Tag Archive | Banja Luka

Čudi me što sam još uvijek živ

.

Piše: Nikola Morača

Kroz ovakvo „liječenje“ prošao je Banjalučanin Branislav Knežević, koji je ni kriv, ni dužan, umjesto tri mjeseca u Internacionalnom centru za hemodijalizu u Banjaluci liječen duže od dvije godine?!

Inače, prema svjedočenjima pacijenata, hemodijaliza je život u zatvoru, posebno za one koji su u obavezi da na dijalizu odlaze tri puta sedmično, i to po četiri časa dnevno.

Umjesto tri mjeseca, liječili ga dvije godine

U ispovijesti Banjalučanina, koja se može poistovjetiti sa horor scenarijima, Knežević se prisjetio da je sve počelo u martu 2013. godine kada mu je utvrđena bubrežna slabost u vidu metaboličke acidoze s visokim vrijednostima azotnih materija u krvi. Tada je zaključeno da se radi o hroničnoj bubrežnoj slabosti koju je prouzrokovao povišen krvni pritisak i njime izazvana skleroza krvnih sudova bubrega.

U aprilu 2013. godine Knežević je imao i prvu dijalizu. Uz terapiju za povišen krvni pritisak i hroničnu bubrežnu slabost pacijent je upućen u „Fresenius“, privatni dijalizni centar u Banjaluci, na dalje liječenje hemodijalizama.

U naredna tri mjeseca Kneževiću su se, kako su to konstatovali na Vojnomedicinskoj akademiji, Klinici za nefrologiju u Beogradu, postepeno smanjivale vrijednosti azotnih materija. Umjesto da nakon tri mjeseca prekinu s hemodijalizom, ljekari se nisu puno osvrtali na dobre nalaze pacijenta, pa se nesrećni Banjalučanin „liječio“ još dvije godine uz komentare ordinirajućeg ljekara: „Lezi kada ti je bog dao“!

Knežević je, dakle, više od dvije godine liječen u Internacionalnom centru za hemodijalizu u Banjaluci, iako je imao uredne medicinske nalaze, a zbog čega je došlo od ozbiljnih posljedica po zdravlje ovog Banjalučanina. Posljedice su bile takve da je Knežević sada osuđen na doživotnu hemodijalizu zbog trajnog oštećenja bubrega.

Iako je već nakon tri mjeseca imao uredne medicinske nalaze, oni nisu bili prepozanti od strane nadležnih ljekara.

– To vam je život, kao u zatvoru. Ne možete nigdje otići, jer ste vezani za Centar za dijalizu i odlaske, gdje provodite tri dana u sedmici po četiri časa, a onda izmrcvareni odlazite kući na oporavak. Invalid ste, jer ruku kroz koju primate dijalizu više ne možete koristiti – prisjetio se Knežević.

Čudi se ovaj Banjalučanin da je uopšte živ, posebno nakon što mu je jedne prilike bio izmjeren i krvni pritisak od 250/170 mmHg.

Lekari VMA šokirani

Branislav Knežević se u ispovijesti za Srpskainfo prisjetio da je nakon više od dvije godine „liječenja“ svoje nalaze zahvaljujući Aleksandru Radunu, predsjedniku Udruženja dijaliziranih pacijenata, odnio na jedan nefrološki simpozijum, u Teslić, na ruke načelniku Odjeljenja za hemodijalizu Klinike za nefrologiju Vojnomedicinske akademije u Beogradu, doktoru Ljubiši Veljančiću.

Gostujući predavač, dr Veljančić, šokiran onim što vidi u nalazima, konstatuje da Knežević tri mjeseca nakon tretmana hemodijalizom više nije imao medicinske indikacije za daljim liječenjem.

Nevjerovatno je da je Veljančić, a ne ordinirajući ljekar, u medicinskoj dokumentaciji “vidio” smanjivanje azotnih materija, ali i shvatio uzroke velikih tegoba koje je Knežević imao prilikom hemodijaliza, od grčeva, padova krvnog pritiska, kolapsnih stanja, posebno pred kraj tretmana?!

– Svi navedeni nalazi ukazivali su da je pacijent u martu 2013. godine imao naglo i privremeno pogoršanje hronične bubrežne slabosti i tada je zbog tog pogoršanja bilo indikovano započeti hemodijalizno liječenje, ali je isto to liječenje već sredinom juna 2013. godine trebalo biti obustavljeno, jer je kod pacijenta došlo do oporavka i on od tada nije imao medicinske indikacije za tretmane hemodijalizom – navodi se u naknadnom pisanom izvještaju dr Veljančića.

