s motives and a slow, insidious corruption of many professionals in this medical field occurred.

  • DaVita administered more IV drugs than other providers. DaVita justified this by saying nephrologists signed the orders. Often, nephrologists were medical directors and stockholders in DaVita. DaVita and Fresenius recently signed contracts with Amgen that effectively locks out other anemia drug makers of the ESA/EPO market, discouraging competition and patient choices.

  • CMS – Policies are out-of-touch with patient needs. Receives little feedback and information from patients. Never collected patient experiences, positive or negative. Does not promote patient employment or rehabilitation. Existing “quality” programs (QIP) are ineffective. CMS has created an extremely convoluted reimbursement/quality improvement system that has nothing to do with patient life outcomes. ESRD Networks ineffective in improving care.

  • CMS has spent millions of dollars implementing the CROWNWeb system to track enormous amounts of treatment and lab data that are entered by facility personnel and, although values are validated within a range of expected, there is no way to verify the accuracy of the data entered. With the potential to lose money under the current the QIP, there is an incentive for facilities to game the CROWNWeb system. It can be argued that far better patient outcomes could be achieved by simply tracking and publicizing patient employment data.

  • Only 14% of current morbidity and mortality can be accounted for by assessing the CMS mandated clinical performance measures that dialysis facilities report (albumin, Ca, P, Kt/V, PTH, hemoglobin, etc). The system of care must instead address the issues that make the greatest difference in outcomes, not continue outmoded measurements that do not reflect quality of care (Boston 2009 conference).

  • Congress – Receives a great deal of lobbying from the two largest corporations through many influences. Receives little valid feedback and information from patients.

  • Congress has enacted legislation that directs CMS to set the wrong financial incentives for improving dialysis care. Congress should set financial incentives that improve outcomes important to patients and taxpayers. Congress has an extremely power tool to improve dialysis care, in that it can control the MSP period length and the conditions for which it applies.

  • Kidney Care Partners – Lobbying group that, in theory, represents all stakeholders, but it controlled by corporate interests. It includes one seat for patient groups that rotates, so there is no continuity in the patient voice. Dues are charged to pay lobbyists and admission of nonprofits is intended to establish credibility of this organization with legislators.

  • Individual patients – extremely vulnerable, lives are highly medicalized, often feel overwhelmed. Most are provided very limited psychosocial services.

Patient who do want to remain employed and/or maintain a high quality of life quickly are often shocked to find that there is no system of care to advocate for them. These patients either quickly or eventually figure out that they must do it on their own.

More often than not, most patients resign themselves to a much lower health-related quality of life. They accept their place in a system of care that “infantilizes” them and shows little interest in trying to improve the situation.

Once patients stop working, it is nearly impossible to have them return to the workforce for a variety of reasons. Many feel they are unemployable if they require dialysis and their doctors and other dialysis staff do little to change this perception.

Some patients will choose not to pursue any sort of rehabilitation. Renal rehabilitation requires a high degree of compliance with prescribed medical care and is not for everyone. Some patients will always choose the minimal treatment possible. In those cases, dialysis providers and caregivers must be non-judgmental, evaluate each patient’s reasons, and provide education to separate myth from fact about work expectations, benefits loss, and work incentive programs.

  • Patient groups – Never developed a collective patient voice. Most are dependent on corporate funding. Some accept corporate money to develop and provide minimal psychosocial services for patients, something the providers should do themselves. In doing so, many patient groups have become de facto divisions of the major corporations. Some offer programs that funnel prospective patients to the corporations.

American Association of Kidney Patients routinely gives awards to the medical directors of the largest for-profit corporations.

American Kidney Fund (AKF) describes itself as a “patient“organization. However, it acts as an incredible profit-generating instrument for the large dialysis providers. As it is illegal for Fresenius and DaVita to pay the private insurance premiums of their patients, they and other dialysis providers instead donate money to the AKF3. AKF pays the premiums which results in returns of 10-60 times their “donations.”4

  • Academic medical centers – Harvard and other leading academic centers have had nephrologists and medical staff with financial ties to Amgen, Fresenius Medical Care, and DaVita.

WHAT WENT WRONG

  • Patient employment HAS NEVER BEEN A TARGET of treatment or care. • General, long-term belief that as technology improved, dialysis treatments could be done quickly and infrequently.

  • Kt/V (and its derivative urea reduction ratio (URR)) – Medical measurement of dialysis treatment adequacy that became standard of care starting in the 1980s. Uses urea removal as a marker for dialysis adequacy. Focused only on two outcomes: hospitalization and death. Value is only a point-in-time result and is essentially meaningless.

  • 1983 bundle (composite rate) not balanced with patient-centered outcomes. To hold down growing costs, Medicare decided to pay a fixed rate of $128/treatment… regardless of the patients’ employment status.

  • Separate reimbursement for Medicare Part A and B for dialysis patients. Little incentive for dialysis providers (Part B) to provide preventative care and keep patients healthy and out of hospital (Part A). Today, if the dialysis provider (or physician group) also has the “acute dialysis” contract at the local hospital, the provider (or physician group) can make more money when the patient is hospitalized.

  • Stagnant CMS reimbursement rates were offset with increased MSP charges to commercial insurance. Patients are only profitable for providers when their commercial insurance is paying. Since the MSP period is 30 months, there is a disincentive for long-term survival. Today, the ideal patient is one that either dies, transfers, gets a transplant, or is discharged shortly after their MSP period expires.

  • No separate care goals for working-age patients. The medical field never has seen the importance of being gainfully employed in overall patient health, well-being, and survival. All patients have been treated as disabled and/or retired by Medicare.

  • Lack of quality patient feedback, lack of data collection of patient experiences, no effective collective voice, patient intimidation inherent in system. No one, not CMS, providers, or patient groups has accumulated patient feedback and their experiences

  • Financial disincentives for nephrologists to improve patient outcomes. Being on corporate payrolls, adding services means they reduce their own pay and corporate standing.

  • No incentives to create better dialysis machines, equipment, services, and supplies that improve quality of patients’ lives.

  • Replaced too many RNs with minimally educated and trained technical staff.

  • Stopped feeding patients on dialysis. Many are malnourished.

OTHER PROBLEMS

  • Mortality rate in US is worse than in Europe, much worse than in Japan

  • Home dialysis in the US is utilized far less often than possible

  • No common language for patient experiences. Very different definitions of patient-centered care, rehabilitation, and quality of life.

  • No record of what made has working patients successful.

  • Inspections / Enforcement of existing rehabilitation regulations ineffective and infrequent. Requires minimal compliance (simple chart notation) for patient rehabilitation. Inspections of dialysis providers are not frequent enough due to insufficient funding from Congress.

  • Fastest growing segment of new patients are working age patients.

TOPICS NEEDING MEDIA and/or CONGRESSIONAL INVESTIGATION (ANALYSIS / CONCLUSIONS)

  • Patient employment HAS NEVER BEEN A TARGET of treatment or care.

  • Why isn’t patient-specific employment data tracked over time and published in any of these databases: USRDS, DOPPS, CMS, and Forum of ESRD Networks?

  • Dialysis patients are provided far too limited psychosocial services for a major organ replacement therapy. Virtually no noteworthy programs exist.

  • Very little or no professional expertise exists in dialysis patient employment and re/habilitation. Does not exist in two dominating corporations. Has minimal to no importance at national professional conferences of nephrologists and nurses.

  • System fails to capture meaningful accounts of the patients’ experiences, as well as their feedback, ideas, and criticisms. CMS and patient organizations have completely failed to represent the collective patient experience of the last forty years. There is no debate or varied points of view about what is best for patients. Major corporations have no patient focus groups. CMS often gives patients very short notice to comment on complex issues, so only sophisticated corporate sources reply effectively.

  • Patient groups are dominated and intimidated by corporate money, influence and power. Patient groups cannot exist without corporate funding.

  • Total societal costs of debilitating hundreds of thousands of dialysis patients are unknown (disability payments, family assistance, food stamps, lost tax revenues, lost opportunity costs, increased hospitalizations). Economically unsustainable for the U.S. and state economies to keep increasing the number of non-working patients.

  • Corporations can increase profits by providing minimal psychosocial services and allowing increasing patient disability and debilitation to occur. These additional unpublicized societal costs are simply passed on to taxpayers. No effort to reduce it. Companies now profit by creating disabled and debilitated (and non-complaining) dialysis patients.

  • LDOs and CMS consider their products (quality indicators) to be biochemical markers and fistula placement rates, instead of patients that are well, employed and re/habilitated.

  • Spokespersons for the medical-industrial complex avoid public discussion of patient employment and rehabilitation as it only leads to embarrassing answers (or non-answers). The entire medical-industrial complex has a collective blind spot for the importance of patient employment and rehabilitation. (The emperor has no clothes.)

  • DCI, a large non-profit dialysis provider, has better outcomes (morbidity and mortality) than Fresenius or DaVita. (Why? No one address this. Is it because Fresenius and DaVita have reduced psychosocial services far more?)

  • Many nephrologists have been focused only on reducing mortality rates and dialysis complications and have not taken a wider approach in caring for these patients. They tend to see transplants as a cure. They have not addressed increased disability/debilitation and the greatly increased societal costs of dialysis.

  • Minimal dialysis treatments regimen ignores common sense that longer and/or more frequent dialysis is better for patients. Nephrology care professionals are routinely asked at professional conferences if they would accept the treatment modality that over 90% of their patients receive. No hands go up and the question is often met with open laughter. The entire field of medicine remains committed to a 3-times-a-week, short-time hemodialysis treatment regimen, despite the scientific studies on cardiovascular disease/water volume control.

