Dugo najavljivane, pripremane i organizovane, nedavno su i održane: sportske igre za dijalizne pacijente. Posle niza kritika, posebno na našem sajtu, samozvani predstavnici pacijenata su pokušali Igrama pokazati kako, eto, ipak nešto rade, kako nisu korumpirani (sponzori su bili vrlo diskretni) i kako imaju uporište u dijaliznoj bazi. Izmanipulisani učesnici su bili zadovoljni druženjem, ali konačni efekat Igara je nesumnjivo odgovarao samo korumpiranoj zdravstvenoj birokratiji i dijaliznim trgovcima: skretanje pažnje sa kriminalnog stanja u srpskoj dijalizi. Za čitoce DiaBloGa, donosimo izveštaj našeg reportera sa lica mesta:
Sportske igre dijaliznih pacijenata
Dana 07. i 08. septembra 2013. održane su sportske igre pacijenata na hemodijalizi. Igre su održane u Loznici. Prisustvovalo je malo pacijenata, u odnosu na broj ljudi na hemodijalizi u Srbiji. Verovatno je sama kriza u društvu dovela do toga, jer su pacijenti već osiromašeni, a ni sponzori se ovaj put nisu baš istakli. A naročito firme koje proizvode ili distribuiraju sredstva za HD, neki su dali nešto, drugi ništa. Najviše je sponzorisao grad Loznica, tako da su pacijenti imali obezbeđen smeštaj i hranu. Došli su pacijenti iz Vranja, Smederevske Palanke, Niša, Pirota, Sremske Mitrovice itd. Iz samog Beograda bio je samo jedan pacijent iz Zemunske bolnice koji je došao samoinicijativno. To samo govori u prilog tome da Savezno udruženje sa sedištem u Beogradu ništa ne radi.
Sportske igre su pozitivan primer kako se mogu organizovati pacijenti, ali ako je ovako mali odziv za Igre, kako onda očekvati da se udružimo u rešavanju problema u lečenju nas samih?! Situacija u zdravstvu je generalno loša, a u dijalizi još gora. Za 50% svih dijaliza su nam odredili niskopropusne dijalizatore. Poređenja radi, u Republici Srpskoj svi imaju visokopropusne, a naši rukovodioci na kućnoj imaju ne samo 100% visokopropusne dijalizatore, nego i HDF 100%. Za nas 4000 ostalih ne daju, samo zato da trgovci ne bi izgubili svoj profit na linijama za sterilni infuzat.
Ako se sami ne trgnemo i ne počnemo borbu, biće nam još i gore. Manja udruženja nešto i rade a glavno, Savezno, ništa. Svrha mu je nepoznata.
Ovo je bila prilika da pacijenti jedni drugima prenesu utiske o radu svojih centara. I šta smo saznali: situacija nigde nije dobra, nema eritropoetina, vitamina, ponegde čak ni epruveta za krvne analize, a o HDF da ne pričamo. Svi se susreću sa istim problemima.
Možda bi pacijenti trebali da se bore sa zdravstvenom birokratijom kao što su se borili i na ovim sportskim igrama. Zabavni deo je prošao, treba se okrenuti ozbiljnijem rešavanju gorućih problema. Možda još jednom pokušati da se utiče na promenu sramnog pravilnika RFZO. Ako uspemo da probudimo gospodu iz Saveznog udruženja.
Da li će iko dati medalju onome ko nam obezbedi bolje lečenje?
Mislite o tome …
.
. . .
JJD
DiaBloG – 2013
.
.