Dodaje se kako Knežević ima hroničnu bubrežnu slabost, ali ne potpunu i trajnu koja je zahtijevala liječenje hemodijalizom.

– Nažalost, to tada nije prepoznato i pacijentu je nastavljeno redovno sprovođenje hemodijaliza tri puta nedjeljno. Naredne dvije godine! – zaključuje se i u izveštaju Načelnika Klinike za nefrologiju VMA, profesora dr Dragana Jovanovića.

U izveštajima sa VMA se konstatuje i da je Knežević priključivan na aparate za hemodijalizu i sa vrijednostima urea 10,5 i kreatinin 329, uz potpuno normalnu diurezu.

Nakon toga Knežević se obratio svom ljekaru u KC Banja Luka, koji mu je indikovao hemodijalizu, koji takođe potvrđuje sve navedeno u izveštajima sa VMA!?

Sa nalazima dr Veljančića ubrzo su se složili i ljekari iz Centra za dijalizu!

Oštećeno preostalo bubrežno tkivo

Knežević je nepotrebno dijaliziran najmanje dvije godine, tri puta sedmično u trajanju od po četiri sata.

– Ultrafiltracije i vantjelesno prečišćavanje krvi kojima je bio podvrgnut, Kneževiću su, od momenta kada je oporavio funkcije bubrega, samo štetili njegovom preostalom funkcionalnom bubrežnom tkivu i cirkulaciji u bubrezima. Primjena lijekova koji su bili predviđeni za potpunu i definitivnu bubrežnu slabost ili za hemodijalizno liječenje (heparin, ferlecit, recormon i slični) takođe je imala štetne  efekte na organizam u cjelini, kao i postojeća arterio-venska fistula na lijevoj ruci, koja je dokazano opterećenje za rad srca i direktan uzrok umanjene radne sposobnosti, jer tu ruku pacijent nije smio koristiti ni za kakav napor. S obzirom na sadašnji stepen oštećenja bubrega i ireverzibilnost procesa, u pacijenta će vremenom nastupiti prava, potpuna i definitivna bubrežna slabost, kada će mu i zaista trebati redovno i trajno liječenje hemodijalizama – naveo je u svom nalazu dr Veljančić.

– Sigurno je samo da će sada, zbog dvogodišnjeg nepotrebnog hemodijaliziranja, taj period do potpune bubrežne slabosti biti kraći, nego da je pacijent liječen konzervativno, prema principima liječenja hronične bubrežne slabosti, koja ne zahtijeva liječenje dijalizama (stadijum I do IV) – zaključio je načelnik Klinike za nefrologiju VMA, prof. dr Jovanović.

Tužba protiv privatne „Frezenius“ dijalize

Branislav Knežević je nakon golgote kroz koju je prošao zbog bespotrebne hemodijalize tužio Internacionalni centar za dijalizu „Frezenius“ tražeći novčanu nadoknadu.

Prema tužbenom zahtjevu, na ime naknade materijalne štete zbog posljedica pogrešnog liječenja Branislava Kneževića traži se 100.000 maraka, a za pretrpljene duševne bolove iznos od 10.000 maraka, sve sa zakonskom kamatom od dana donošenja presude do konačne isplate.

U tužbi protiv „Frezeniusa“ navedeno je, između ostalog, da je Knežević bespotrebno liječen najmanje dvije godine, a što su potvrdili prvo ljekari VMA u Beogradu, a kasnije i ordinirajući ljekar, koji je prvi indikovao hemodijalizu Kneževiću.

– Osim činjenice da je pacijent nepotrebno dijaliziran najmanje dvije godine, tri puta sedmično, po četiri sata, terapija koju je primao je samo štetila njegovom preostalom funkcionalnom bubrežnom tkivu i cirkulaciji u bubrezima, a terapija lijekovima je takođe imala štetne efekte na organizam u cjelini, kao i fistula na ruci koja je proizvod nepotrebne dijalize, a koja opterećuje rad srca i direktan je uzrok smanjenja radne sposobnosti pacijenta, jer tu ruku pacijent ne može više da koristi ni za kakav napor – navedeno je u tužbi.

S obzirom na sadašnji stepen oštećenja bubrega i ireverzibilnost procesa, a sve kao posljedica neadekvatne, odnosno nepotrebne primjene terapije, kod pacijenta je vremenom nastupila prava, potpuna i definitivna bubrežna slabost, te mu sada zaista treba liječenje hemodijalizom.