  • Medicare patients are no longer a source of needed profits for corporations. Providers must depend on two high-margin products: commercial insurance rates that are 5-20 times the Medicare rate during the first 30 months of Medicare eligibility (MSP period) and some acute, in-hospital dialysis treatment contracts for hospitalized patients.

  • Financial disincentives of MSP and the separation of Part A and B. The highest profit margin services in the industry both work against long-term patient survival and well-being.

  • EPO and injectable use dropping since implementation of “new bundle” and transfusions increasing placing patients at risk of infections and jeopardizing transplant status.

  • Corporate goals, rather than patient goals, are lobbied to Congress via LDOs, Kidney Care Partners and the Kidney Care Council, as well as patient organizations that have been co-opted to believe the corporate message.

  • Free market forces do not work. If patient is not a source of significant profit, they have little power. Patients have few, if any, practical choices and can be easily intimidated. No patient group has their back. CMS Networks, which are supposed to resolve disputes, are made up of peers of the nephrology professionals and are perceived by patients who have complained as taking the side of the facility.

  • Technology has stagnated around the equipment used for in-center, 3x/week hemodialysis treatments, and the most cost-effective for large dialysis providers. There have been few advances seen in last twenty years. Why so little miniaturization?

  • We built the wrong dialysis machines, the wrong dialysis facilities, the wrong healthcare corporations, have the wrong financial incentives, the wrong government policies, the wrong etc… all because we didn’t keep our eye on the “ball” or “prize” of employment.

  • Due to their corporate size and the fact that they are publically traded, Fresenius and DaVita must remain significantly profitable and operate as efficiently as possible. They are unlikely to invest in new technology that does not offer high-margin (profit) products. Few financial incentives exist to change.

  • New bundle is driving out all but a few corporations, which increases their financial and political power. Very little choice and few options for patients, which is even more dangerous if facilities choose to black-ball a patient.

  • Fresenius Medical Care is vertically integrated (producing its own machines, supplies, and drugs), which discourages outside entrepreneurs, competition, and new technology.

  • Industry is too inbred. Numerous financial conflicts of interest exist for nephrologists, nurses, patient groups. Often one/same person represents different/conflicting perspectives to Congress.

OVERALL LONG-TERM GOALS (results in five years):

• A new, well-patient model of care is established as the norm.

• Patient input and feedback are integral, essential components of the dialysis care system.

• Any employed patient entering this system of care is educated, empowered, and incentivized to remain working. Greatly increased employment rates.

• New markers for excellence in dialysis care established for all age groups and comorbidities. • 30-40% of population on home or self-care dialysis.

• Dramatically improved survival rates and dialysis technology FOR ALL.

POSSIBLE SOLUTIONS:

• Agree on an overarching philosophical statement on employment/rehabilitation that will change the activities and direction of all involved parties.

• A coordinated, national-level agenda is necessary, involving a collective effort from CMS, Congress, providers, nephrologists, and patient groups to increase employment/rehab. With so many “players” and diverse agendas, only a unifying “target” set for all by Congress could improve patient employment and rehabilitation.

• 5-year focus and thrust on increasing patient employment

• Congress needs to provide financial incentives to increase employment, technology development, and a diversity of approaches. The most obvious incentives are to extend the MSP period for employed patients and to provide tax breaks to mployers of dialysis patients. Consider other criteria for extending the MSP period.

  • Establish a balanced, 4-quadrant patient-centered care model (patients, government, corporate, medical professionals).

  • Redefine the function of the ESRD program as a renal rehabilitation program.

REQUESTS TO CONGRESS: WHAT SHOULD BE DONE TO BEGIN IMPROVING DIALYSIS CARE

Hold congressional hearings as soon as possible to set a new, corrective direction for the entire system of dialysis care.

  • Expose the dysfunctional system, the parties involved, and the system’s problems o Begin by asking all involved parties why the original intent of the federal program, patient employment and re/habilitation, has been ignored.

    • Ask why patient-specific employment data isn’t tracked over time and published in any of these databases: USRDS, DOPPS, CMS, and Forum of ESRD Networks?

    • Ask the leaders of this medical/industrial complex what therapy they would choose for themselves o Ask if CMS’s quality improvement programs are playing a role in improving patients’ health-related quality of life

    • Hear testimony from the most frustrated patients and medical professionals, as well as the most successful patients. Have patients and professionals testify on the benefits of employment and re/habilitation.

  • Instead of calling for more medical studies, embrace a “common sense” solution based on patient employment and re/habilitation

  • Recognize that only Congress can change the direction and activities of all involved parties in the system of care

  • As a starting point, Congress should insist on a 5-year coordinated push by all involved parties to increase patient employment. Possible actions:

    • Extend the Medicare Secondary Payer (MSP) period when patients are kept employed. (This will REDUCE Medicare costs.)

    • Provide tax breaks/credits to companies that employ dialysis patients and provide health insurance

    • Dialysis patients and other collecting disability insurance income based upon being 100% disabled should be able to attempt to return to the workforce without the fear of losing their disability insurance income if their employment gets interrupted due to their disability.

    • Provide incentives for dialysis facilities to offer treatment shifts starting after 5 pm.

    • Require large dialysis providers to hire some dialysis patients.

  • Have CMS begin measuring and publishing dialysis patient employment. Identify and publically acknowledge which facilities keep patients healthy and working over extended periods of time.

  • Develop a bigger economic picture of renal replacement therapy. Establish all societal costs of failing to target employment and rehabilitation as part of major organ replacement therapy, including disability payments, food stamps, transportation, social services provided to families, as well as lost tax revenues and lost opportunity costs.

  • Realign corporate financial incentives to deliver positive outcomes for taxpayers and patients and improve patient survival

  • Have analysis/reviews of the system of care by outsiders (industry is too in-bred).

  • Require that ACOs must be focused on patient employment and rehabilitation.

  • Have CMS develop the collective patient voice and accumulate patient experiences.

  • Consider psychosocial issues as important as medical issues for long-term survival.

  • Consider that it is time to develop a new medical specialty for a comprehensive, holistic approach to renal replacement therapy. It will specialize in a body of medical knowledge, coordinate multi-faceted care with personal priorities, keep patients at their highest level of functioning, and develop modern tools for effective patient education and motivation.

  • Demand new quality markers for OVERALL quality dialysis care to be developed.

  • Hold yearly hearings to determine progress on increasing patient employment.

QUESTIONS TO ASK

To nephrologists and corporate officer: “What treatment modality would you choose for yourself and why? Why aren’t you recommending that to your patients? Could you work if you were on conventional 3x/wk hemodialysis?

To clinic administrators and nephrologists: How much emphasis do you place on working-age patients remaining employed or returning to work by the policies and procedures you have established?

With such a multi-factored therapy, don’t you have to target an increased patient employment rate to achieve it?

Headlines: Are dialysis clinics “disability factories”? (that enrich a few corporations… while increasing state and federal social services budgets?)

To working-age patients: When you entered the dialysis care system, did it seem it was a priority of the healthcare team to keep you employed? Has anyone asked you what they could do to help you stay employed or get a job… or to make your life easier?

To social workers: If you had a caseload of 100 patients or less and non-clinical tasks (admissions, forms, transportation, insurance, AKF HIPP, etc.) were performed by someone else, what could you do to help patients keep their jobs, find new jobs, and have improved health-related quality of life?

Journalists should contact the local ESRD Network offices for patient employment data in their area.

Which clinics keep patients employed over a period of several years?

Why does DCI have lower morbidity/mortality?

Ask patients if they have the level of quality of life they had hoped for when they started dialysis? Is this what they expected after 40 years of a federally-funded medical program?

================================================

1. As stated clearly at §1881 (II) (2) (H) of the Social Security Act, “It is the intent of the Congress that the maximum practical number of patients who are medically, socially, and psychologically suitable candidates for home dialysis or transplantation should be so treated and that the maximum practical number of patients who are suitable candidates for vocational rehabilitation services be given access to such services and encouraged to return to gainful employment”.
2. Healthcare Research Consulting Group. NxStage Report. July 28, 2009. p. 1-64
3. Advisory Opinion, No. 97-1, Office of the Inspector General
4. OregonLive, Oregon officials grill dialysis companies and the American Kidney Fund, January 4, 2012

.

_________________________

____________________________________________

_________________________

.

.

Picture1b

Šta radi Fresenius u Republici Srpskoj

Šta radi Fresenius u Republici Srpskoj
Nakon materijalno dokazanih muljavina Frezenijusa u Srbiji, proučili smo malo bolje ponašanje ove profiterske multinacionalne globalističke aždaje i u Republici Srpskoj. Nažalost, ni tamo stvari nisu ništa bolje. Ako su već i američki dijalizni sajtovi provalili nemilosrdni odnos Frezenijusa prema pacijentima koji su im povereni (link), ako su već neslavno raskrinkani u Hrvatskoj (link) i Srbiji (link), da li je u Bosni i Hercegovini moglo i biti drugačije? Naravno da nije, ali ovde smo dužni jednu napomenu: Frezenijus nema nijedan dijalizni centar u Federaciji BiH. Svi su mu u Republici Srpskoj. Zašto je to tako? Zašto muslimansko-hrvatska Federacija nije htela ili nije si mogla priuštiti tako skupe tretmane, a ludi ili potkupljivi Srbi, pristali odmah i to za skupe pare. Istini za volju, treba reći da je glavni promoter i lobista dolaska Frezenijusa u RS bio čovek koji je po ključu postao ministar zdravlja, ujedno i glavni nefrolog Republike Srpske (link). Prošle godine, dan posle odlaska u penziju, počeo je i zvanično da radi za Frezenijus, da regularno prima platu od njih, a ujedno je nastavio da bude Glavni koordinator za dijalizu u Republici Srpskoj. Niko od nadležnih tu nije video nikakav sukob interesa. Čovek radi za privatnu firmu i istovremeno je jedini koji kontroliše tu firmu i za to uzima dnevnice od države. Idila. Bar za njega i za Frezenijus. Nema nikakvog sukoba interesa, samo interes.
Frezenijus Srbima ne veruje
Iako u Federaciji nije uspeo da kupi nijedan dijalizni centar, Frezenijus je procenio da rukovodjenje nad srpskim centrima ne sme biti srpsko. Odmah po preuzimanju dijaliznih centara u Republici Srpskoj, menadžeri, upravitelji (generalni, ekonomski i medicinski) im dolaze iz Federacije: iz Tuzle i iz Sarajeva. Frezenijus BiH nije imao povjerenja ni u jednog srpskog nefrologa, pa im nije dodelio nijednu rukovodeću ulogu. Za glavnog doktora određen im je izvesni G. Imamović iz Tuzle, čovek bez ikakvog nefrološkog i dijaliznog znanja ili iskustva. Za glavnu sestru im je postavljen Nusret Mehmedović, nije greška, čovek se sam potpisuje kao glavna sestra, što se može videti i na zvaničnim dokumentima Frezenijusa u Republici Srpskoj.

Glavni u HD RS

Za nemale pare koje uzimaju od Fonda Republike Srpske, Frezenijusovci su mogli bar radi šminke ili radi ključa, ostaviti makar privid poštovanja mušterije, tj. korisnika, pa odrediti nekog od poznatijih ili iskusnijih nefrologa iz Republike Srpske. Ali nisu ni toliko poštovanja hteli pokazati. O svim mahinacijama Frezenijusa u Republici Srpskoj nezavisni novinari državne radio-televizije Republike Srpske (RTRS) su napravili jednu vrlo objektivnu reportažu (link).
Ipak, niko od nadležnih tužilaca, sudija, političara, nije ni prstom mrdnuo da to ispita. Velika firma, velika zarada, pa joj izdaci za kontrolu situacije ne padaju teško. Teško je samo nama koji znamo da su to naše pare. Kao što reče onaj sindikalni medicinar iz TV priloga, dijaliza je u državnim centrima koštala 70 maraka ili 35 evra, a sada po jednoj dijalizi stranci uzimaju 110 evra, a za HDF naplaćuju 120 evra ili 240 konvertibilnih maraka. Poređenja radi, sav potrošni materijal za hemodijalizu u Srbiji i danas košta manje od 40 evra, a i ta je cena prenaduvana. Pa i red je da Srbi malo pomognu siromašnu Nemačku našim parama, iz naših Fondova. Ne postoje bogati koji su se obogatili, a da niko nije osiromašio. Ovo je priča o tome kako su strani nefro-kerovi oglodali srpski zdravstveni budžet, do koske.

Sistem prebacivanja srpskih para u nemačke džepove
Gde su glavne mutne radnje Frezenijusa u RS? Tamo gde su mogućnosti da se uzmu pare, naravno. Pre svega, Frezenijus je svu svoju robu počeo uvoziti zaobilazeći prelaz i carinu u Gradišci, kako ne bi ni marku platio ili ostavio u Republici Srpskoj. Odmah po preuzimanju dijaliznih centara u RS, sva Frezenijusova roba je počela ulaziti u BiH preko carine u Orašju. Umesto špeditera iz R.Srpske posao uvoza su dobijale firme iz Federacije. Osnovni cilj: ni marku ne ostaviti u RS, ako se ne mora.
Drugo, Frezenijus je raskinuo sve ugovore sa firmama, saradnicima i dobavljačima, koji su bili iz Republike Srpske, a snabdevali su dijalizne centre u Republici Srpskoj. Odjednom je kompletno snabdevanje lekovima, deterdžentima, hemikalijama i drugim potrepštinama, počelo stizati iz firmi iz Federacije. Republika Srpska je davala pare Frezenijusu, ali od njih nije mogla biti udostojena ni povratne marke.

Citajte sta vam pise na ekranu
Treće: osim nepovoljne cene, ugovor je doveo do skoro potpunog prelaska nefrološke službe Republike Srpske u ruke privatnika. Jer, R.Srpska je u skoro svakom većem gradu imala po jednog nefrologa u lokalnoj bolnici. Sada su svi oni preuzeti od strane Frezenijusa, i samo za dijalizu, pa su bolnice ostale bez nefrologa. Da situacija bude potpuno apsurdna, pacijente koji su na dijalizi doživeli pogoršanje, FMC nefrolozi su upućivali na prijem u državnu bolnicu, iako su znali da tamo više nema nefrologa. To više nikoga nije interesovalo, takav je bio Ugovor u Zvorniku, u Šamcu i Doboju. Bolnički internisti su onda te pacijente slali u Tuzlu, kod tamošnjeg nefrologa, a to je za RS bio novi namet na vilajet. Ugovor fmc za doboj i zvornik

Četvrto: Frezenijus koji sam proizvodi i primenjuje sav potrošni materijal za dijalizu, povećao je cene svim tim proizvodima, kako bi prikazao da nema praktično nikakve zarade koja bi mu ostala, a da bi na taj način izbegao plaćanje poreza na prihode u Republici Srpskoj. Pošto sam proizvodi i sam određuje svoje cene, knjigovodstveno gledano sve je ispravno. Ranija zarada i porez koji je ostavljao prethodni menadžment, sada je nestala. Tako je potpuno zaokružen i usavršen sistem isisavanja srpskih para u džepove nemačkih „investitora“, a preko bošnjačkih menadžera.
Peto, ali ne i najmanje važno: Šta je sa pacijentima? Šta je sa brigom za naše ljude koji dospeše u nemačku bolnicu, a za srpske pare? Kako se pokazala mnogo proklamovana briga o pacijentima, koji su naravno u centru pažnje svakog zdravstvenog sistema. Pa ništa, o njima se u svemu ovome najmanje vodilo računa. Već smo rekli da Frezenijus sam proizvodi i primenjuje sav potrošni materijal za uslugu hemodijalize, koju sam i pruža. Takav sukob interesa, sprečava bilo kakvu mogućnost zaštite pacijenata od neispravnih dijaliznih sredstava, jer i sredstva i doktori, koji bi trebalo da brinu o zaštiti pacijenata, svi su Frezenijusovi. Tako se nikada nije desilo da Frezenijusovi doktori prijave nijednu tehničku ili proizvodnu grešku na Frezenijusovima aparatima, dijaliznim koncentratima, linijama ili filterima. Zna se da im to Frezenijusovi menadžeri ne bi tolerisali, pa to niko nije ni pokušavao.
A u samoj Americi je nastao veliki skandal, jer su zahvaljujući insajderima, pacijenti saznali da u internim Frezenijusovim mejlovima postoje podaci o smrti 950 pacijenata usled neispravnosti u radu Frezenijusovih aparata i osoblja (link).
Da li se to smelo sakrivati ili prećutkivati kao poslovna tajna. Nipošto, ali niko od Frezenijusovih medicinara to nije obelodanio. Da u Americi nije bilo anonimnog insajdera, javnost nikada ne bi saznala za ta ubistva. Tek posle toga krenule su stotine sudskih postupaka i zahteva za odštetu. Taj isti problem koji su imali američki pacijenti, centralizovano mešanje i spravljanje jednog te istog dijaliznog koncentrata za sve pacijente u dijaliznoj smeni, vršeno je i u svim Frezenijusovim centrima u Republici Srpskoj (osim u Gradišci). I još se vrši!!! Kakve su posledice takvog načina rada, koliko i kojim pacijentima je to naškodilo, niko nije ni prijavio niti razmišljao o tome, u RS. Toliko o brizi za pacijente. Inače, taj centralni mikser je uveden da bi se ostvarile uštede, da se ne bi kupovao poseban dijalizni koncentrat individualno, za svakog pacijenta (prema njegovim potrebama), kako se inače radi tamo gde se brine o pacijentima.
Kako su se pacijenti proveli u Frezenijusovim centrima najbolje govore njihova pisma, koja (osim ovog sajta, naravno) niko nije hteo objaviti (link, link).
Situacija je eskalirala do te mere, da su prvi put u poslednjih 50 godina, dijalizni bolesnici morali štrajkovati da bi ostvarili svoja prava. Radije su birali smrt nego poniženja koja su doživljavali kao pacijenti (link). Ministar zdravlja koji se sažalio nad njihovom sudbinom i koji je usvojio sve njihove zahteve, ekspresno je smenjen i izbačen iz vlade, nedugo posle toga (link).
Imamo i masu dokaza iz interne Frezenijusove prepiske, gde oni sami priznaju svoje probleme, računajući da će to ostati sakriveno. Evo, na primer, kakvi su rezultati lečenja, prevencije zaraznih oboljenja ili priprema za transplantacije, sada kada bi o tome trebalo da brine sam Frezenijus. Pokazaćemo Vam samo deo naših podataka dobivenih iznutra iz samog Frezenijusa (piše npr. „Nepovoljni trendovi u Šamcu, Zvorniku, Prijedoru, Banjaluci, Bijeljini i Brčkom“):

Neadekvatna terapija kostiju i minerala
Kakva je zaštita od hepatitisa, šta je Frezenijus preduzeo da dijalizni pacijenti ne dobiju osim bubrežne i bolest jetre. Evo izveštaja, od njih samih, ali ne našim, nego FMC organima („manje od potrebne 3 HBV vakcine u prvih 6 mjeseci boravka u centru se bilježe iskazanim brojem pacijenata“ na donjoj slici):

Zastita pacijenata od B hepatitisa
Šta tek reći za Mondo studiju. Frezenijusovci su sami objavili u stručnim časopisima da su nad pacijentima iz Republike Srpske sprovodili istraživanja o umiranju, bez da su ikoga obavestili o tome (link). Nijedan pacijent ništa nije znao o tome, čak ni osoblje, ni doktori, a o zakonskim obavezama, odobrenjima etičkih komiteta i nadležnih agencija i da se ne govori. Kako bi se Vi osećali da znate da neko sakuplja Vaše nalaze da bi video kada ćete umreti i da li mu se to uklapa u njegove procene. A pri tome ništa Vam ne govori i ništa ne misli ni preduzeti da bi to sprečio.