Tužena firma je pokušala da izdejstvuje da veštačenje izvrši Nefrološki stručnjak KBC Zvezdara (sa kojim firma ima dugogodišnju uspešnu saradnju), sa čime se nikako nije složio advokat oštećenog, te je sud donio odluku da se vještačenje povjeri stručnjacima Instututa za sudsku medicinu Beograd.

U opširnim nalazima vještaka Instituta za sudsku medicinu, u čijem radu je učestvovao i predstavnik Klinike za nefrologiju Kliničkog centra Srbije (Dr Vojin Brković) potvrđeno je mišljenje lekara VMA – da je Branislav Knežević nepotrebno dijaliziran u navedenom periodu.

Na saslušanjima pred sudom, lekari KC Banja Luka i lekari u radnom odnosu u Fresenius dijaliznim centrima, nisu se direktno izjasnili u korist oštećenog, nego su pokušavali da relativizuju dokaze i stavove kolega sa VMA i KC Srbije.

Odluka suda na kraju dugogodišnjeg postupka

Sud je za pretrpljene duševne boli, zbog umanjenja životne aktivnosti izazvanih nepotrebnim liječenjem, Kneževiću dodijelio iznos od 50.000 maraka, za pretrpljene fizičke bolove iznos od 20.000 maraka, te preživljenog straha 10.000 maraka.

Obrazloženje

Osnovni sud Banjaluka je u obrazloženju presude naveo da je tim vještaka utvrdio da hemodijaliza u slučaju pacijenta Branislava Kneževića, koja je trajala od jula 2013. do avgusta 2015. godine, nije vršena u skladu s medicinskim indikacijama.

– Postupak prema pacijentu Branislavu Kneževiću nije urađen u skladu s pravilima medicinske struke i odstupilo se od standarda – naveo je osnovni sud.

Tim vještaka je zaključio i da je Knežević u kritičnom periodu dobijao lijekove koji su mogli imati ozbiljna neželjena dejstva i komplikacije, ali nema preciznih podataka o tome da li su ih i u kojoj mjeri ove terapije kod Kneževića izazvale.

– Nepotrebna hemodijaliza je štetno djelovala na bubrege, prije svega negativnim uticajem na bubrežnu cirkulaciju, naročito prilikom epizoda pada krvnog pritiska koji prati primjenu ove terapije, što dovodi do ubrzanja propadanja bubrežne funkcije i skraćuje vrijeme do ponovnog povratka na hemodijalizu – konstatuje sud u presudi.

Smanjena radna sposobnost

Pored nepotrebne izloženosti hemodijalizi i ultrafiltraciji krvi od jula 2013. do avgusta 2015 godine, Kneževiću je bila ugrađena i arteriovenska fistula, koja je dovela do dodatnog opterećenja srca i direktan je uzrok smanjenja radne sposobnosti kod Kneževića, jer tu ruku nije mogao koristiti za napor.

Sud je zaključio da svi saslušani svjedoci tužene strane, odnosno ZU Bolnica „Internacionalni dijaliza centar“ Banjaluka, nemaju neposrednih saznanja o liječenju Kneževića, niti konkretne informacije o razlozima produženja hemodijalize Kneževiću(?!?).

Zanemareni nalazi

Knežević je, dakle, više od dvije godine “liječen” u Internacionalnom centru za hemodijalizu u Banjaluci iako je imao uredne medicinske nalaze, zbog čega je došlo od ozbiljnih posljedica po zdravlje ovog Banjalučanina. Posljedice su bile takve da je Knežević sada osuđen na doživotnu hemodijalizu zbog trajnog oštećenja bubrega.

Iako je već nakon tri mjeseca imao uredne medicinske nalaze, oni, dakle, nisu bili prepoznati od strane nadležnih ljekara.

Predsjednik Udruženja dijaliznih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske, Aleksandar Radun, dao je ovim povodom dvije izjave, koje je takođe preneo medijski servis Srpska info.

Originalni tekstovi su na sledećim linkovima:

https://srpskainfo.com/cudi-me-sto-sam-jos-uvijek-ziv-banjalucaninu-bespotrebna-hemodijaliza-unistila-zivot/

https://srpskainfo.com/banjalucaninu-moraju-isplatiti-80-000-maraka-presudjeno-da-postupak-dijalize-nije-bio-u-skladu-s-pravilima-struke/

.

.

.

.

.

.

.

.



DiaBloG – 2022.