Mondo -01a_resizeMondo, nase brojke do 2013_resize

A drugi, naravno, nisu bili toliko glupi ili naivni. Hrvati, na primer. Oni su privatnicima rekli ovako: Zbog težine bolesti i brojnih komplikacija, dijalizni centri koji su u krugu bolnice moraju i ostati u krugu bolnice i u rukama države, odnosno ministarstva zdravlja! Nikakvi privatnici, njihova ispitivanja i zarade preko naših fondova. Ukratko, Hrvati su im ovako odgovorili:

Hrvati protiv Privatnika
Sve skupa, jeftina kolonija, pogodna za eksperimente uživo, koja sama (skupo) plaća ceo taj cirkus.
To smo mi.

Priznanje

.

.     .    .

DiaBloG – 2014

(redakcija sajta se zahvaljuje  gospodinu M. Biliću na ustupljenim dokumentima i komentarima)

.

 

Još sličnih tekstova:

Privatne bolnice za hemodijalizu    Yi Zhang: Smrtnost kod privatnika    Tajna ispitivanja na Srbima u privatnim HD centrima  Serviser sprečio skandal i zatvaranje bolnice za hemodijalizu    Republički Zavod za zdravstveno osiguranje čuva monopol firmi „Fresenijus MC“   Doktorka otpuštena iz FMC-a jer je brinula o pacijentima    Dosije XXXXXXXL – nastavak internet natpisa o mahinacijama firme FMC    Nevoljni učesnici u FMC ispitivanju smrti uživo – obelodanjen projekat MONDO.    Ključni dokaz o tome da FMC upravlja postupcima Udruženja pacijenata    Ispitati političku pozadinu cene dijalize    Kako izgleda briga o pacijentima u Fresenius dijaliznim centrima u Srbiji, I deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, II deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, III deo.    600 000 dinara mesečno je malo mnogo, ali naći ćemo način …- Dialiks IV    Prilika da se zaradi još malo para …- Dialiks V    O Freseniusovim aparatima, dijalizatorima, koncentratima, jonometrima i ostaloj opremi, ali iskreno, iznutra, od njih samih    Dialeaks dokumenti: Stenogram sastanka lekara i direktora FMC Beograd    Pljačka države po tipu mašine    Strategija dijalizno-farmaceutskog biznisa u Srbiji: manipulacije i prevare sirotinje raje   Thanksgiving Day    Mučenik iz Banjaluke    Ponovo problemi sa Frezenijusovim aparatima i dijalizatorima     Afera plus: Kako Fresenius namiče profit u Republici Srpskoj?     Ponovo smrtni ishodi zbog korištenja Freseniusovih rastvora za hemodijalizu

neocekivano dobar pocetak

Vesti sa sajtova na srpskom jeziku

2017.09.10. Deset-najgorih-zdravstvenih-prevara-koje-su-progurane-kao-nauka/

2017.09.06.  Bolesti-koje-su-izmislili-kako-bi-na-nama-zaradili

2017.09.03. Vaseljenska.com/vesti-dana/voda-u-bocicama-je-prevara/

2017.08.17.  //www.srbijadanas.net/diklofenak-izaziva-infarkt/

2016.10.15.  Farmakomafija, zdravstvo Srbije, tržišni uslovi i posledice po sve nas

2016.09.22.  Zašto kod nas nema novog leka protiv C-hepatitisa?

2016.07.27.  Teške reči među pacijentima izazovu vatrenu diskusiju

2016.05.15.  Jeziva-teorija-farmaceuti-ubijaju-lekare-zbog-lekova-protiv-raka/

2016.05.05.  Zbogom kadaveričnoj transplantaciji, mrtve će oživeti

2016.05.09.  Otrov iz hrane možete izbeći, ali iz dijalizatora ne možete

2016.01.16.  Gde Fresenijus uđe tu transplantacija ne raste!

2016.01.14.  Ovde besplatno preuzmite drugi broj našeg časopisa „Dijaliza“

2016.01.14.  Vladan Blagojević, dijalizni bolesnik, o svom iskustvu sa transplantacijom

2016.01.10.  Crkni-sirotinjo-sistem-zdravstvene-zastite-u-Srbiji/

2015.12.31.  Situacija u transplantaciji i nefrologiji Kliničkog centra Srbije

2015.12.25.  Kako se utvrđuje podobnost za uzimanje organa – otac spasio „umrlog“ sina

2015.10.27.  Zbog neispravne vode za HD zabranjen rad dijalize U Ćupriji

2015.10.01.  Američki farmaceutski menadžer – ikona moderne pohlepe.

2015.09.29.  Kako i zašto nas je farmakomafija prevarila u vezi holesterola

2015.09.08.  Putin naredio da Rusija prestane uvoziti lekove sa Zapada

2015.09.06.  Farmakomafija lekovima godišnje ubije najmanje 750 ljudi

2015.04.29.  Pravi primer za podsticanje zaveštanja i učlanjenje u eurotransplant

2015.04.06.  Prevozili mrtvace na hemodijalizu i tako ostvarivali profit

2015.03.02.  Kako posle ovoga verovati u rezultate prečišćenosti vode za dijalizu?

2015.02.21.  Zapadna transplantacija: kako u Nemcu kuca srce Srbina sa Kosova

2015.02.21.  Za razliku od Beograda, Banjaluka brine o zdravlju svojih stanovnika

2015.02.19.  Zapadno zdravstvo je moderno, uređeno, ali bez dovoljno izazova

2015.01.21.  Umro Kemal Monteno, dva meseca posle transplantacije bubrega

2014.12.19.  Ovo je drugo srce,   a ovo je prvo: 11.05.2014.

2014.12.14.  U borbi za državne pare veliki proboj privatnika i farmakomafije

2014.12.12.  Malo i nedovoljno – prikazan je samo deo HD problema

2014.11.27.  Investitori više i ne skrivaju svoje ciljeve i svoja obeležja

2014.11.17.  Kemalu Montenu transplantiran kadaverični bubreg u Zagrebu

2014.09.06.  Bio sam vernik Farmakomafije – zakasnelo priznanje jednog lekara

2014.07.22.  Riba s glave smrdi, a lekari s lekarske komore

2014.07.22.  Pacijenti sve znaju i oni nepogrešivo procene ko je dobar doktor

2014.07.06.  Medicina zasnovana na zaradi – kako se mulja sa ispitivanjem lekova

2014.06.28.  Enormne zarade farmakomafije na lečenju raka iako lek ne postoji

2014.06.19.  Najveći kriminal u zdravstvu Srbije je povezan sa ortopedijom i Freseniusom

2014.06.13.  Postavljaju menadžere jer su menadžeri nemilosrdniji prema pacijentima

2014.06.12.  Profesionalni licemeri: agenti farmakomafije na sebi to ne primenjuju

2014.05.16.  Ne treba dozvoliti strancima da kupuju zdravstvo jedne države

2014.05.10.  Farmakomafija ne krade samo preko dijaliznog materijala, nego …

2014.05.04.  I drug Tito je lečen hemodijalizom, intervju njegovog lekara

2014.04.14.  Konačno jedna sjajna vest: hepatitis C potpuno pobedjen

2014.04.04.  Diše na cevčicu posle pregleda kod pohlepnog privatnika

2014.02.22.  I drugi pišu o kriminalu sa ispitivanjem lekova na ljudima

2014.02.19.  Slobodno prijavite lekara koji vas šalje na dijalizu kod privatnika

2014.02.12.  Muke transplantiranih pacijenata sa zdravstvenom birokratijom

2014.02.12.  Tržište sve reguliše, zdravlje je najvažnije pa se najviše i plaća

2014.02.09.  Niko više nikada neće verovati privatnim farmakološkim kompanijama

2014.02.07.  Sad će menadžeri, inspektori i drugi činovnici da nam odredjuju lekove

2014.02.05.  Stvoreni veštački krvni sudovi koji se sami pretvaraju u prirodne

2014.01.29.  Horor – šta sve izazivaju problemi i predrasude u vezi sa dijalizom

2014.01.28.  Šta sve jedemo i pijemo, dobro je da smo još i živi

2014.01.19.  Propala država: dramaturzi vode bolnice, a lekari čuvaju koze

2014.01.11.  Osnovne stvari koje treba znati o raku, da bi se na vreme uočio

2014.01.09.  Kako ishranom smanjiti loš (LDL) holesterol

2014.01.07.  Revolucija – bakterije roboti koje ubijaju samo ćelije raka

2013.12.22.  Opet malo o preventivi: osam navika koje ubijaju bubrege

2013.12.16.  Tačna analiza zdravstva Srbije, tekst Dr Milutina Miloševića

2013.12.13.  Država u kojoj se ne može ni umreti kao čovek

2013.12.12.  Privatizacija zdravstva – demontaža socijalne države – pljačkanje naroda

2013.12.12.  Privatizujmo zdravstvo, kao i sve drugo, i odmah će funkcionisati

2013.12.05.  Kakva budalaština: u zdravstvo uvoditi kapitalističke metode

2013.11.29.  Tačna analiza zdravstva Srbije – potpisujemo svi!

2013.11.20.  Naucnici stvorili antibiotik na koji bakterije ne sticu otpornost

2013.11.15.  Zapadni modeli: najvažnija je medijska promocija, a ne lečenje

2013.11.10.  Jedna drugačija analiza rada humanitarnih organizacija, članak I.Ž.

2013.11.09.  U srpskoj nauci najvažnije je uzeti pare za promociju nauke

2013.11.07.  Evropske firme imaju strogu kontrolu zdravstvene ispravnosti hrane

2013.11.07.  Potpuna istina o vitaminima, koju vam trgovci nikada neće reći

2013.11.04.  Još jedna zapadna big-pharma potplaćivala lekare i varala pacijente

2013.11.04.  Ko je krivlji? Prepucavaju se preko naših creva i želuca

2013.11.01.  Sve pohvale porodici bicikliste, ostale treba samo platiti

2013.11.01.  Verovatno je samoreklama, ali svi prenose priču – o veštačkoj krvi

2013.10.31.  Javna je tajna da porodice manipulišu sa bolesnim i invalidima

2013.10.30.  Nemamo ni za leba, a oni nam preporučuju voće i zdravu hranu

2013.10.22.  Ono što smo najavili još 15.04.13: i GMO je uslov koji moramo prihvatiti

2013.10.17.  Podmićivanje stručnjaka, Profit važniji od zdravlja, skandal u EU

2013.10.10.  Kako farmakomafija manipuliše strahom od bolesti – izmišlja bolesti i plaši ljude

2013.09.29.  Napokon nešto novo u lečenju hepatitisa C, lek se zove sofosbuvir

2013.09.24.  Uz overenu knjižicu na hemodijalizu sa obe strane Drine, ako ne slažu

2013.09.22.  Konkurencija ne dozvoljava da prorade besplatno dati aparati za dijalizu

2013.09.21.  Posle punih 14 godina nerada, konačno se krenulo: transplantirano i srce

2013.09.07.  Ruski naučnici otkrili aspirin koji ne oštećuje želudac

2013.09.05.  Celokupna javnost je bila na pravoj strani, na strani pacijenata

2013.09.04.  POBJEDA! Štrajkom se izborili za invalidnost i HDF za sve pacijente!

2013.09.04.  Frezenijusovi plaćenici odvraćali pacijente od borbe za svoja prava!

2013.09.04.  Ko nije spreman da mre za svoja prava, neće ih ni dobiti – poruka je jasna

2013.08.29.  Zahtev monopoliste: Ne smete otvarati nove dijalizne centre – se poštuje

2013.08.28.  Apel vlasti i narodu: Spriječite kolektivno samoubistvo bubrežnih bolesnika

2013.08.22.  Reforme zdravstva su svuda iste i vrše se sa istim ciljem, tvrdi Džon Lister

2013.08.20.  Izgubljeno poverenje je organ koji se ne može transplantirati

2013.08.19.  Mašinbravar iz Borče i današnje srpsko zdravstvo, jedna realna priča

2013.08.15.  Situacija u Rep. Srpskoj: Samo Strajk Srbina Spasava, i na hemodijalizi, takodje

2013.08.07.  Vest pod oznakom HITNO! Svi dijalizni bolesnici kreću u štrajk, do kraja…

2013.08.07.  Konačno jedan pozitivan primer kako se treba boriti za prava na dijalizi

2013.07.30.  Koliko dece se može poslati na lečenje u inostranstvo za 90 miliona evra?

2013.07.23.  Svi manipulišu Udruženjima pacijenata, u EU je takođe ista praksa.

2013.07.22.  Kriminal u zdrvstvu Srbije i kako ga se rešiti, tekst M.G.

2013.07.19.  Retko pametan stav o prikupljanju dobrovoljnih priloga za lečenje u inostranstvu

2013.07.18.  Kako postati privatnik u državnoj bolnici. To može samo u Srbiji. Članak P.M.

2013.07.10.  U transplantaciji je sve regulisano procedurama tako da nema nikakvog rizika

2013.07.06.  Raste briga za pacijente u Srbiji.  članak Vesti-net

2013.07.04.  Minijaturna ljudska jetra uzgajena kod miša, uspeh japanske nauke.

2013.07.03._Pogodite ko je sakrio 250 besplatno datih dijaliznih aparata i zašto? Članak K.Ž.

2013.06.27.  Kapitalizam, zapadno zdravstvo i lekarska etika, Hipokrat u SAD, clanak D.M.

2013.06.26.  Infekcije mokraćnih puteva, cistitis-upala-besike-i-mokracnih-kanala

2013.06.26.  Kako naši lekari  (mal)tretiraju  pacijente.  Članak V.M.

2013.06.25.  Simens potrošio 50 miliona evra na podmićivanje balkanskih ‘stručnjaka’.

2013.06.22.  Kakav odnos imate? I od toga puno zavisi, članak psihoterapeuta Z.M.

2013.06.22.  Farmakomafija plaća rad Etičkog odbora Kliničkog centra, gde to ima?

2013.06.21.  Kako se namestaju tenderi u zdravstvu, uključujući i dijalizu, clanak B.V.

2013.06.20.  Za manje od godinu dana ljudski organi će biti odgajani u svinjama, D.Telegraf

2013.06.20.  Da li su kamere i policija na tenderima rešenje problema, clanak J.B.

2013.06.18.  Besplatna dijaliza turistima u Budvi, Kotoru i H-Novom, članak u Novostima, M.S.

2013.06.06.  Korumpirani lekari, političari i organizacije UN, glavni kradljivci organa

2013.06.04.  Diverzija ili kvar na sistemu reverzne osmoze u kruševačkoj dijalizi. Tanjug

2013.06.04.  Svet je pun žrtava pljačkaškog kapitalizma. Primer iz Crne Gore

2013.06.02.  Svuda u svetu su siromasi ogledni kunici farmaceutskih koncerna, clanak D.W.

2013.05.30.  Najcesci i najuobicajeniji sistem korupcije u zdravstvu Srbije, vazi i za dijalizu.

2013.05.28.  Moralna propast: siromasi kao pokusni kunići pohlepne farmakomafije

2013.05.27.  Otkriven lek protiv raka, ali farmakomafija nije zainteresovana, nema zaradu

 2013.05.17.  Kako ce Srbi poboljsati transplantaciju gradjana zapadnih zemalja

2013.05.12.  Nekada su Zapadni Nemci koristili i Istočne Nemce kao zamorčiće, a danas?

2013.05.06.  Dijalizni pacijenti iz Freseniusa spremni na bojkot dijalize. Clanak S.Č.

2013.05.06.  Lakša primena insulina, veliki pomak u terapiji dijabetesa, clanak I.C.

2013.05.05.  Svi smo u kandžama farmaceutske mafije, clanak J.J.

2013.04.15.  Bog da poživi Haralda Ota, prvog uzgajivača bubrega, članak BBCa.

2013.04.12.   Ponovo se oglasili plaćeni lobisti FMC-a, a proširenje državnih centara? clanak B.R.

2013.04.07. Trgovina ljudskim organima-zapad nece zaustaviti svoju industriju smrti, clanak B.A.

2013.04.07.  Dijalizni-pacijenti-u-RS-u-sve-tezem-polozaju. Clanak D.S.

2013.04.06.  Cetiri podmukla neprijatelja bubrega

2013.04.04.  Jedan kasapin iz Medicusa priznao sve, clanak D.Z. i E.R.

2013.03.29.  Vek transplantacionog kriminala, clanak Z.M.

2013.02.28.  Fresenius odbija da radi dijalize u Delnicama i Gospiću za 97 evra po HD

2013.03.27.  Smrt nije rutina, komentar B.V.

2013.03.27.  Bahatost i lopovluk na sve strane, clanak R.B.

2013.03.25.  Posle bombardovanja sad cemo da vas proucavamo, vrlo je interesantno, clanak BBC

2013.03.25.  Korupcija u zdravstvu Hrvatske, isti principi samo drugi akteri, clanak dr B.S.

2013.03.03.  Frezenijus korupcija i dijaliza u Republici Srpskoj. Video zapis, nezavisnih novinara RTRS

2013.02.22.  Lek “Folnak” povucen iz prometa jer je neispravan

2013.01.24.   Zbogom dijalizi, japanci iz maticnih celija stvorili bubrezno tkivo

2013.01.03.  Transplantolozi u Nemackoj korumpirani kao i u drugim zemljama, clanak D.J

2012.11.27.  Kriminal u naučnim radovima i naučnim istraživanjima o efikasnosti lekova

2012.12.26.  Posle kapitulacije sledi kapitalizam-lekari koji bolje lece bice manje placeni, clanak J.S.

2012.11.14.   Po kutiji leka doktori dobijaju 8% od cene, svuda je isto

2012.11.14.  Razradjena sistemska korupcija u svim klinikama, lepak-za pare, clanak I.B.

2012.11.13.  Koliko medicinskih naučnih studija donosi pogrešne rezultate zbog uticaja novca?

2012.09.21.  Još malo o dijeti za bolesnike u hroničnoj bubrežnoj slabosti (insuficijenciji)

2012.09.15.  Priznanje stručnjaka-50% lekova je neefikasno, 5% je čak štetno

2012.07.13.   Kućna hemodijaliza i razne mogućnosti koje ona pruža, clanak T.M.S.

2012.08.08.  Jedan retki otkriveni primer korumpiranja lekara od strane farma-kompanije, Tanjug

2012.06.29.  Propala-drzava-institucije-progone-lekare-koji-prijavljuju-korupciju

2012.03.28.  Potukli se na dijalizi, ali zbog kosarke, a ne zbog dijalize, clanak RTS

2012.02.05.  Zbog dijabetesa Kemal Monteno zavrsio na dijalizi, clanak I.V.

2012.03.16.  Za aparate koji nisu Freseniusovi nikada nema mesta, clanak D.D.

2012.03.14.  Za aparate koji nisu Freseniusovi nikada nema mesta, clanak S.T. i S.B.

2012.01.24.  Dogadjaji vezani za hemodijalizu u Kraljevu od maja 2011. do marta 2012.

2012.xx.yy.  Korupcija u KCS obuhvata i nabavku Hemomedovih dijalizatora, clanak A.L.

2012.xx.yy.  Korupcija u zdravstvu Pomoravlja obuhvata i Frezenijusovu dijalizu

2011.09.29.  Jos jedan dozivotni Predsednik se zbog neceg ili nekog, javio. Clanak B.R.

2011.07.09.  Vrbuju pacijente u državnoj bolnici da im dodju privatno, clanak L.O.

2011.06.05.  Nepostivanje standarda u dijalizi izazvalo sirenje zutice u Makedoniji, clanak J.J.

2011.04.13.  Korupcija u zdravstvu teska 500 miliona evra, clanak S.T.

2011.04.12.  Doktor koji je trzisno orijentisan prepoznaje nacin svog vrednovanja, clanak M.D.

2010.12.18.  Dijaliza-kosovskih-bubrega, clanak A.M.

2010.06.15.  Hrvatski nefrolozi bili pošteniji – protivili se privatizaciji dijaliza.pdf

2010.05.24.  Zašto njoj niko ne pokloni aparat za kućnu hemodijalizu, članak J.T.

2010.02.21.  Kako je oglas za Fresenius raspisan na 03. januar? Ipak, nije im uspelo, članak V.S.

Picture1b

Američka FDA uputila upozorenje Freseniusu u vezi kvaliteta dijalizatora

Američka FDA uputila upozorenje Freseniusu u vezi kvaliteta dijalizatora

Dana 05.03.2013. američka Savezna administracija za hranu i lekove (FDA) uputila je zvanično pismo upozorenja firmi Fresenius Medical Care, a u vezi kvaliteta dijalizatora iz njihove fabrike. Ovo upozorenje se može naći na sajtu FDA, u odeljku Inspekcije, usaglašavanje, utvrđivanje i istraživanje kriminala. Tokom inspekcije u Freseniusovoj fabrici polisulfonskih dijalizatora Optiflux u Ogdenu, SAD (od 26.11. do 07.12.2012. g), inspektor (L.T.Mitchell) je utvrdio falsifikovanje podataka u smislu da podaci koji se odnose na metode, sredstva ili kontrolu, načina proizvodnje, pakovanja, skladištenja ili načina primene FMC dijalizatora, nisu u skladu sa propisima Dobre proizvođačke prakse, koje zahteva savezni sistem Kontrole kvaliteta.

Brian R. Burns stariji potpredsednik sistema za kontrolu kvaliteta i regulatorne poslove SAD (Waltham, MA) ustanovio je nemogućnost utvrđivanja adekvatnosti procedura verifikacije dizajna dijalizatora. Verifikacija dizajna podrazumeva proces utvrđivanja da izlazni parametri odgovaraju ulaznim inputima, npr. u pogledu testova biokompatibilnosti membrane predviđeno je da oni ne budu drugačiji od testova dijalizatora. Ipak, testovi biokompatibilnosti dijalizatora su sprovedeni i u njima je navedeno da su neophodni dodatni testovi biokompatibilnosti membrane dijalizatora dostavljenih pacijentima. Tokom inspekcije, FMC nije imao dokumentaciju iz koje se vidi da su ova testiranja sprovedena. Testovi validacije procesa proizvodnje ne pominju uočena odstupanja, niti navode kako su izvršena testiranja validnosti (verifikacije). Nijedno od tih ispitivanja ne kvantificira prihvatljivi nivo PVP (polivinilpirolidina) rezidualnih materija posle punjenja dijalizatora. Odgovori FMC-a takođe nisu sadržavali zaključke sprovedenih ispitivanja reakcija na dijalizatore (reakcije neposredovane komplementom).

Dalje, u testovima biokompatibilnosti koje je sprovodio FMC ne pominje se da li je ispitivana adsorpcija trombocita.

Validacija izrade polisulfonskih dijalizatora Optiflux je nekompletna. Ne postoji kompletna predviđena dokumentacija o izvršenom kliničkom ispitivanju ovih dijalizatora. Izveštaj Odeljenja za istraživanje i razvoj (R&D) sredstva ne prikazuje da su izvršena testiranja rizika koje sa sobom nosi upotreba ovih dijalizatora. Izveštaji ne sadrže ispitivanja rizika vezanog za karakteristike i hemijski sastav membrane dijalizatora.

FDA posebno upozorava da odgovori FMC-a nisu objasnili rizike od povećanih rezidualnih (zaostalih) materija, nastalih usled procesa koji je nevezan za proizvodnju membrane dijalizatora. Ne postoji nijedno ispitivanje kojim je procenjivan rizik primene ovih dijalizatora u aktuelnim ili simuliranim uslovima korištenja.

U nastavku FDA zahteva da se FMC hitno izjasni kako će korigovati ove nedostatke i prevenirati slične, u budućnosti. U protivnom, navodi se u upozorenju, FDA mere će podrazumevati zabranu, zaplenu ili novčano kažnjavanje proizvođača. FDA je doslovce rekla sledeće:

„Na kraju, treba da znate da ovo upozorenje nije konačan spisak prekršaja koji je ustanovljen u vašoj firmi. Na vama je odgovornost da obezbedite poštovanje svih zakonskih propisa koje donosi FDA. Konkretni propusti navedeni u inspekcijskim izveštajima i u FDA formularima, su možda samo simptom ozbiljnih problema koji postoje u oblasti proizvodnje i kontrole kvaliteta u vašoj firmi. Morate ispitati i utvrditi uzroke prekršaja i nedostataka, te preduzeti hitne akcije da se proizvodnja organizuje u skladu sa propisima FDA.“

FDA-FMC_resize

Za detalje,  kliknuti ovde.

DiaBloG – 2013

.

Picture1b

News – Vesti sa sajtova na engleskom jeziku


2017.06.28.  Novo: ultratanke i ultrabrze GRAPHEN dijalizne membrane od grafita

2017.06.27.  Mogu li se organi donora zamrzavati duže vremena?

2017.06.02.  Štrajk osoblja Freseniusovih dijaliznih centara zakazan za 12.06.2017.

2017.05.16.  SGLT-2 inhibitori, Invokana, Jardiance, Farxiga, imaju neželjene efekte

2017.05.14.  Američki mediji razotkrivaju privatne dijalizne profitere, počelo je

2017.05.14.  Zdravstvena birokratija ubija medicinu, sve želi pretvoriti u podatak

2017.04.10.  Sevelamer (Renagel, Renvela) izaziva oštećenja probavnog trakta, i krvarenja

2017.04.06.  Firma koja se bavi dizajniranjem svinja čije će organe transplantirati ljudima/

2017.04.05.  Radiokontrastna sredstva u bubrežnoj insuficijenciji i HD

2017.04.05.  Kako industrija utiče na zdravstvo i na javno mnenje, istraga Paula T

2017.04.03.  Gojazni umiru brže, nema Obrnute epidemiologije!

2017.03.17.  Stvoren prvi antilipemik koji sprečava infarkte, ali mnogo skup

2017.01.26.  Da li će mešavina čoveka i svinje biti rešenje za transplantaciju organa

2017.02.18.  Umro Frank Gotch tvorac Kt/V formule adekvatnosti HD

2017.01.17.  Farmakomafija uređuje vodiče, doktore, pacijente, svugde, čak i na tviteru

2016.04.27.  Greške dijaliznih doktora: trombozirane fistule šalju na operaciju

2016.04.27.  Zdravstveni radnici su neispavani

2016.04.25.  Jedini lekar koji je istovremeno primalac i davalac transplantiranog organa

2016.04.13.  Kako se ja kao dijalizni pacijent borim sa depresijom

2016.04.07.  Žeđ i HD, kako da se izborimo za saosećajnu dijalizu

2016.04.15.  Greške dijaliznih doktora: smanjuju protok krvi pri hipotenziji

2016.04.09.  Da li je vreme da se zabrani Varfarin u th FA u HD pacijenata

2016.03.08.  Porodila se 2 puta: prvi put posle 8, a II put posle 14 godina HD

2016.03.25.  Sta je vaznije: dužina trajanja ili učestalost hemodijalize

2016.03.21.  Lekari sve manje zainteresovani za nefrologiju

2016.03.21.  Potpuna regulacija dijabetesa preko flastera na koži

2016.03.15.  Zaboravite insulinske injekcije, biće dovoljan samo flaster

2016.03.10.  Prednosti HLA-inkompatibilne transplantacije bubrega

2016.03.10.  Ne mogu ekonomisti procenjivati rad doktora metričkim jedinicama

2016.03.10.  Svetska nagrada za sistem pravljenja jeftine a sterilne dijalizne vode

2016.03.09.  Rešen problem HLA podudarnosti, sad svako može biti donor

2016.03.02.  Upozorenje FDA da Fresenius kiseli koncentrat ima netačno prikazan Ca sadržaj

2016.02.26.  Japanski HD pacijenti žive duže jer su im bikarbonati u dijalizatu niži

2016.02.17.  Fresenius na sudu pristao da plati 250 mil.dolara odštete zbog GranuFloa

2016.02.16.  Video o pacijentu koji je spasio život psu, a onda je pas spasio život njemu

2016.02.15.  Eritropoetini ne treba da služe za poboljšanje kvaliteta života

2016.02.05.  Neverovatne gluposti kardioloških naučnika

2016.01.15.  Cianotoksini iz plavo-zelenih algi prolaze i kroz reverznu osmozu u dijalizat

2016.01.15.  HbA1c ispod 8,5% nije pouzdan pokazatelj glikemije i th DM u HD pacijenata

2016.01.14.  FMC nepravedan prema svom osoblju, kreše sestrama plate

2016.01.11.  Controloc, Nexium, Omeprol i slični lekovi – izazivaju hroničnu slabost bubrega

2015.12.29.  Vitamin K2 dat 3xN po 2000 mg smanjuje vask.kalcifikacije u HD pacijenata

2015.12.19.  Kalcimimetik AMG416 intravenski 5mg/HD efikasno snižava PTH

2015.12.09.  Razotkrivena još jedna zabluda: srećni i nesrećni imaju istu smrtnost

2015.12.02.  Novi lek: Entresto (sacubitril-valsartan) pomaže kod srčane slabosti

2015.11.30.  Menja se rejting Freseniusa na američkoj berzi/

2015.11.25.  Endovaskularna tehnika formiranja AV fistule za hemodijalizu

2015.10.15.  Da li je vreme da se ponovo razmotri aluminijum kao vezivač fosfata

2015.09.18.  Farxiga, Invokana i Jardiance (empagliflozin)-novi i bolji lekovi protiv dijabetesa

2015.09.09.  Potpuno izlečenje od dijabetesa transplantacijom matičnih ćelija

2015.09.02.  Nivo sklerostina u krvi direktno je povezan sa stepenom vaskularnih kalcifikacija

2014.08.21.  Deset činjenica koje vam nefrolozi nikada neće reći

2015.08.17.  18-ogodišnja devojka konstruisala dijalizni aparat za 500 evra!!

2015.07.13.  Triferic (FPC) ampule obezbeđuju 2 umol Fe u dijaliznoj tečnosti

2015.07.08.  FPC (Triferic) 1 amp=27,2mg/5ml dodati u 10L bikarb.koncentrata.pdf

2015.07.03.  FDA odobrila posebni balon kateter za otpušavanje AVF u HD bolesnika

2013.06.20.  Gvožđe je bolje davati češće i pomalo, nego povremeno a velike bolus doze

2015.03.09.  Japanci registrovali kapsulu za uklanjanje beta-2-mikroglobulina

2015.02.25.  Posle tekstova na ovom sajtu, opao profit Fresenius Medikal Kerova

2015.01.26.  Povišen kalcijum, kao i povišen fosfor, povećavaju smrtnost na dijalizi

2014.11.24.  Living davaoci bubrega imaju prioritet kad bubreg njima zatreba, sa kadavera

2014.11.13.  Fresenius kupuje doktore na veliko – biće dosta dijaliza, a i profita

2014.10.29.  U Freseniusovom dijaliznom centru pacijent udaran kamenom u glavu!

2014.07.18.  Napravljen novi kalcimimetik, kao Mimpara, ali za intravensku primenu

2014.04.23.  Bogati Saudijci sami kupuju organe (uglavnom bubrege) na crnom tržištu

2014.04.23.  FAST, engleska skraćenica za rano prepoznavanje moždanog udara

2014.04.14.  Nove kombinacije lekova leče hepatitis B u 1/3 pacijenata za 1 godinu

2014.03.10.  Stalni i direktni prenos stanja pacijenta na doktorov mobilni telefon

2014.01.26.  Još jedna donatorka traži od supruga da joj vrati bubreg

2014.01.24.  Radosna vest za dijabetičare: uskoro u prodaji prvi veštački pankreas

2014.01.21.  Isti problem: po kojim kriterijumima transplantirati kadaverični bubreg

2014.01.21.  Doktori su ti koji šire infekcije u bolnicama

2014.01.20.  SAD zagovaraju legalizaciju kupovine bubrega za transplantaciju

2013.11.22.  Novo na tržištu – naočale za tačnu punkciju krvnog pristupa

2013.11.20.  Frezeniusove krvne linije ( 13 ) propuštaju krv! – upozorenje FDA

2013.11.18.  DaVita i B.Braun potpisali ugovor o saradnji i snabdevanju

2013.11.13.  FDA upozorenje Freseniusu zbog greške na cikleru koja može ugroziti pacijente

2013.11.06.  B.Braun kupio Aquaboss, poznatog proizvođača sistema za preradu vode

2013.11.05.  Vrlo efikasni novi lekovi za lečenje Hepatitisa C, bez neželjenih dejstava

2013.11.03.  Skenirajte bar-kod mobilnim i saznajte sadržaj svake namirnice – novo

2013.10.21.  Novo u oblasti krvnih pristupa: AV fistula iznad skočnog zgloba!

2013.10.18.  Sve metode konzervisanja CVK, prednosti i nedostaci svake –stručni članak

2013.10.17.  Novo – brza potvrda sepse, za par sati, umesto za tri dana, BBC članak

2013.10.13.  Ista vrsta dijetnih preporuka korisna je i za dijabetičare i za nedijabetičare

2013.10.12.  Još jedan sa kućne HD poziva na dijalizne sportske igre, sada  Olimpijske

2013.10.10.  Rasne i socijalne razlike utiču na izbor primaoca bubrega u SAD

2013.10.10.  Uzimanje vitamina D neće zaštiti ili ojačati kosti zdravih osoba

2013.10.09.  Pravi lekari su nezadovoljni ako ne mogu da leče kako bi trebalo da leče

2013.10.08.  Fresenius svom osoblju i pacijentima daje vakcinu protiv gripa, besplatno!

2013.10.03.  Otkriće: naringenin iz grejpfruta blokira rast bubrežnih cista!

2013.10.03.  Razvoj tehnike: specijalne Google-Phillips naočale za hirurge

2013.10.02.  Kt/V meren sa OCM je netačan u odnosu na BCM i laborat.određivanje

2013.09.30.  Potresni govor (na engl) pacijenta Dejva: svi smo mi pacijenti!

2013.09.27.  Zašto nas lažu da je kod nas CAPD jeftinija od HD?

2013.09.27.  Fresenius neće da promeni GranuFlo i pored tužbi i smrtnih ishoda

2013.09.27.  Konačno – prvi veštački pankreas (gušterača) dostupan dijabetičarima

2013.09.24.  Kako vas vaš nakit može učiniti bolesnikom – mislite o tome

2013.09.24.  Mislili smo da znamo sve o HD, a onda vidimo da ne znamo!

2013.09.23.  Fresenius se izvinjava zbog nestašice fiziološkog rastvora

2013.09.23.  Studija iz Freseniusovih centara u Srbiji, RS i Sloveniji, o smrtnosti

2013.09.23.  Operacijom hiperparatiroidizma smanjuje se pad pritiska tokom dijalize

2013. 09.06.  Odobren potkožni metalni vodič za fistulnu iglu, VWING, vital-access

2013.09.04.  Novo upozorenje američke FDA: ne valja injekciona pumpa na Freseniusu 2008

2013.08.23.  Treće ovogodišnje upozorenje FDA u vezi lošeg kvaliteta Fresenius proizvoda

2013.08.11.  Tržišno orijentisani doktor pokazao veliku umešnost u svom poslu

2013.08.08.  Novo sredstvo za snižavanje fosfora u krvi: specijalna žvakaća guma!

2013.08.08.  Studije pokazuju da pacijenti koje vodi nefrolog sa manje obaveza, žive duže!

2013.08.07.  Za debele dijalizne pacijente i dalje se neće raditi transplantacije bubrega

2013.08.05.  Tržište i jednakost: Ilegalci u SAD mogu biti davaoci, ali ne i primaoci organa!?!

2013.08.01.  Ako požive dovoljno dugo, svi će ljudi biti dijalizni bolesnici, kad-tad

2013.07.30.  FMC kola su krenula nizbrdo, prvo u Americi, gde su najveća …

2013.07.29.  Zamalo umro jer je umesto žvakanja tableta Fosrenola, iste gutao

2013.07.18.  Baxterov profit u II kvartalu opao za 11%  zbog kupovine Gambro-a

2013.07.17.  Američka FDA upozorila Fresenius zbog lošeg kvaliteta još jednog HD proizvoda

2013.07.17.  Američka FDA upozorila Fresenius zbog lošeg kvaliteta još jednog PD proizvoda

2013.07.17.  Sve moguće informacije o vitaminima na dijalizi i u bubrežnoj slabosti, stručni članak

2013.07.02.  SAD će plaćati 9,4% manje za HD tretman. Odmah pale akcije Freseniusa za 10%.

2013.06.22.  Prvi korak ka stvaranju veštačkog pankreasa (gušterače), vest sa Yahooa

2013.06.20.  Za manje od godinu dana ljudski organi će biti odgajani u svinjama, članak J.R.

2013.06.14.  Holandski naučnici napravili ultraportabilni aparat za hemodijalizu, vest sa RTL

2013.06.05. Laboratorijski odgajena ljudska vena kao graft za dijalizne pacijente

2013.06.05. Samopunktiranje svoje AVF, tehnikom istih mesta, Bill Peckham

2013.05.21. Zašto država ne preuzme i legalizuje plaćanje donacije organa?

2013.05.20. Pacijenta tokom redovne HD u dijaliznom centru devojka upucala u stomak

2013.05.18.  Zbog brojnih propusta u Fresenius dijaliznim centrima, jedan zatvoren, ostale …

2013.05.09. Mobilni, iPod, lap-top i tableti, ometaju rad srčanog pejsmejkera, rad G.C.

2013.05.08. Pacijenti se moraju strajkom izboriti za propisan rad osoblja, clanak iz Egipta

2013.04.30. Sustize ih bozja pravda, FMC ne zgrce pare kao nekad, clanak na NNI

2013.04.28. U Iranu je zakonski dozvoljena prodaja bubrega, košta 2 do 4 000 evra

2013.04.26. Otkriven hormon betatrofin, koji podstiče rast ćelija koje luče insulin

2013.04.25. Da li se tusirati dok imate CVK, ipak NE – istrazivanje ANNA-e

2013.04.23. Da li ce zapad kaznjavati svoje sticenike zbog trgovine organima, clanak BBC-a

2013.04.23. Sestre su podvrgnute pretnjama da ne bi prijavljivale kršenje propisa, clanak BBC-a

2013.04.19. GSK platio konkurenciji da ne žure sa svojim lekovima kad njihovom istekne zastita

2013.04.17. Znacaj dijetnog rezima zivota i ishrane u prevenciji bolesti bubrega, clanak NKF

2013.04.16.  Sok od cvekle snižava krvni pritisak za 10 mmHg, clanak BBC-a

2013.04.14. Bioinženjeringom zasađene ćelije na potki bubrega, funkcionisale.  Strucni clanak

2013.03.12.  FDA izdala upozorenje o mogucim fatalnim aritmijama zbog Hemomicina

Picture1b

Republički Zavod za zdravstveno osiguranje čuva monopol firmi „Fresenijus MC“

Republički zavod za zdravstveno osiguranje čuva monopol firmi „Fresenijus MC“

Dosije XXXXXXXL – deo treći

Posle naših članaka o Privatnim bolnicama za hemodijalizu /link/ i o Pravilnicima o dijalizi /link/, javilo nam se nekoliko naših čitalaca, sa prilozima koje su pronašli na internetu, a koji takođe govore o dugogodišnjim mahinacijama u radu te firme i našeg RZZO. Evo jednog ranijeg teksta, sa sajta „Transparentnost Srbija“ koji govori o tome:

REPUBLIČKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE ČUVA MONOPOL FIRMI „FRESENIJUS MC“

Višegodišnje malverzacije u nabavci materijala za hemodijalizu zdravstvenim ustanovama.

Snabdevanje zdravstvenih ustanova u Srbiji materijalom za hemodijalizu, koji godišnje vredi više od 20 miliona evra i koji je svakodnevna potreba za više od 4.000 teških bolesnika, godinama unazad Republički zavod za zdravstveno osiguranje je mimoilazeći tenderska pravila poveravao preduzeću „Fresenius Medical Care“. Svi drugi ponuđači na tenderima bili su diskriminisani bez obzira na cenu i kvalitet koji su nudili, pokazuje obimna dokumentacija koju poseduje „Borba“. Vlada Srbije je praktično dozvolila monopol, time što je nedavno donela Zaključak da bez objavljivanja javnog poziva i po hitnom postupku posao dodeli „domaćem proizvođaču“.

S obzirom na to da je drugi domaći proizvođač materijala za dijalizu, Spektar iz Čačka, već duže vreme u postupku nabavke nove licence, jasno je da je Vlada u vidu imala samo „Fresenijus MC“.
Iako je Komisija za zaštitu prava Uprave za javne nabavke dva puta proteklih godina, po pritužbi drugih ponuđača, poništavala tendere zbog neusklađenosti sa zakonom i očiglednog favorizovanja tog preduzeća, ponovljene procedure su izostajale.
Direktori bolnica bili su, naime, odlukom direktorke RZZO Svetlane Vukajlović, prinuđeni da potpisuju ugovore za postupak nabavke u kome nisu učestvovali i na taj način pod palicom RZZO kršili zakon. Nezakonitost takvog postupka potvrdila je i Svetlana Ražić u martu ove godine gostujući na sednici Upravnog odbora komore zdravstvenih ustanova koju su organizovali nezadovoljni direktori zdravstvenih ustanova zahtevajući decentralizaciju ove vrste nabavki. Ubrzo zatim, u maju 2009. RZZO je zdravstvenim ustanovama dopustio da same raspisuju tendere. Neke bolnice, na primer, iz Vranja, Kraljeva, Smederevske Palanke, tako su potpisale prve ugovore. Posao su tako, pored „Fresenijus MC“, dobili i „Medicon“ i „Velefarm Prolek“.
Vlada je, međutim, uz obrazloženje zaštite od negativnih efekata svetske ekonomske krize i „u želji da zaštiti domaću proizvodnju“, ubrzo odustala od te decentralizacije, i na molbu RZZO donela Zaključak kojim preporučuje hitan postupak za nabavku bez organizovanja tendera. Tako je u julu, bez objavljivanja javnog poziva, RZZO potpisao novi ugovor o isporuci sa preduzećem „Fresenius Medical Care“ i protivno svim zakonima ponovo je izbegnuta konkurencija, iako kao domaće preduzeće i po zakonu u regularnoj „trci“ ima 20 poena više jer je iz Srbije. Samo dve nedelje nakon potpisivanja ugovora po hitnom postupku, RZZO je 14. avgusta objavio novu javnu nabavku, ali ovog puta, kroz restriktivni postupak.
Tenderom su predviđene dve faze, osnovni kriterijum u prvoj kvalifikativnoj fazi je da ponuđač može da isporuči sve stavke sa spiska potrebnih medicinskih sredstava, iako to nije obavezno po zakonu. Osnovni kriterijum u drugoj fazi je cena. Ostaje nejasno zbog čega se uopšte sprovodi ovakav restriktivan postupak kao i zbog čega kvalifikacija ponuđača po novom tenderu važi dve godine te niko u međuvremenu ne može da stekne kvalifikaciju ukoliko i ispuni te uslove.
Na poslednji tender RZZO prijavila su se preduzeća „Kobimed“, „Medinova“, „Mercurius“, „Medicon, „Velefarm Prolek“ i „Fresenijus MC“. Jedine dve firme koje, pored ostalog, ne prodaju proizvode „Fresenius MC“, a to su „Medicon“ i „Velefarm Prolek“, pokrenule su postupak za zaštitu prava, ali je RZZO njihov zahtev odbio kao neosnovan i tendenciozan. U rešenju koje je doneo 15. septembra RZZO uz odbijanje zahteva za zaštitu prava preduzeće „Velefarm Prolek“, takođe, podseća da su i ranije pritužbe ponuđača bile neosnovane, iako je Komisija za zaštitu prava Uprave za javne nabavke poništila prethodne tendere i konstatovala nepravilnosti.

EKIPA BORBE

Original teksta postavljen na:

Transparentnost Srbija o monopolu FMC-a

(kliknuti na gornji link radi pregleda originalnog teksta)

Koliko HD aparata se ukrade

.

.     .     .

Još sličnih tekstova:

Privatne bolnice za hemodijalizu    Smrtnost kod privatnika    Tajna ispitivanja na Srbima u privatnim HD centrima  Serviser sprečio skandal i zatvaranje bolnice za hemodijalizu     Doktorka otpuštena iz FMC-a jer je brinula o pacijentima    Dosije XXXXXXXL – nastavak internet natpisa o mahinacijama firme FMC    Nevoljni učesnici u FMC ispitivanju smrti uživo – obelodanjen projekat MONDO.    Ključni dokaz o tome da FMC upravlja postupcima Udruženja pacijenata   Ispitati političku pozadinu cene dijalize    Kako izgleda briga o pacijentima u Fresenius dijaliznim centrima u Srbiji, I deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, II deo.    Afera “Dialiks” – otkriveni delovi prepiske iz Freseniusove internet mreže u Srbiji, III deo.    600 000 dinara mesečno je malo mnogo, ali naći ćemo način …- Dialiks IV   Prilika da se zaradi još malo para …- Dialiks V    O Freseniusovim aparatima, dijalizatorima, koncentratima, jonometrima i ostaloj opremi, ali iskreno, iznutra, od njih samih-Dialiks VI    Dialeaks dokumenti: Stenogram sastanka lekara i direktora FMC Beograd    Pljačka države po tipu mašine    Strategija dijalizno-farmaceutskog biznisa u Srbiji: manipulacije i prevare sirotinje raje   Thanksgiving Day   Mučenik iz Banjaluke    Ponovo problemi sa Frezenijusovim aparatima i dijalizatorima     Afera plus: Kako Fresenius namiče profit u Republici Srpskoj?    Kako nam se nabavljaju dijalizatori?     Preko 5000 sudskih postupaka protiv Freseniusa – pacijenti pokrenuli     Otkrivamo: ko su novinari, mediji i bolesnici koji zastupaju interese dijaliznog privatnika?    Rasprava između Fonda zdravstva i Freseniusa, te odluka Državne komisije o nabavci dijalizatora      Protestno pismo japanske dijalizne firme Nipro srpskom Fondu zdravstva    I Narodna Republika Kina pokrenula istragu protiv Freseniusa    Skandal: pare namenjene poplavljenima dali Frezeniusu!!!      Afera plus: kako Fresenius namiče profit u Republici Srbiji     Šamar državnom zdravstvu na koji nije odgovoreno     Pismo o Freseniusu koje nijedan medij nije smeo da objavi     Da li će opet sve ostati Među nama?

 

.

08. Sve pošteno i nepristrasno

.

Borba za trziste1

.

Picture1b